Potpuniji opis kuhinjskih izraza i opis tradicionalnih kuhinjskih izraza smo već opisali. Tradicionalni kuhinjski izrazi i poslovi.

Jesu vam poznati neki od ovih izraza?

Bistranga — pastrva

Crljenac — luk, crveni luk

crveni grozdić — ribiz

Ćena — češanj češnjaka

četrun — limun

Divljačina — divljač

drobtinja – mrvice

Funta — mjera za težinu (56 dkg)

Gardunica — artičoka

Hlap — para

hospot — jelo od povrća i jezika

hranidba — prehrana

Inkaštirka — škrob

Jedatan — jestiv jestvenik jelovnik

jestvina — jelo, slijed jela

jušad — ujušak

Kavovar — sprava za kuhanje kave

kiselik — kisik

kiseljača — kiselica

kolačnik — lim za pečenje kolača

korun — krumpir

krap — šaran

krop — vrela voda

kunac — kunić

kus — komad

Ločika — zelena salata

loptina — balon

lukovača- graničarsko jelo od kuhanog luka

lukovica — staro graničarsko jelo od luka

Makaruni —makaroni

melja — brašno

merga — uljana pogača merlina mrkva

mezdra — sredina ploda

mjedenra — bakreni oksid, patina

mutvara — drobljenac

Nostvica — kečiga

plućica osep — graničarsko jelo od kuhanih šljiva

Pikati — fileki pitati

toviti pločevina — lim za pečenje pomuža

potočnica — voda iz potoka povitica

Razbieliti — zagrijati, otopiti mast

rtast — šiljast

Sajtlik — mjera za tekućine (oko 3 dcl)

škrob — graničarsko jelo od pšeničnog brašna

slatka korica — cimet

snježilo — žica kojom se tuče bjelanjak

pribor strena — staro jelo od brašna, jaja i mlijeka

šušci — grožđice

Špinac – špinat

Tenfati — pirjati ili kuhati u zatvorenoj posudi

tonjik — dušik

treska — bakalar

tuhnjivo — užeženo

tunja — dunja

tustina — masnoća

tvorilo — zatvorena posuda za kuhanje u pari

Ugljevičnina — ugljična kiselina

ugljevik — ugljik

ukret — koraba

umačnica ili umašnica — zdjelica za umak

upačati — staviti u aspik

uždiv — upaljeno, užeženo

Vapnjenjača — tvrda voda

vienac — garnitura

vinotok — mošt

Začin — zaprška

zdenčina — voda iz zdenca zeleni

pasulj — mahuna zlaćane

žigavica — kopriva

živalj — kisik

The post Kuhinjski izrazi i značenja iz stare bakine kuhinje appeared first on Narodni.NET.

Jel danas moguć život bez mobitela i tehničkih pomagala, nama je to totalno nezamislivo!

Prije samo nekoliko godina su postali svakodnevni oblik komunikacije i totalno su nezamjenjivi, računala u cijeloj suštini pomažu samo daljnjoj komunikaciji između ljudi i traženju i apsorbiraju sve više informacija iz cijelog svijeta.

Koliko nam koristi apsorbiranje tolikog broja informacija, jesu nam te informacije toliko bitne?

U razgovoru sa nekolicinom prijatelja i suradnika u osvrtu na tehnološke i informacijske pomake svi priznaju da se današnje informacije ne čitaju u potpunosti kao prije kada su nam jedine informacije dolazile samo iz dnevnog tiska i televizora, a danas se čitaju dnevno stotine članaka i prati veliki broj prijateljskih facebook profila te raznih drugih generatora informacija.

A dobro kako su naši stari funkcionirali bez tih tehničkih dodataka?

Kako se dogovoriti nekoliko dana prije i ne zakasniti na sastanak? Ne potvrditi isti sastanak nekoliko sati prije preko mobitela? Što raditi cijeli dan bez računala?

To su samo neka od pitanja mlađih generacija koja su u današnje vrijeme jednostavno nezamisliva.

