Posebna oblast etnologije su stari zanati kojih danas ima sve manje i manje. U prošlosti je svaki proizvod bio unikat jer su se sve stvari radile ručno. Zbog toga je i cijena takvih proizvoda viša pa su stari zanati pali u zaborav. To ipak nije razlog da se zaboravi kako su naši preci radili. Evo nekih od starih zanata koji se danas izuzetno retko mogu sresti:
Stari posao pletenja korpi
Korparstvo je na našem području poznato je vjekovima, međutim u zadnje vrijeme se lagano zaboravlja, te se danas može naći samo rjetke osobe koje se još uvijek bavi ovim zanatom. Korpe se pletu od pruća crne vrbe i mogu biti različitih izvedbi i dimenzija, a njihova glavna karakteristika je izrazita otpornost i tvrdoća. Uglavnom se skida kora s pruća, pa su korpe jako svijetle boje. Posebne su po tome što se za njihovu izradu koriste isključivo sirovine iz vlastite proizvodnje, odnosno s područja gdje se korpe izrađuju, jer svaki dio ima svoju specifičnu vrstu vrbe.
Pruće vrbe se podrezuje krajem februara i početkom marta kako bi se «omladilo» novo granje (kako bi narasli novi izboji koji se koriste za izradu korpi). Početkom augusta se završava branje, najkasnije do 15. augusta, jer poslije toga biljka nema dovoljno soka i nije elastična. Nakon branja se skida kora sa ubranih grana što mora biti napravljeno odmah nakon branja, najbolje bi bilo da se to obavi u sat vremena od branja. Slijedi sušenje u zatvorenom prostoru koje traje oko 20-tak dana, ovisno od vremena. Ukoliko se želi postići tamnija boja korpi, kora s njih se ne skida. Nakon sušenja se grane povezuju u bale i prije pletenja se 2h drže u vodi radi elastičnosti. Nakon što se korpa oplete, suši se. Prekid samo jedne faze proizvodnog ciklusa dovodi u pitanje cijeli proizvodni ciklus.
Predenje je proces prerade biljnih ili životinjskih vlakana u pređu namijenjenu za tkanje, pletenje, šivanje ili vezenje. Najjednostavniji i najstariji ručni način predenja je preslicom. Vlakna se pričvrste na drvenu preslicu i ravnomjerno povlače i prstima se oblikuje pređa koja se namotava na vreteno. Čvrstoća prediva regulira se vrtnjom vretena. Najčešće se pomoću preslice prede [... Opširnije
Stara zanimanja su utonula u duboki zaborav na našim stranicama – zaboravljena narodna zanimanja – pokušavamo sačuvati taj dio naše povijesti i naše narodne baštine. Šeširđije (klobučari) su izrađivali kape i šešire, najviše ih je bilo u zagorju i slavoniji. Izrađivali su kape i šešire za male i velike. Stari zaboravljeni zanat – Šeširđija – Svaki grad […] Opširnije
Posavci vrsni korpari
Od nekada najrasprostranjenijeg danas u Posavini korparstvo u izumiranju! Posavci su vrsni korpari, proizvode namještaj od vrbovog pruća i gotovo umjetničke predmete. Posao se obavlja ručno pa predstavlja svojevrsni raritet jednoga kraja.
U projektu prekogranične suradnje općina Domaljevac-Šamac i Vukovarsko srijemska županija namjeravaju prema EU aplicirati upravo takav projekt oživljavanja starih zanata kao što je korparstvo i pravljenja svojevrsnog Centra u Domaljevcu.
ORAŠJE -Tradicionalan zanat od kojeg se prije posljednjeg rata moglo, ako ne dobro, a ono bar pristojno živjeti, čak i školovati djeca, kažu nam iskusni korpari grebničkoga kraja čije su se korpe mogle pronaći u svim dijelovima svijeta. Korparstvom se bavio i veliki broj posavskih obitelji oraškoga područja.
Kako se danas na prste jedne ruke mogu izbrojati preostale posavske tkalje na širem posavskom prostoru, jer izumro je zanat tkanja ukrasnih ponjava , polako izumire i korparstvo kao široko rasprostranjeni zanat.
Kako posavci vole tradiciju a posijane njive pod vrbovim prućem i šibom ne žele ostaviti pod korovom, ipak malobrojni i dalje nastavljaju stopama ranijih generacije. To uglavnom čine stariji i u pravilu isključivo kao dodatni izvor prihoda koji bi se teško mogao nazvati zaradom.
Pletenje korpi nekada glavni izvor zarade
U prolazu kroz Oštru Luku, tik uz ulicu zamijetili smo vrijednu posavsku Anu Topić u godišnjem poslu sortiranja vrbovog pruća ili kako to posavci vole kazati – šibe. U najvećem dijelu godine ispred kuće obavlja neki od procesa u proizvodnji vrbovog pruća.
Nekada je to sušenje, nekada sortiranje, kuhanje ili su pak izloženi gotovi proizvodi tzv. auto korpe. Taj nas prizor iznova podsjeti na zlatne godine korparstva kada je to bio glavni izvor prihoda za stotine posavskih obitelji.
Danas je masovna proizvodnja prerasla u pojedinačnu a organizirano se bavi tek nekoliko uglednih korpara koji su razvili biznis proizvodnje pletenog namještaja od vrbovog pruća.Mali proizvođači kakva je obitelj Topić proizvodnjom se bave tek da njiva ne ostane u korovu.Takvih je puno u Oštroj Luki, Matićima, Vidovicama i ostalim oraškim mjestima.
Pletenje korpi tradicija a ne zarada
Ma nema to nikakve zarade ali time se bavimo godinama pa što da se radi. Stariji smo i bilo bi dobro da nam sin ima posla ali kako je nezaposlen i mi moramo bar nečim se baviti, priča nam u jednom dahu Ana ne prekidajući započeto sortiranje šibe. –Nekada se od ovoga moglo živjeti i korpa je dobro išla a danas nema nikakve zarade jer na oko četiri duluma šibe, ako su dobre prilike možda bude zarade svega do 1.500 KM u najboljeg slučaju. Sve je skupo, mora se platiti kazani i ostalo a nama što ostane. Dobro bi bilo da nam netko uzme sirovu šibu ali ako nema nikoga idemo plesti i očekivati da će netko kupiti korpe, kaže nam Ana.
Za Posavinu piše Nada Koturić
