Uoči blagdana ili na sam blagdan Sveta tri kralja poslije
blagoslova vode dolazi svećenik zajedno s ministrantima ili
prakaraturom blagoslivljati kuće. Do osamdesetih godina dvadesetoga
stoljeća svećenik bi na vrhu unutarnje strane ulaznih vrata
kredom napisao G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar,
Melkior, Baltazar) i broj nove godine. U novije vrijeme svećenici na
vrhu ulaznih vrata s unutarnje strane lijepe naljepnice s likovima
Sveta tri kralja ispod kojih je natpis istovjetan prijašnjemu pisanom
kredom.
Blagoslov kuća kod kajkavaca poznat je pod nazivom križec.
Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema dar za župnika.
Taj se dar u Lici, na primjer, nazivao podil, 14 a u Rami pobir. Dar
župniku činili su pršut, suho meso, grah, žito, vino, rakija i novci.
U Splitu je narod svećenika darivao pinezima koje su ubacivali u
stanjadicu jer svećenicima nije prikladno primiti dare na dlan, pa
je puštao da se pinezi smoče u krštenu vodu.15 Ako bi župniku bilo
potrebno što popraviti u kući župljani su se dobrovoljno javljali.
Zaključak
U hrvatskoj je tradiciji golemo značenje blagdana Sveta
tri kralja. Slično je i kod drugih slavenskih, indoeuropskih i
drugih kršćanskih naroda. Taj blagdan karakteriziraju vjerski i
svjetovni obredi. Vjerske obrede čine: blagoslov vode, škropljenje
blagoslovljenom vodom i blagoslov kuća. Svjetovne obredi ogledaju
se u maskiranim ophodima zvjezdara i koledara, te u apotropejskim
obredima. U apotropejskim obredima opažaju se elementi iz
pretkršćanskih vremena. Slične su obrede izvodili slavenski,
indoeuropski i drugi narodi.
Hrvatski maskirani i apotropejski obredi, kao i neki drugi
obredi baštine podrijetlo iz drevnih pretkršćanskih vremena, a
prema sačuvanim podatcima i po pripovijedanju kazivača, izvodili
su se do pedesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Izvođenje obreda sinkretizira različite oblike narodnog
stvaralaštva od glazbe i plesa do teatarskih elemenata i usmenih
književnih oblika. U izvođenju su do naših dana sačuvani samo
blijedi odbljesci nekadašnjih obreda. Kao i druge i te su obrede
pratile lirske pjesme. Pjesme koje su pratile blagdan Sveta tri
kralja mogu se motivski razvrstati na vjerske i svjetovne. Neke
od tih pjesama vezane su uz Sv. tri kralja, a neke su izvođene i u
drugim obredima i prigodama. Jezik tih pjesama karakteriziraju
slikovitost, emocionalnost, ritmičnost, harmoničnost.
Uz blagdan Sveta tri kralja kod Hrvata i drugih naroda vežu
se određena narodna vjerovanja poput onih da će sretnim biti
onaj koji oko ponoći vidi otvoreno nebo. Tom blagdanu pripada i
apotropejski obred kupanja u obližnjim rijekama.
Narodni obredi i pjesme koje su ih pratile imaju životnu,
socijalnu, teološku i estetsku funkciju. Golemo je njihovo značenje u
očuvanju hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Sačuvani
su zapisi riznica etnološkog, usmeno-književnog, filološkog,
antropološkog, teološkog, etnomuzikološkog i lingvističkog blaga.
PRILOZI
1. TRI KRAJA JAHAHU
Tri kraja jahahu,
s onih sunčanih stran.
Tri dara nosjahu:
miris, zlato i tamjan.
Pod njima su konji,
kano bile vile,
niti zobi zobju
nit im žeđa priđe.
Prvi je u bijelu,
drugi u crvenu,
treći sav u zlatu,
kao sunce sija.
Prvi je Gašpar kralj,
dobroga je roda
i on želi vidit
slavu Oca Boga.
Drugi je Melkior,
dobroga koljena
i on želi vidit
slavu Gospodina.
Treći je Baltazar,
dobroga roda
i on želi vidit
slavu Oca Boga.
I tako dođoše,
pred grad Jeruzalem,
pitajuć za mjesto,
gdje se Isus rodi?
Vratar odgovori:
“Mi toga ne znamo
i naš se kralj boji
i mi svi priznamo
da se On rodi.
Rodi bi se u palaču,
a ne na toj gori,
gdje pastiri skaču.
ako ga nađete,
natrag se vratite
i meni Irudu
glase donesite”.
“Irude prekruti,
Irude prehudi,
Krista hoćeš ubit
to nam srce sluti”.
Al od anđela upute dobiše,
te se drugim putem vratiše.