Jedan zanimljivi tekst studentice na ovu temu:

Nezamislivo, ali istinito- prije samo tri godine poznavala sam manje od pet osoba koje su imale mobitel, a danas ih toliko ne mogu nabrojati koje mobitel nemaju!

Ajme, zaboravila sam mobitel, shvatila sam kad sam već ušla u tamvaj i nije bilo vremena da se po njega vraćam kući. Panika, pa nema me do popodne doma, a moram se dogovoriti s Andreom za kavu, čestitati Maji rođendan… Jedan dan bez mobitela i osjećam se odsječena od svijeta. Kako je do toga došlo, pa punih sam 18 godina živjela bez mobitela, a cijela se civilizacija oduvijek snalazila bez tog predmeta?

Prije tri godine taj se fenomen proširio u našim krajevima ali i u svijetu općenito. Prije je mobitel pripadao svijetu poslovnih ljudi, uvijek u pokretu, neuhvatljivih kraj fiksne linije ili jednostavno svijetu bogatih. Danas kad nekoga tražiš broj telefona a on ti izdiktira svoj kućni broj i izvadi olovku i papir da zapiše tvoj, takvu osobu gledamo sa čuđenjem i divljenjem kao ostatke kakve izumrle vrste u nekom muzeju. Danas mobitel svojim funkcijama zamjenjuje velik broj ljudskih sivih stanica. Priznajte, koliko telefonskih brojeva znate napamet? Nekad smo si podsjetnike pisali u rokovnike i tekice, a sada ih jednostavno umemoriramo u mobitel. Svi podaci koje smo čuvali u memoriji ili pisali na papire sada su nam uvijek nadohvat ruke i stanu bez problema u svaki džep ili torbicu.

Cijeli tekst o životu bez mobitela…

Koliko je život mirniji bez mobitela?

Miran život bez mobitela

Jel nam  mobitel ubrazava naš život? Naravno da ubrzava i remeti nam naš mir svakodnevnice, koliko ste samo puta primili telefonski poziv koji vam je cjeli dan okrenuo u drugom smjeru, a to nam i nije bila nužna potreba.

Naši stari su imali puno mirniji život samo zahvaljujući nedostatku tog tehnološkog dodatka, znalo se kada se sastajemo s prijateljima i sve bitne informacije smo doznali u pravo vrijeme, ali ovaj današnji stres i ubrzanost u životu nisu imali.

Javljanje tetki u Njemačkoj samo s pismom i čekanje poštara da nam donese neke informacije iz bjelog svjeta, nezamislivo je danas u vrijeme tehnoških dostignića gdje nam je cijeli svjet nadohvat ruke…

The post Zamislimo nekadašnji život bez mobitela appeared first on Narodni.NET.

Sve to kreće samo s marmeladom,

ono što mene muči:

Hrvatska ima trenutno samo 12 proizvoda pod zaštitom.

Od čega su četiri registrirana s oznakom izvornosti i osam ih je registrirano s oznakom zemljopisnog podrijetla. S oznakom izvornosti imate istarski pršut, varaždinsko zelje, ogulinski kiseli kupus te ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, dok s oznakom zemljopisnog podrijetla imamo virovitičku papriku, baranjski kulen, dalmatinski pršut, drniški pršut, krčki pršut, lički krumpir, meso zagorskog purana i Poljički soparnik.

U proceduri za zaštitu su višnja maraska i neretvanska mandarina.

A što je sa stotinama drugih autohtonih stoljetnih Hrvatskih proizvoda, slastica i sl…

Nimalo bolje nije ni s sadnjom vinove loze ili vinovih trsova, jer europa ih ima dovoljno i dobili smo zabranu sadnje dvije godine, a baš se pitam kada se odobri nova kvota tko će u EU dobiti dozvolu za sadnju novih vinograda?

Još jedna zabrana iz EU a tiče se sjetve i domaćih proizvoda je : Zabrana sadnje vlastitih sadnica

The post Tradicionalno Hrvatsko, jel džem ili marmelada – što još gubimo u EU – appeared first on Narodni.NET.

