Sveti Florijan bio je kršćanski svetac i mučenik, a danas se slavi kao zaštitinik vatrogasaca, Poljske i austrijskog grada Linza. U Hrvatskoj se na 4. svibnja obilježava kao Dan hrvatskih vatrogasaca. Saznajte zašto se Florijanovo u nas štuje kao dan vatrogasaca.
Florijan se pridružio rimskoj vojsci te je bio radišan i marljiv čovjek i zbog svog je rada brzo došao do mjesta časnika i postavljen na visoke dužnosti u dio carstva koji danas pripada Austriji. Rimski vladari su ga voljeli jer je lako komunicirao s ljudima te je relativno lako rješavao probleme koji su se putem javljali. Ipak, radilo se o izrazito nekršćanskom vremenu, ali Florijan nije želio zajatiti svoju vjeru te ju je uvijek isticao i držao se nje. Rimski car je poslao vojnike u pokrajinu u kojoj je bio Florijan, kako bi pobio sve kršćane jer je Florijan odbio to sam učiniti. Tada priznaje da je i sam kršćanin i da ne želi ubijati svoj narod. Car mu je ponudio veću plaću i čast kako bi promijenio mišljenje, ali Florijan je to odbio.
Aquilius, carev pomoćnik, bio je jako uvrijeđen zbog svega te je naredio da Florijana bičuju. Florijan je rekao da je zbog cara već pretrpio mnogo ozljeda pa nekolilo udaraca bičem zbog vjere neće biti velika žrtva. Sve ovo ražestilo je cara koji je naredio da se zapale sve kršćanske crkve i knjige, a ljude je protjerivao i slao u zatvor te primoravao da se klanjaju rimskim bogovima. Florijan se nije želio pridružiti progonu kršćana te je osuđen na smrt spaljivanjem.
Međutim, Florijan je rimskim vojnicima govorio da što prije zapale vatru jer će im na plamenim jezicima pobjeću u nebo. Aquilius se prepao ovih riječi te naređuje da se Florijanu oko vrata stavi kamen i baci u rijeku Enns. Njegovo je tijelo kasnije pronašla jedna žena te je dostojno pokopan.
Vatrogasne procesije i zabave
Za Florijanovo nekada se u Petrinji održavala zavjetna procesija koju su vodili župnici. Procesija bi obično kretala iz crkve svetog Lovre, a u njoj su sudjelovali svečano obučeni vatrogasci, gradski čelnici, školska djeca, vojnici te bi svirala glazba i svi bi zajedno obilazili gradske ulice. Sve bi opet završavalo u crkvi svetom misom. Nakon toga priređivale su se zabave, zvane vatrogasne čajanke koje su uvijek bilo dobro posjećene. Čajanke bi započinjale pozdravom vatrogasnog vojvode, a nakon toga su se pjevale vatrogasne pjesme. Uz ovo obično su se skupljali dobrovoljni prilozi koji su se darovali za kakve humanitarne svrhe.
Vrhunac zabave bio je ples zvan vjenčić, a radilo se o nizu naučenih plesova. Među njima obavezno se plesala i četvorka te petrinjsko kolo. Treba napomenuti da je danas koreografija petrinjskog kola potpuno zaboravljena.
Na kraju čajanke izvlačila se tombola koja je bila bogata jer su pred zabavu vatrogasci obilazili obrtnike i običan puk te je svatko nešto priložio za tombolu, a bila je sramota odbiti vatrogasce.
Također, na ovaj su dan često priređivane svečanosti povodom posvete vatrogasnih barjaka na kojima obično piše ‘Pomoz’ Bog’ te je običaj na taj dan pozdravljati se starim vatrogasnim pozdravom – ‘Pomoz’ Bog, svi za jednoga, jedan za sve!’
