Čini se kako svaki narod ima drvo koje obožava pa tako Arapi štuju palmu, Nijemci hrast, a Grci maslinu. Stari su Slaveni štovali stablo lipe prema kojem je lipanj i dobio ime. Još i danas mnogi gradovi imaju parkove i nasipe pune lipa zasađenih još u doba Napoleona, a opijajući miris njezinog cvijeta širi se danima.
U doba velikih seoba naroda, gdje god su Slaveni prošli, iza njih su ostale zasađene šume lipa. Oni su lipu smatrali ljubimicom bogova, a njezine su grane stavljali pod i na krov nastambi kako bi ih štitila od groma. U nekim je državama gdje žive potomci starih Slaveni taj običaj poznat i danas, a čini se kako su lipanj, lipe i grmljavina nerazdvojni kroz čitavu povijest, sve do današnjih dana.
Lipanj je mjesec koji pripada proljeću, no nerijetko je i jedan od najtoplijih mjeseci u godini. S druge strane, u kontinetalnim dijelovima Hrvatske nerijetko je i jedan od najkišovitijih mjeseci u godini, što se odrazilo i u narodnim poslovicama. Tako je jedna i ‘Hladan juni sve pokunji’ kojom se želi dočarati da nedostatak sunčeve svjetlosti u ovom mjesecu nije dobro za urode kasnije u godini, odnosno usporava zriobu.
Općenito je dobro ako je lipanj topao te vjetrovit, barem je tako u prošlosti narod mislio pa otuda i poslovice: ‘Suhi juni lagve puni’, što znači da će urod biti dobar ako je u lipnju suho i sunčano vrijeme te ‘Junski sever rad žitnice napuni’ što znači da sjeverni vjetar podržava suhoću zraka u lipnju, što pak utječe na bolji urod žita kasnije u godini.
U narodu postoji još jedna izreka vezana uz lipanj i prije svega lipanjske grmljavine, a glasi ovako: ‘Lipanjska grmljavina, veseloga ljeta nema’. Ovom se narodnom uzrečicom želi dokazati da, ako mnogo grmi za vrijeme lipnja, ljeto neće biti posebno toplo i ugodno. Međutim, moderni meteorolozi kažu kako se radi o besmislenoj narodnoj predaji jer su službena mjerenja pokazala kako je upravo lipanj mjesec s najvećim brojem grmljavina u kontinentalnim dijelovima Lijepe naše. U prosjeku u lipnju grmi sedam puta (dana), a davne 1936. godine zabilježeno je čak 17 dana s grmljavinom u glavnom gradu, Zagrebu.
Nadalje, u narodu postoji vjerovanje da je lipanj najbolji ukoliko je više suh nego mokar, a to se, dakako odnosi na zriobu plodova jer je sunce u ovom dijelu godine itekako bitno za konačni rezultat ploda. Također, prema narodnim izrekama o lipnju možemo naučiti da je lipanj mjesec u kojem su veoma česte vremenske promjene.
Mjerenja su pokazala da je vrijeme početkom lipnja najčešće toplo, a onda, oko 8. lipnja slijedi lagano zahlađenje s kišom i, često grmljavinom. Posebno je znakovit Dan svetog Medarda, 8. lipnja, a kakvo je vrijeme na taj dan obično bi se zadržavalo čak i do četrdeset dana, barem su nam takvo vjerovanje ostavili narodni predavači. Uz svetog Medarda, u narodu se često spominju i sveti Vid, sveti Ladislav te sveti Petar i Pavao, koji se još nazivaju i mokrim lipanjskim svecima. No, o svetom Medardu, Vidu, Ladislavu i Petru i Pavlu kojom drugom prilikom, naravno, na Narodni.net-u!