Jel moguće da Hrvatska mora našu tradicionalno proizvedenu hranu mjenjati za ovu industriski proizvedenu punu bakterija i raznih nepoznatih kemiskih spojeva.

Gen miostatin manipulira se GM tehnologijom koju je razvio zloglasni Monsanto na svojoj soji, te uz pomoć ionako prisutnog nekontroliranog rasta mišićne mase samo istu dodatno potiče. Tijelo ne prepoznaje potrebu za prestankom stvaranja mišića, pa je gen izoliran i danas se koristi kao dodatak za još naprednije vrste goveda.

Godinama kruže priče o genetskoj manipulaciji stoke i pilića, odnosno utjecaju na njihov uzgoj putem steroida i kemijskih supstanci koje razvoj usmjeravaju ka ‘djelotvornijem iskorištavanju najbitnijih resursa’, kako za mutantske životinje tepa korporativni PR. Svi znaju za brazilske i američke piliće s ogromnim prsima zbog kojih se ne mogu niti kretati, a najnovija ideja su tzv. ‘frankenkrave’, gigantska goveda s pojačanim mišićima.

Genetski inženjering nije isto što i selektivni uzgoj

National Geographic ovih dana je prikazao dokumentarni film o ‘superkravama’, koje bi u budućnosti trebale donositi ‘super odreske’ na fast food kioscima. U njih se unosi gen koji dozvoljava defekt iliti mutaciju mišićnog tkiva, pa se dobiva efekt ‘dvostrukih mišića’. Sorta Belgian Blue poznata je kao spoj Shorthorna i Charolaisa s početka 19. stoljeća s čime se ističe kao vrlo snažna i mesnata križana vrsta.

Kroz godine su se izdvajali samo najsnažniji izdanci obje vrste da bi se kao konačni rezultat dobio najsnažniji potomak. No, National Geographic se kroz uradak koristio poznatim spinovima i današnji genetski inženjering vješto prikriva u tom ‘selektivnom uzgoju’, iako ova dva principa nemaju nikakve poveznice jer je jedan kemijski, a drugi selekcijski pristup.

Defektni gen krivac za supermišićava goveda

‘Sve je u usmjerenom seksu. Farmeri su stvorili Belgian Blue selekcijom krava i bikova s najvećim mišićnim masama i međusobnim parenjem, te su kao ishod dobili bika težine jedne tone.’ Danas je takav način uzgoja privukao i genetski inženjering, pa se unatoč selektivnom parenju otkrivaju i novi načini manipulacije. Genetski defekt ove sorte izazvan neprirodnim križanjima stvorio je gen neprekidnog rasta mišića. Takva mutacija dozvoljava takve nevjerojatne veličine.

Taj gen nazvan miostatin manipulira se GM tehnologijom koju je razvio zloglasni Monsanto na svojoj soji, te uz pomoć ionako prisutnog nekontroliranog rasta mišićne mase samo istu dodatno potiče. Tijelo ne prepoznaje potrebu za prestankom stvaranja mišića, pa je gen izoliran i danas se koristi kao dodatak za još naprednije vrste goveda.

Budućnost u mutantskim životinjama

Znanost je tako spojila selektivni uzgoj i genetsko modificiranje, a dodatni osigurač je umjetna oplodnja. ‘Da bi se osiguralo kopiranje defektnog gena na daljnje naraštaje, seksualni odnosi goveda Belgian Blue zamijenjeni su tehnološkom umjetnom oplodnjom’, kažu u dokumentarcu. Na taj ćemo način, zaključuju, dobiti gigantska goveda koja će dodatno ‘obogatiti ponudu prehrambene industrije’. Kritičari sve nazivaju ‘frankenkravama’.

