22. Sječnja blagan Svetog Vinka ili Vincekovo

Među svecima Katoličke crkve nekoliko ih nosi ime Vinko (lat. Vincentius). Jedan od njih, čiji blagdan Crkva obilježava 22. siječnja, bio je đakon u hispanskom gradu Cezaraugusti (današnjoj Saragozi). Za vladavine cara Dioklecijana uhićenje i mučen u Valenciji, gdje je i pokopan.

Sveti Vinko je zaštitnik vinogradara, vinograda i vina.

Popularan naziv je i sveti Vincenc. U Hrvata bio je poznat pod nazivom Vincencio. Sveti Vinceta je poznat u Gorskoj Hrvatskoj. U popularnom molitveniku Vrata nebeska , ime sveca navodi se Vincencij. Negdje se naziva i Vince odnosno sveti Vinko.

Kad je riječ o blagdanu svetog Vinka, đakona i mučenika, najčešće se rabe izvedena blagdanska imena. Hrvati u Baranji imendan sveca nazivaju Vinceca, odnosno na Vincecu, Šokci Vinceta,ili na Vincetu, Pomurci na Vincovo a Podravci Vincet.

Ime sveca je i danas popularno među hrvatskim življem pa se svetac naziva Vinko, Vince. U Podravini pored toga i Vinkena, Vinčika.

U podravskom kraju poznati su Vinkovićini, ustvari, riječ je o nadimku izvedenog od ime Vinko. U podravskih Hrvata Vinkova supruga naziva se Vinkovica.

Legenda o svetom Vinku donosi:

odrastao je u kršćanskom nauku te ga je biskup Valerije posvetio za svećenika. Rimski carevi Maksimilijan i Dioklecijan 303. godine nemilosrdno su progonili kršćane. Svećenik Vinko je bačen u tamnicu. Krvnici su ga strašno mučili. Tijelo su mu rastrgali da su mu se vidjele kosti i crijeva. Božji sluga Vinko za vrijeme mučenja hrabro se držao, obraćajući se u molitvi Bogu. U tamnici su strašno izmučenog Vinka posjetili anđeli, te su s njim skupa pjevali pjesme. Rimski namjesnik Darije, koji je naredio mučenje, posjetio je svećenika Vinka u tamnici, te je vidio da je mučenik obasjan svjetlošću. Namjesnik je zbog toga čuda primio kršćanstvo. Potom je Dacije dopustio da vjernici u tamnici posjećuju Vinka. Kršćani su mu ljubili rane, a krv hvatali u maramu i nosili kući, da bi ih krv mučenika branila od svakog zla. Sveti Vinko preminuo je 304. godine, vjerojatno 22. siječnja.

Osnaženju njegova štovanja uveliko je doprinijelo njegovo plemićko podrijetlo. U Srednjoj Europi mu se u 11. stoljeću razvio snažan kult.

Mučenje svetoga Vinka, razbijanje njegova tijela, curenje i hvatanje krvi, poistovjećuje se s branjem, lomljenjem grožđa i hvatanjem mošta. Stoga on postaje zaštitnikom vinograda i vinogradara.

Slavljenje svetoga Vinka dovodi se u vezu s vinskim antičkim bogom Dionizom, čije se slavljenje u antičkoj Grčkoj održavalo u periodu od 11. do 13. antesteriona, što bi uz određene pomake u pojedinim godinama odgovaralo našem mjesecu veljači. Prvoga dana te svetkovine otvorene su bačve s novim vinom koje se tada moralo obavezno piti.

Sveti Vinko, kao i Dioniz, označava rađanje i buđenje prirode i dolazak proljeća, a uz njih se vezuje i početak nove vegetacijske godine.

I samo ime sveca podsjeća na latinski naziv vina (vinum), te zbog toga na njegov imendan vinogradari diljem svijeta, pa tako i Hrvati, iz vremenskih prilika pogađaju kakav će biti urod grožđa. Hrvatsko ime Vinko izjednačuje se s mađarskim nazivom vinko (u značenju loše vino). Naziv Vince u Mađara i Hrvata, jednako tako i u kajkavskim krajevima, izjednačuje se s vinom te služi za naziv vina, odnosno vinca, vinčeka.

Na dan mučenika Vinka ni u današnje vrijeme ne radi se, već se slavi blagdan, ovisno o kraju gdje se održavaju takve svetkovine.

Vinogradari se sastaju u svojim vinogradima. Na blagdan sveca muškarci i u današnje vrijeme poslijepodne idu od podruma do podruma i slave. Odrežu vinovu lozu i stave u vodu, na isti način, kao na Lucu, te iz pupoljaka predviđaju kakav će biti urod grozđa.

Običaj je bio objesiti kulen na kolac, da budu toliki grozdovi kao kulen.

Vinogradari Hrvati su na Vincekovo još i početkom 20. stoljeća u svojim podrumima posjećivali jedan drugoga.

I u današnje vrijeme tamburaši prate gazde uz svirku, idući od podruma do podruma, a nekoć ih je pratio i gajdaš. Vinogradari ponesu sa sobom u vinograd na dan svetoga Ivana blagoslovljeno vino i svetu vodu posvećenu na Vodokršće. Domaćini, obilazeći vinograd, svetom vodom posvete četiri strane vinograda, a četiri ugla vinograda pak posvećenim vinom. I tu je običaj nataknuti na kolac kulen te ga pojesti. Nakon što vinogradari svežu kulen ili švarglu na čokot, svrhom da grozd bude velik kao kulen ili švargla, ponovo se vraćaju u podrum i nakon kraćega vremena izađu s bukarom vina i kleknu pred čokot pa mole se Bogu za bogat urod. Obilaze cijeli vinograd i posvete ga vinom i vraćaju se u podrum, gdje načinju kulen, te se pojede u slast. Dakako, uz nj prija i dobra vinska kapljica. U predvečerje vinogradari i njihovi gosti skupa krenu svojim kućama. Naime, nema takvoga vinogradara koji se na taj dan ne bi našao u svom podrumu.

Neke od tradicionalnih izreka za blagdan Svetog Vinka, Vincekovo:

Ako se na Vincu topi snig vino će biti dobro. Koliko dana popije tog dana vinogradar taki će mu bit i rod.

Kad je Vincet, ako je kiša padala onda su kazali: “No, sad bude vino!” Ako nije bilo, ako suša bila: “No, kaže, ne bu vino!

Ako kaplje voda sa strehe, onda će bit mlogo vina.

Ako na svetog Vinka sunce peče, obilno vino u bačve poteče.

Ime sveca Vinko, Vince znači pobjednik. Zapravo, on pobjeđuje tamne sile zime te priprema put za dolazak proljeća.