Crkvene svečanosti praćene sudjelovanjem mletačkih vlasti u bogatom, svečanom ruhu, uz obred vojske, uz plemiće, članove bratovština (svi odrasli Splićani bili su članovi neke bratovštine), slavljene bogatim baroknim ceremonijalom davale su poseban izgled, sjaj i živost gradu. Posebno su bile zanimljive procesije u kojima su se bratimi u bratimskim odijelima natjecali u pjevanju. Vojnici su pucali iz maškula i tako pratili mimohod koji se kretao ulicama grada i ponovno se vraćao na Peristil, središte crkvenih svečanosti. Kada je procesija prolazila na Veliki petak 1714, galije na obali bile su svečano osvijetljene, a tako je sigurno bilo i u drugim sličnim prigodama. Na ogradama i konopima galera gorjelo je mnošto baklji zatvorenih u lampione (»seraglie«), Što je pružalo impresivnu i izvanrednu, gotovo neviđenu iluminaciju, kako kaže pisar Cupillijeva dnevnika. Duž cijele ograde palače Generalata gorio je velik broj debelih voštanica, duplira, koje su pravilno raspoređene osvjetljavale cijelu obalu.
Sigurno je posebno živo i veselo bilo na blagdan sv. Duje, gradskog patrona, koji se slavio svake godine 7. svibnja i slijedeći dan. To Je, po sve« mu sudeći, bio dan narodnog veselja uz sudjelovanje mletačko vlasti, koju je nastojala pokazati sklonost puku. U svečanoj procesiji sudjelovali su i poljički svećenici glagoljaši.
Knez u pratnji sudaca, kančelira i ostalih dolazio je u katedralu svečano odjeven u »parpori«, praćen bubnjarima i mušketirima koji su ispalili osinu plotuna za vrijeme procesije, a osam za vrijeme velike mise. Mušketiri su za to dobivali 24 iibre baruta. Svečano obučen knez je prolazio grudom i dolazio u katedralu upravo zato da bi svojim sjajnim i svečanim izgledom »uvećao veselje cijelog naroda« koji se kretao ulicama.
Navečer su priređivali vatromete, za koje je i nadbiskup davao svoj prilog od šest cekina. U Veneciji su u to doba brojni vatrometi redovito pratili svečanosti. Za sjpomenuto doba to su bila velika, upravo začuđujuću tehnička dostignuća.
Trgovci su posebno tih dana »fjere« nudili velik izbor raznovrsne robe. Središte je sigurno bilo na obali. Tu su robu prodavali na galerama, na bancima pred njima, u »rosghama«, u dućanima. Sigurno su duž cijele obale bile improvizirane tezge koje su se šarenile od uvezene robe i narodnih rukotvorina, što je bio običaj još i između dva svjetska rata. Kada je zbog učestalih napadaja Turaka jenjavala trgovina na ovaj dan, mletačka je vlada na zahtjev Splićana 1515. naredila splitskom knezu da sve učini kako bi se ponovno oživjela »fjera« sv. Dujma i odvrati one koji tih dana idu u Krajinu.
Splitska je općina za ovaj blagdan izdvajala iz svog budžeta dvije namjenske svote. Prva je bila za ulje i vosak za oltar sv. Dujma i sv. Anastazija (310 lira), a druga za nagrade natjecateljima (155 lira). Još su tri stavke bile u vezi s ovim blagdanom. Redovnicima dominikancima, za milostin ju na dan sv. Duje, davala je općina 110 lira, a istu svotu dobivali su franjevci konventual-ci i franjevci na Poljudu. To se, izgleda, ponavljalo svake godine.
Za vrijeme blagdana izvodile su se razne igre. Koje su to bile igre u ceremonijalu nije naznačeno, ali su barem djelomično poznate iz spomenute naredbe iz prve pol. 17. st.: svečanosti, regate, plesovi, »giostre« i druge nagradne igre. U već spomenutom rukopisu iz 1806. osim »utrka pješice«, 0 kojima smo već govorili, spominje se i narodni ples koji je već davno postao običaj. Izvodili su ga mladići i djevojke iz puka. Knez je u svečanoj odjeći »romani«, uz pratnju sudaca, gledao natjecanje s ograde Generalata da bi odlučio o pobjednicima. Nagrada se sastojala od komada čoje i cendaline, što su se dijelili puku, jednako muškarcima i ženama. Kakva je to bila vrst plesa, nije pobliže zabilježeno. Možda je bila opisana »cerchiata«, ili pak obično narodno kolo koje je narod njegovao. Kolo je bilo omiljeno i u svećeničkim krugovima, tako da su crkvene vlasti već u 16. st. branile svećenicima sudjelovan je u kolu. U Splitu se kolo igralo na trgu pred kneževim dvorom, pred plemićkim palačama i pred crkvama. I u Trogiru se kolo plesalo javno, na pol jani ispred crkve sv. Mihovila. Plesali su plemići i pučani. Ne samo na blagdan sv. Duje, nego i na druge blagdane izvodile su se u Splitu razne igre, pa i kolo u kome su prednjačili varošani.
Godine 1770, kada je blagdan gradskog patrona bio posebno svečano proslavljen, na trgu je bila postavljena lutka u obliku visokog čovjeka koji je prisutne pozdravljao namigivanjem i ulijevao im vino, poput fontane,
Na javnim mjestima, vjerojatno na tikovima i obali, svirala je glazba. Godine 1792. Julije Bajamonti pi.se u Šibenik V. Bartoletti-Zullatiju i hvali šibenske diletante i Galla. koji su na dan MV. Duje svirali u Splitu. I u crkvi su 1770. sudjelovali uz domaće i sirani svirači i pjevači i »profesori«, koji su bili plaćeni, dok su ovi drugi sigurno bili diletanti.. Tog je dana »kumpanija varošana« oslobađala trojicu osuđenih i prognanih, uz uvjet da ti ne budu po zakonu isključeni od tog oslobođenja, i da su već izdržali barem polovicu kazne. Sve je to izvode no vrlo svečano, da bi se narod što bolje zabavio, a mletačke su vlasti htjele tako pokazati svoju veličinu, koja je već bila u dubokoj dekadenciji.