Kako smo već ranije čuli i za piliće sa super prsima od 70% ukupne tjelesne mase, kao i brojne druge genetske modifikacije, neće nas previše čuditi ukoliko u budućnosti vidimo životinje u uzgoju s višestrukim udovima, povećanim organima ili gigantskih proporcija. Konzumerizam očigledno odlazi u laboratorijskom smjeru, a kako krajnji korisnici kupci nemaju nekih prevelikih problema s takvim postupcima, onda i jedemo ono što zapravo zaslužujemo.

GMO utjecaj na životinje

Američki primjer proizvodnje kemijski dobivene GMO hrane!

 

httpv://www.youtube.com/watch?v=w6wxsrKKfBY

Izvor: Dnevno.hr

The post Izumiranje tradicionalnog uzgoja hrane, dolazi GMO prevlast appeared first on Narodni.NET.

1. ACQUA DI GIO

Mnogi ga smatraju remek djelom  među muškim parfemima, no pošto se silazi s liste najprodavanijih parfema od kad je pušten na tržište 1996. godine, jasno nam je i zašto.  Za ovaj, po nama najbolji muški parfem,  se govori da vas ne ostavlja ravnodušnim, ili ćete se priključiti milijunskim obožavateljima, ili vam nikako neće pasati. Zanimljivo je da bez obzira na to što ga nosi svaki drugi muškarac na svijetu, nemožemo se zasititi njegovog mirisa. Po čemu je on toliko poseban i toliko popularan ostavljamo na vama da otkrijete.

1. EROS

Parfem za mnoge koji se žele osjećati seksi i izazovno dolazi iz svjetski poznate kuće Versace koja ga je s razlogom nazvala Eros. Pošto je ime dobio po grčkom bogu ljubavi, od njega očekujemo mnogo za nadolazeće ljeto. Ono što nas je osvojilo kod Erosa je upravo to što onog trena kada ga stavimo na kožu, čini se kao dobar parfem, no kako sati prolaze, otkrivaju se novi sastojci, s novim mirisom, tjerajući nas da se zaljubimo u njega.  Ako vam je potreban mali detalj da se osjećate savršeno, s Erosom nemožete pogriješiti.

1. COOL WATER

Davidoff je kuća poznata po muževnim parfemima i Cool Water je upravo takav. Na tržištu je od 1988. godine, te ga danas mnogi ljudi prozivaju klasikom, i obaveznom opremom barem u jednom periodu života svakog muškarca. Mnogi koji su ga probali kažu da doista podiže samopouzdanje, no ni da suprotan spol nije potpuno imun na njegov atraktivan miris. Napravljen je tako da svoj potpuni dojam pokaže tokom ljetnih vrućih večeri, kada se osjeti bolje no ikad.

Izvor: http://www.bestmenscologne.org/

The post Najbolje kolonjske za ljeto 2014 appeared first on Narodni.NET.

Kratica TTIP sad je već i u Hrvatskoj svima ušla u uho, a i protesti, akcije i rasprave vezane uz TTIP, u mnogim zemljama Europe žive i bučne, i kod nas su sve učestalije. Među posljednjima su nedavno postavljanje osam metara visokog Trojanskog konja, koji je, kao upozorenje što TTIP zapravo predstavlja, od rujna prošle godine ‘na turneji’ po europskim gradovima, te panel na temu „TTIP – Ofenziva kapitala i bioekonomija”, u petak održan u Zagrebu u okviru ovogodišnjeg “Subversive festivala“.

Hrvatska Vlada podupire ovaj TTIP; poduprijeti ovaj sporazum smatra se hrvatskim nacionalnim interesom jer on omogućuje plasman i hrvatskih prehrambenih proizvoda i prerađevina na američko tržište.

Utjecaj korporacija

Govoreći o prilikama za domaće proizvođače, Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, kaže kako Hrvatska ima mnoge kvalitetne proizvode s kojima već uspješno konkurira na europskom tržištu i nema razloga da jednaki uspjeh ne poluče i temeljem transatlantske suradnje.

No, kritičari TTIP-a u tako perspektivnoj budućnosti koju donosi prekooceansko partnerstvo vide prijetnju.

