Nije uvijek u tradicionalnim obiteljskim kućama vladala idila
Ako je u kući mnogo čeljadi, malo obradive zemlje, a nastanu sušne i slabe godine, duhan na vagi otme državni monopol i tako dođe velika oskudica da čeljad nemaju što ni pojesti mi obući.
Tako se pojavi kriza u obiteljskim odnosima, jer je svak svakomu kriv kad u kući svega ponestane. Osim toga, i upravljanje kućnog domaćina prelazilo je ponekad u pravu krutost i stvaralo nezadovoljstvo kućne čeljadi.
Bilo je i nepravde.
Dolazilo bi do sukoba i svađe najčešće između svekra i svekrve s jedne strane i njihovih nevjesta s druge.
Svađa je nastajala često i između jetrva, najviše zbog djece, a to se prenosilo i na samu braću i mutilo njihove odnose.
Kako je bilo ružno i neprijatno slušati kad se prođe ispred nečije kuće u kojoj se čeljad svađaju, viču i psuju!
Prolaznik se i sam tada mora zastidjeti i zažaliti što je tuda morao proći i biti svjedokom kućne svađe.
To je najbolji znak da je u toj kući sve zrelo za diobu, koja je također znala pomutiti odnose među braćom sve dok su god živa.
I smjena starješinstva u seljačkoj kući ponekad je bila bolna i tragična.
Sin je pod svaku cijenu želio preuzeti starješinstvo od ćaće, a on bi se na sve moguće načine opirao i ne bi dao komande iz svoje ruke, pa je zbog toga vječito dolazilo do žestokih sukoba između očeva i djece.
