Sredinom XIX stoljeca, oko 1850. godine, u Bosanskom Brodu bilo je vec blizu 700 stanovnika I 200 kuca. Najstarija hrvatska porodica bili su Sokolovici, koji su , po predaji, porijeklom iz Sarajeva. Tako je tvrdio Jakov Sokolovic, vlasnik frizerske radnje I nekadasnji banski savjetnik Vrbanske banovine. Kuca Sokolovica nalazila se podalje izvan tadasnje varosi, na prostoru na kojemu se danas nalazi katolicka crkva koja je 1907. godine bila podignuta upravo na njihovom posjedu.
U arhivu franjevackog samostana u Fojnici cuva se grb nekih Sokolovica na kojemu su na zlatnom polju u crnoj boji prikazana tri polumjeseca okrenuta prema gore, I medju njima sokol okrenut ulijevo. Pored imena SOKOLOVICH u popisu imena zapisano je kasnijom rukom rijec “Sarajevo”, sto bi znacilo da su se oni u neko doba, mozda do 1699. godine, nalazili u Sarajevu. Brodski Sokolovici su, prema tradiciji, iz Sarajevskog polja dolinom Bosne presli na slavonsku stranu, u selo Sumece, odakle je jedan clan obitelji, imenom Tomo a po zanimanju kovac, presao u Bosanski Brod. Buduci da je Brod bio ishodiste vrlo prometnog puta prema Sarajevu, kovacke usluge bile su vrlo unosan posao pa je Tomo vremenom postao imucan I sa brojnom porodicom.
Bosanski Brod
Milusici, takodjer su porijeklom iz Sarajeva, zapravo sa Stupa u Sarajevskom polju, gdje jos I danas ima njihovih prezimenjaka.
Zanimljiva je povijest jedne danas vec ovdje izumrle porodice Kostica. Kostici su bili cincarskog, grckog porijekla iz Makedonije, pa su prvobitno zivjeli u Derventi gdje su od tamosnjih Kostica preuzeli prezime. U Brod je dosao Pero K. Kostic kao vec dobrostojeci trgovac I poduzetnik. Njegov najstariji sin Aristoteles, poznat u gradu bolje pod imenom Risto, razvio je trgovinu na veliko, pecaru rakije, pekmezaru, preradu koze I tvornicu kozne manufacture sa 12 sivacih masina na elektricni pogon. Izradjivali su, naime, vrlo lijepe kozne kapute. No, dok je stari Pero radio na uhodan I solidan nacin, sinovi Risto I Zarko su se bacilli na spekulacije s duhanom u Poljskoj, na cemu su izgubili nezamislivo veliku sumu od 36 miliona tadasnjih dinara. Tako je firma propala I oko 1925. godine potpuno likvidirana. Danas se jos kuce na uglu uz prilaz ka mostu zovu “ Kostica pecara” gdje se, naime, nalazio najveci dio njihovih pogona.
Bosanski Brod kroz povijest
Medju najstarije gradjane Broda ubrajaju se Hadzizulfici. Bili su porijeklom iz Slavonske Pozege, odakle su u doba Beckog rata (1683-1699) prebjegli preko Save I nastanili se na Unki, da bi nakon 1739. dosli u Bosanski Brod. Bili su zanatlije, ali su se bavili I poljoprivredom.
Hadzisejdici su starinom iz Maglaja, a po zanimanju su bili trgovci. Njihov pradjed bio je neki Hazi-Sejdo, sin Muhameda, koji je oko 1860. godine ovdje preminuo, pa je pokopan s lijeve strane ulaza u dzamiju. Bio je, dakle, jedan od osnivaca.
Arslani su bili porijeklom iz Makedonije I po narodnosti Turci, ali su se rado priznavali Arnautima. Halid Arslan ( = Lav) je zacetnik ove familije, a sluzbovao je kao vojno lice u Cardaku nako sto je bila ukinuta sluzba azapa. Posljednji potomak bio je Sabit Arslan, prvi bosanskobrodski novinar I popularni vlasnik kafane preko puta zeljeznicke stanice. Bavio se slikarstvom. Kao dopisnik sarajevske “Vecernje poste” bio je autor svih vijesti koje su se objavljivale u ovom najpoznatijem dnevniku u Sarajevu izmedju dva rata.
Mujkanovici su, kako izgleda, bili starinom iz Slavonije, odakle su pod konav Xvii stoljeca presli u Novi Seher kod Tesnja, a kasnije su se doselili na Unku, pa sredinom XVIII stoljeca u Brod. Bili su uglavnom zanatlije, prije svega mesari.
Hodzici su se relativno kasno naselili u Bosanskom Brodu. Hafiz Husein Hodzic dosao je iz Stanic Rijeke kod Doboja, mozda negdje oko sredine XIX stoljeca. Bio je imam u staroj dzamiji koja se ( do 1907. godine) nalazila na mjestu danasnje. Tu je I pokopan sa desne strane od ulaza.
Njegova dva sina bila su takodjer hafizi, a zvali su se Mehmed I Husein. Mehmed je dugo vremena bio gradonacelnik I za njegovog sluzbovanja je Bosanski Brod prerastao iz male kasabe u grad sa evropskom fizionomijom. Mnoge komunalne ustanove, kao vodovod, kanalizacija I elektro svjetlo, bili su u Bosanskom Brodu uvedeni prije nego kod susjeda na lijevoj obali Save.
Mehmedov brat Husein ( mladji) bio je dugo godina imam u brodskoj dzamiji, a uz to I muderis, nastavnik na mjesnoj Medresi sve do njenog ukidanja 1907. godine. Njegov sin Hilmija radio je kao sluzbenik u Kotarskoj ispostavi. Oba sina Huseina ( starijeg) pokopani su pored oca sa desne strane ulaza u dzamiju.
Hadzialagici su bili porijeklom iz Dervente. Dva brata, Hadzi-Atif I Hadzi-Hasan, imali su za vrijeme turske uprave veliku trgovacku radnju, osnovanu 1870. godine, u kojoj su se prodavale fine orijentalne izradjevine. Pored toga drzali su I knjizaru, prvu u gradu, pa se preko njihove veze moglo nabavljati knjige iz Prekosavlja. Odrzavali su veze sa Brlicima u Slavonskom Brodu.
Imali su velike posjede u Klakaru I Lijescu, gdje se nalazio I veliki, zidom opasani cardak u kojem su provodili ljetne mjesece. Odrzavali su, takodjer, prijateljske odnose sa djakovackim biskupom J.J. Strossmayerom koji im je prilikom dolazaka u Slavonski Brod rado dolazio u posjete. On im je dao nasaditi vinograd u Klakaru. Hadzialagici su bili I vlasnici najveceg hana u Bosanskom Brodu.
Iz knjige “ Grad pored Rijeke” ( Dr. Djuro Basler)