Najžešće kritike koncentriraju se, među ostalim, na “usklađivanje” prehrambenih standarda s onim američkima, u pravilu nižima, što znači povećanje broja i količine aditiva u hrani, pesticida, uvođenje na europsko tržište genetski modificirane hrane i sjemena, meso hormonski tretiranih životinja i slično.

Nacionalni koordinator slovenske nacionalne mreže “Stop TTIP-u”, Andrej Gnezda, u nedavnom je razgovoru za tamošnje medije upozorio kako između SAD-a i EU-a postoje značajne razlike kad su u pitanju standardi vezani uz prehranu i kemikalije te da stoga postoje realni strahovi da će se ti standardi potpisivanjem TTIP-a smanjiti. Ilustrirao je to s nekoliko primjera: u kozmetičkoj industriji EU-a zabranjeno je 1400 tvari, a u SAD-u samo 11 tvari.

U poljoprivredi SAD-a i dalje se može koristiti 80 pesticida zabranjenih u Europi; u SAD-u je dopušteno gotovo 4000 prehrambenih aditiva, a u Europi ih se može koristiti samo 300. Gnezda je iznio kako europski propisi vezani uz kemikalije, koji nude visoku zaštitu, zapravo predstavljaju prepreku za trgovinu, a isto vrijedi i za GMO – Amerikanci tvrde da je kontrola GMO-a u Europi i način na koji se takvi proizvodi moraju deklarirati suviše restriktivna. Pa bi to valjda trebalo olabaviti.

Na web stranicama Europske komisije, međutim, na “često postavljana pitanja“, među kojima su i ona hoće li se u EU uvoziti hormonska govedina, hoće li pasti standardi vezani uz hranu, hoće li se TTIP-om prisiliti EU da promijeni svoje zakone o GMO odgovara sa – “ne” ili čak – “ne, to je mit“. Dapače, navodi se da usklađivanje propisa neće ići na štetu EU-a (“Strogi zakoni EU-a kojima se štiti ljudski život i zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja ili okoliš i potrošače neće se promijeniti zbog TTIP-a”). Ako je tako, čega se onda ljudi boje? Čini se da ipak imaju razloga:

– Svjedoci smo utjecaja američkih korporacija na donošenje direktiva EU-a čak i danas kad još nemamo sporazum. Pokušaj da se u Direktivu za kvalitetu goriva uvedu novi kriteriji pao je zbog lobističkog utjecaja naftnih kompanija, jer bi američka nafta i plin iz škriljevaca postali manje poželjni za europsko tržište – kaže europarlamentarac OraH-a Davor Škrlec. Dodaje i kako je odmah nakon donošenja nove Direktive za autorizaciju GM sjemena Europska komisija, ne čekajući donošenje uredbi, provela postupak autorizacije za novih 17 vrsta GM sjemena za područje cijele Unije.

– To je sve napravljeno pod okriljem uvođenja tzv. demokratskog postupka za autorizaciju GM sjemena. Opravdan je strah od jeftine američke hrane, jer će se ona po istom “demokratskom načelu“ zajedničkog i slobodnog tržišta, čak i uz obvezu označavanja udjela GM sadržaja u hrani, što propisuje EU, naći na policama naših dućana. Za što će se odlučiti osiromašeni i bez posla, hrvatski građanin? – pita Škrlec retorički.

Novi odljev mozgova

– Investicije koje danas izostaju zbog loše gospodarske politike koju su provodile sve dosadašnje vlade sigurno bi bile pozitivni dio sporazuma – kaže naš sugovornik govoreći o onom najboljem što bi TTIP mogao donijeti promatramo li Hrvatsku, dodajući da bi sporazum vjerojatno utjecao na uređenje zakonodavnog okvira koji bi bio transparentan i siguran za sve potencijalne ulagače, a ne da se “kroji“ samo za odabrane, kao danas.

