Badnji dan dolazi uoči samoga Božića. Sama riječ badnji, odnosno badnja prvobitno se odnosila isključivo na večer ili noć, a nastala je od glagola bditi, pa prema tom znači večer ili noć kada se bdije ili ne spava. Imajući to na umu nije teško shvatiti koliko je veliku ulogu igralo svijetlo i toplina u noći u kojoj je bio tradicionalan običaj da se nikako ne spava. S tim u vezi objašnjava se i stari običaj loženja badnjaka na ognjištu i posebno značajnu ulogu svijeća u cijelom božičnom slavlju, jer i vatra i svijeće daju svjetlost koja je tako potrebna za dugačku badnju noć. Nestankom ognjišta u našim seljačkim domovima stvorena je nemogućnost loženja badnjaka pa su tako svijeće ostale glavni simbol badnje noći i svih božičnih blagdana.
što se tiče samoga Badnjeg dana, njegovo je značenje u tom da se posti, sijeku badnjaci, čisti kuća i priprema jelo, ali pravoga blagdanskoga veselja nema dok se ne spusti sumrak i dok se badnjaci ne počnu unositi u kuću.
Nekadašnja priprema kuće i okućnice za Badnjak
Kakva je god kuća, malena i čađava, običaj je da se na Badnji dan temeljito očisti i uredi. Taj posao obično obično obave djevojke i mlade nevjeste, jer se one moraju i najviše sramiti ako u kući i pred kućom nije potpuno čistoća i red. Tako se najprije čisti stojna kuća od čađe, luga i prašine. Iznese se lug iz kuta i dobro omete šopa, očisti se lisa od čađe i kuća se dobro izmete i uredi. Isto tako ostružu se i očiste stvari u kući: drveni stoci, sinija, hambar, naćve i čanjci, bronzini i kotluše, kašike i bukare. Sve se to opere u vrućoj vodi i lugu i tako čisto postavi na svoje mjesto. Također se očiste i operu vrata kuće, pendžeri i zidovi se obijele, a omete se avlija (dvor) i obor ispred kuće, tako da u blagdanske dane izgleda čista kuća i njezin okoliš.
U nekim selima još je običaj da se kuće i torovi okite.
