Ralo
Najprimitivnije i najjednostavnije sredstvo kojim je čovjek obrađivao zemljište putem životinjske vuče bilo je ralo. Ralo se pravilo od posebnog drveta. Majstor koji bi se odlučio za pravljenje rala, u šumi bi trebalo izabrati drvo koje bi bilo prikladno za izradu rala. Najčešće se ralo pravilo od rašeljkova drveta. Drvo je trebalo usjeci, osušiti u hladu, da ne ispuca, te tako suho otesati i izraditi najprije ra licu, jer je ralica mnogo kompliciranija i za nju je teže pronaći podobno drvo nego za drugi dio rala koji se naziva ojica.
Ralo se sastojalo od dva dijela: jedan kojeg je orač držao u ruci i na kojem se nalazilo stopalo (plaža). Taj dio su nazivali ralica. Drugi dio koji je bio pričvršćen na sredini stopala u probušenu rupu ralice nazivao se ojica. Ojica je bila duža od ralice i manje je bila savijena nego ralica. Savijena je bila samo tamo gdje se spajala s ralicom. Pri vrhu ojica je bila okovana i na njoj su se nalazile rupe i željezne alke i kuke, na koje bi se prikvačila kolica i vagiri na koje se upregnu konji ili volovi. Na vrhu rala su se nalazila kolica, to su ustvari dva točka međusobno povezana. Ti su točkovi manji od točkova zaprežnih kola, ali su građeni na potpuno isti način. Na ralici se nalazi stopalo, na to stopalo se stavlja lemiš (lemeš). Lemiš je bio skovan od kvalitetna željeza veličine do 35 cm, špicasta oblika. Uz ralo je dolazila i jedna mala naprava koja se zvala otik. Otikom bi se čistila zemlja koja bi se prilikom oranja zalijepila za lemeš i ralo. Otik je imao oblik male sjekire, samo što mu je ručka bila na sredini u koju se stavljao držak. Držak otika bio je oko lm dug. Na ralu je postojala jedna grivna (braga) gdje bi se držao otik. Ako su ralo vukli volovi, ojica je bila povezana za jaram preko dviju gužvi ii svorom. Svor je vrst klina koji prolazi kroz ojicu i jaram, te klin koji prolazi između ojice, ralice u stopalo.
Plug
Za razliku od rala koje je čitavo bilo od drveta, plug je u potpunosti načinjen od željeza. Plug ima dvije lopatice i nož koji se naziva crtalo i njim plug siječe zemlju. Plugom se najčešće oralo s dva vola ili dva konja. Ako bi trebalo orati dublje, upregla bi se 4 konja ili 4 vola, ili miješano, dva vola i dva konja. I naročito kad bi se zemlja ljeti podoravala za jesenju sjetvu u kojoj je bilo puno troskota, tada se oralo s četiri životinje.
Oranjem bi se izbacila na površinu troskot, koja bi se ljeti osušila i tako uginula, zemlja se ponovo trebala priorati i time bi se dobila nova kvalitetna oranica za sjetvu. Na vrhu pluga nalaze se povezana dva željezna točka koja drže plug i mjesto gdje se uprežu konji ili volovi.
Brana
Jedna od alatki za obradu zemlje pored rala i pluga je brana. Brana je služila za ravnanje uzorane zemlje i za pokrivanje posijanog sjemena.
Brana se sastoji od tri dijela. Jedan dio se zovu tegara, koja izgleda kao spojene dvije četvrtine mjeseca ili dva poluluka. Krakovi tegare su na djelu za koji se upregne konj ili konji probušene i spajaju se preko jedne drvene motke koja se naziva krčalo, a drugim dijelom je spojena za dasku koja ustvari ravna zemlju. Na kraju krčala koje ulazi u tegaru ima jedan urez kako krčalo nebi propalo kroz rupu u koju je utaknuto.
Krčalo služi da osoba koja stoji na brani kao uteg da se zemlja bolje poravna može stati na nogama i držeći se rukom za krčalo s redinama u ruci i s tim može lako upravljati vučom ujedno da može lakše ispred brane stresti zemlju koja se tijekom vuče nagomila.
Kod ručne vuče kad bi branu vukla ženska ili muška osoba, a na brani bi bio neki uteg, stalo bi se i branu je trebalo podignuti pa bi zemlja ostala i krenilo bi se dalje branati.
Daska je drugi dio brane. Izgleda kao daska ralice kod buldožera kojim se čisti po cesti snijeg. Za dasku je sjedne strane pričvršćena tegara, a s druge strane isprepleteno pruće (šiblje) koje se naziva perje.
Perje je napravljeno od svježeg drvenog pruća, šiblja. Svaki prut mora se sastojati od dva dijela. Prilikom pletenja pruća na gornjem dijelu treba ostaviti prostor rupu da se perje može nataknuti na jednu drvenu motku koja je pričvršćena s gornje strane daske za ravnanje. Dvadesetak centimetara od mjesta gdje se nalazi motka na koju su nataknuta perja, položena je još jedna motka koja je žicom pričvršćena na perje i dasku za ravnanje.
Branu obično vuku konj ili konji, a na mjestima gdje su manje površine obradivog zemljišta (dočići ili vrtače), tu bi branu vukla odrasla muška ili ženska osoba, a za uteg (teret) bi se stavilo neko manje dijete ili teži kamen.