Najlošije što nam se može dogoditi prema Škrlecovu je mišljenju povećanje trgovinskog deficita, moguća privatizacija javnih usluga i povećanje nezaposlenosti, pogotovo u proizvodnom sektoru, kao posljedica prethodna dva utjecaja. No najopasnijim drži novi i lakši “odljev mozgova“ zbog lakše mobilnosti radne snage koju predviđa sporazum.

– Na razini EU-a često se kao pozitivan primjer ističe porast godišnjih prihoda po domaćinstvu od oko 500 eura kao posljedice porasta BDP-a od pola do jedan posto godišnje u razdoblju deset godina nakon potpisivanja sporazuma. Međutim, prešućuje se da su analize pokazale kako će doći do značajnog gubitka radnih mjesta upravo zbog spajanja dva tržišta, i to oko 680.000 u EU-u i 350.000 u SAD-u te smanjenja prihoda u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji.

LIDIJA GNJIDIĆ

1400 tvari zabranjeno je u kozmetičkoj industriji EU-a
11 tvari zabranjeno je u kozmetičkoj industriji SAD-a
80 pesticida zabranjenih u EU-u koristi se u SAD-u
30 milijuna radnih mjesta u EU-u ovisi o uvozu
3,5 milijuna Europljana zapošljavaju američka poduzeća
1400 bilateralnih sporazuma o trgovini potpisale su države članice EU-a međusobno i s drugim zemljama
58 GMO-va dosad su odobrile vlade zemalja EU-a
1 GM kultura uzgaja se u EU, Monsantov kukuruz MON810

Izvor: Slobodna Dalmacija

The post Veliki dolazak GM hrane na domaće tržište appeared first on Narodni.NET.

“U koštradinu su se nekada stavljali uškopljeni stari ovnovi i jarci. I zato je to znalo prismrdit. Sad u koštradinu idu jarčići od maksimalno 12 miseci”

A prva su se vrata otvorila u Josipovoj šušari, dakle ne sušari, već po triljski šušari, kakve, kazuje nam, od davnina ima svaka ovdašnja familija. Tu u crnoj, napaljenoj dimnoj kužini, na kukama visi suho mesno blago, buti, plećkice, slabine, rebra, koštradina jarčića stasalih do nekih 10, maksimalno 12 mjeseci. Dobro je prosušena, spremna na susret s raščikom. Može i s kiselim kupusom, fažolom, purom, pa kako se kome sviđa.

Josipa su njegovi naučili, a njih oni još stariji, kad je bura, tura se suši pet dana. S jugom, koštradina na kukama čeka i do sedam. Ova je taman za “branje”. A onda i za degustaciju i kako to već ide u pratećem slijedu, ono sitno glođanje koščica u čemu ljubitelji koštradine najviše uživaju.

– Uvik je to u Zagori tako bilo, zimi koštradina, s prolićem puži. S litom žabe i jegulje, cetinske ribe lipljani, klenovi, koravice i uklije. I riječni rak dok ga je još bilo. Šta je bilo, to se skupljalo, ko je ima svinju, ovcu, kozu, šta kokošiju, bija je sritan čovik. Bogatiji su imali i krave. Ništa se bacalo nije, niti meso stare živine. Veliki, stari ovnovi i jarci tako su završavali u koštradini. Tada nije bilo hladnjaka pa su se duže sušili, a bogme i duže kuvali – veli.

Kažu u Dalmatinskoj zagori kako goreg smrada od onog što ga za sobom ostavlja prč jarac nema. To je jarčevina spremna za parenje, koja u vrijeme rasploda toliko smrdi da satima nakon što prođe osjećaš da je tuda hodao. Možda zato nosnice nekih finijih vrijeđa miris koštradine, kojoj se kod pripreme prva voda obvezno baca. S njom tada izađe ona njena najgora žestina.

– Ma di će prč jarac u koštradinu?! Nema toga ko bi mužjaka za rasplod, to mlado meso bacija na suvo. Nije se kod naših starih tako rasipalo, tada je bilo puno sirotinje, od ničega se čovik nije olako odvaja. U koštradinu su se nekada stavljali uškopljeni stari, veliki ovnovi i jarci. I zato je to znalo prismrdit onako žešće. Ipak se u to meso uvalila s godinama žestina. Ali toga nema više. Sad u koštradinu idu jarčići od maksimalno 12 miseci. To je miris božji, nema tu žestine ni neugode. Kakav prč jarac, ni slučajno. Je li vidite vezu, ovamo kastrirani jarac, ovamo koštradina. Ili kaštradina kako je isto zovu. Tako je to meso dobilo ime – kaže Josip.

U njima se ćuti sve blago triljskih polja

Tamo gdje je vladalo siromaštvo, puno fineca oko kuhanja nije bilo. Ručak se spremao u jednom bronzinu, jednostavno, malo mesa, više zelenila s polja. A u triljskom kraju, makar je raskoš po tom pitanju vladala, ipak su tu tri rijeke, Cetina, Ruda i Grab, dovoljno vlage za svakojaku vegetaciju. Maslačak je tako završavao u salati. Divlje zelje, kostriš, loboda, štir i tušt su se s malo krumpira kuhali a la blitva. Kišna proljeća su odvajkada u Zagori još jednu poslasticu donosila. Spuže.

– Nekad sirotinjska hrana, danas vrhunska delicija. Najbolji su brdsko-planinski, jer su veći od poljskih. Ti brdski su zaštićeni tako da se mogu kupit samo iz uzgoja. Za njih vridi pravilo da izlaze kada su proljetne kišice, rosice. Od sunca biže. A puno su zdravi. Kažu stari ljudi da je za žgaravicu najbolje progutat jednog živog velikog puža. Je, izvuče se iz kućice i odma direkt u usta.

Ma je, grubo je i čut, ali govore da mu ona njegova slina legne unutra na organe i odma pomogne, bolje od bilo kojeg lijeka. Ja ih tako proba nisam, triba se s tim suočit, nije to lako progutat. Možda ga narizat na carpaccio, pa dodat malo soli, kojeg začina, možda bi lakše nekako išlo. Ali zato ih volim na ražnju, žeri, na tavi s ljutikom, jajima, na maslo. I na brujet su za prste lizat – niže Josip.

Evo i ovdašnjeg brzinskog recepta za spuže kako su ih nekada pastiri, dok su brdima šetali, kao energetsku prirodnu bombu pripravljali. Puži se u kućicama bace na vatru, pa kad su napola gotovi maknu se sa strane. Kućica im se skida na način da se pritisne od dolje, sa stopala, kako bi im meso ostalo čitavo.

Onda se posole i zapeku do kraja. Kažu stariji iz ovoga kraja da se u njima tada čuti sve blago triljskih polja.
A kada smo već kod slastica, vrijeme je da se dotaknemo i onoga u čemu uživa i staro i mlado.

Brzi recept za izvrsne puževe

Spuž se kuha u kipućoj vodi,vadi iz vode i čisti. Čišćenje podrazumjeva  vađenje mesa iz kućice,odvajanje crijeva da dobijemo čisto  meso.

Jedan veći spuž se reže na nekoliko komadića a ako je malen, netreba ga uopće, komadati.
Čisto meso spuža  se prži  u tavi na ulju i kada spuži dobiju  lijepu boju, stavljamo  narezanu zelenu kapulu ili kako mi kažemo,  zelenu ljutiku.

Nastavimo sve zajedno pržiti nekoliko minuta, odnosno  dok zelena ljutika  ne dobije žutkastu boju. Za kraj, sve zalijemo sa tri ižbačena jaja, posolimo i pržimo još otprilike minut dok se sve ne poveže u jednu cjelinu.

Sirotinjske palačinke

Triljskih uštipaka. Mogu se jesti kao predjelo, tada im se doda mladi sir. Mogu se jesti i kao slatko, a onda uz njih najbolje ide domaća marmelada. Uz napomenu, jedu se vrući. Kada se ohlade, nije to više to.

– To je bila naša sirotinjska palačinka. Slatkiš za dicu. Bija je i jeftin, zamiša bi se od malo brašna i vode, a dica su ih obožavala. Eto s vrimenom je i to postala delicija – kaže Josip, kojeg smo zaustavili kada je počeo priču o divokozi i svinjetini na gulaš, arambašićima od govedine, divljači na pašticadu, jarebicama, prepelicama, fazanima i ostaloj ptičjoj eskadrili, koja se odvajkada u ovom kraju kuhala na rižot, ili bi završavala na ražnju. Treba nešto ostaviti i za drugi put.

Izvor: Slobodna Dalmacija

PIŠE: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
SNIMIO: TOM DUBRAVEC

The post Domaća koštradina – zaboravljena delicija Dalmatinske zagore – appeared first on Narodni.NET.

Hercegovačka vina Žilavka i Blatina spadaju među najkvalitetnija vina na svijetu, najviše zahvaljujući hercegovačkoj mediteranskoj klimi i reljefu.

Zbog svega toga vinogradarstvo ovdje ima tisućljetnu tradiciju. O tome svjedoče mnogi povijesni arheološki spomenici još iz rimskog doba na kojima nalazimo uklesane listove vinove loze i grozdova. Prve zapise o hercegovačkim vinima nalazimo u srednjem vijeku u Povelji bosanskog kralja Tvrtka iz 1353. godine, koji kazuje kako je sa svojom pratnjom pio u Suhoj – danas Čitluku, izvrsno hercegovačko vino.

Posebno treba istaknuti zanimljivu neobičnost i jedinstvenu pojavu u svijetu: poznato Kameno vino. Ime je dobilo jer cijela plantaža vinograda niče iz čistog kamena, s minijaturnim primjesima zemlje. Na taj način ova neobično otporna loza crpi vodu kap po kap iz kamena. Ovakav odnos sorti i položaj vinograda koji je neprestano izložen toplom hercegovačkom suncu, bili su temelj za nebrojene nagrade Kamenom vinu. Kameno vino je svijetložuto-zelene boje, kristalne bistroće s 12% alkohola i ubraja se među vina najvišeg ranga. Ohlađeno na 10°C izvrsno prija uz jela od ribe, jela od pečenog i kuhanog mesa, kao i uz razne nareske i paprikaše.
Najznačajnija tradicionalna jela Hercegovine:

* Pura s kiselinom (palenta gusto ukuhana, kiselo mlijeko ponekad obogaćeno istopljenim maslom i bijelim lukom, tzv. lučinica)

* Raštika (gusta čorba od raštike, suhog mesa, geršla ili riže i krumpira)

* Divlje zelje (divlje zelje, sprema se na isti način kao raštika)

* Janjetina ispod sača (peke) ili s ražnja

* Japrak i dolma

* Riblji brudet (riječna riba, morska riba, služi se uz puru)

* Uštipci (Hercegovački uštipci se prave od gustog tijesta, i duguljasti se lijevaju na vruće ulje. Trebaju izgledati kao stopala i ne smiju se napuhati kao peksimeti, već moraju biti tanki i hrskavi. Tajna je u dodavanju rakije u tijesto, a služe se uz pršut i sir.)

* Kuke (divlje povijene šparoge, spremaju se svježe nasjeckane na salatu ili kao omlet s jajima. Važno je da se ne kuhaju jer tako gube vitamine. Prave šparoge nisu omiljene u Hercegovini i nazivaju se “Zmijske kuke”.)

* Izlivač (uzljevača, izljevač itd… krumpir, luk i smjesa brašna i vode, papar i sol… izlijeva se u veću tepsiju kako bi bio tanak i hrskav. Služi se s kiselim mlijekom, mlaćenicom ili jogurtom)

* Starinski žuti kolač (recepti variraju, ali je jako bitno da se pravi od domaćih jaja i posipa šećerom u prahu, ponekad se dodaju grožđice, orasi ili suhe smokve).

Izvor: Hrecegovina.info

The post Tradicionalni okusi stare Hercegovine appeared first on Narodni.NET.