Svaki običaj je jedinstven i stoga je potrebno sve napraviti da se ne zaboravi pred suvremenim načinom života.

I vi možete pomoći pri sakupljanju i naše tradicije bilo starim receptom narodnog jela ili slikom neke vaše starine.

Priključite se obogaćivanju naše tradicije i pišimo povijest zajedno!

The post Narodni običaji na Facebooku appeared first on Narodni.NET.

Tradicionalna igra ”Lončići”

The post Narodni.net u tiskanom izdanju 24sata appeared first on Narodni.NET.

Što je HRT-ova »Društvena mreža«

Emisija »Društvena mreža« stiže iz odjela Obrazovanje i znanost. Emitirat će se od ponedjeljka do četvrtka u terminu od 14.30 do 16 sati na Prvom programu HTV-a te obrađivati teme posvećene umirovljenicima, znanosti, obrazovanju i zdravlju.

Kako je to objasnila voditeljica projekta Maja Vađić, kao uvod u temu emitirat će se dokumentarni film da bi zatim voditelji i njihovi sugovornici kroz diskusiju analizirali što više aspekata navedene teme.

Ponedjeljak je rezerviran za urednicu Anitu Hrstić i teme vezane uz stariju populaciju, dok će se od utorka do četvrtka izmjenjivati kako tematska područja tako i urednice: Andrea Arežina Grgičević, Blaženka Leib i Vlatka Mihavec, vrijedno pojačanje s Hrvatskog radija.

-Neka od pitanja iz teme razvoja Hrvatskog sela i običaja na selu –

Postoji li selo i njegovi običaji?  I ima li hrvatsko selo svoj identit? 

Što uništava selo po vašem mišljenju?

Je li moguć preporod sela? I što bi mogla biti budućnost sela?

Što primorava ljude sa sela na urbanizaciju, odnosno preseljenje u grad?

Što Vas je ponukalo na pokretanje portala narodni.net?

Kakav je Vaš kontakt danas sa selom? 

Što Vas trenutačno spriječava da ne živite na selu i planirate li možda povratak na selo?

Hm, malo je bilo nervoze, prvi put uživo na televiziji nije za zamjerit (barem se nadam). Evo još jedan kratki isječak.

Jel moguće živjeti i preživjeti na selu?

Kakve su prednosti sela usprkos vrlo slaboj ponudi radnih mjesta?

Neka od pitanja o kojima smo još razgovarali.

Velika tema je Hrvatsko selo, trenutno je na selu veoma tužno, al nadam se nekim pametnijim političkim potezima koji bi mogli barem donekle spasiti naše Hrvatsko selo.

The post Gostovanje vašeg urednika na HRT 1 – Društvena mreža – Što je budućnost Hrvatskog sela appeared first on Narodni.NET.

Još jedno veliko Hvala Podbablje portalu i Darku Lončaru.

Da dalje ne dužim pročitajte ovaj veoma zanimljiv intervju…

Informatičar iz Ivanbegovine i urednik portala narodni.net  i e-podstanar.com, Ante Popić, otkriva nam: što to ruralnim mjestima može vratiti bolji život, otkud mu toliko ljubavi prema starim običajima i tradiciji, te na koje sve probleme nailazi mlad čovjek pri useljenju u velikom gradu ?

Mlad zaljubljenik u narodne običaje, predaje, tradiciju. Otkud tolika ljubav prema tome ?

– Ljubavi ili želji za istraživanjem tradicije i naših narodnih običaja, najveću ulogu odigralo je preseljenje u grad i upoznavanje s puno urbanijom sredinom od Imotskog i moje Ivanbegovine. Točnije, prevelika modernizacija i užurbanost me potaknula da se s sjetom prisjetim svojeg sela, prijateljskih susjeda i društvenih dječjih igara iz djetinjstva.U djetinjstvu sam se i sam upoznao s nekim od tradicionalnih običaja, o kojima danas pišem i pokušavam ih približiti svojim čitateljima. Prva ideja  bila je opisati i zabilježiti naše stare društvene igre koje smo igrali kao djeca na selu, a iz tog je nastalo nešto puno veće.

Koliko se danas njeguje tradicija ?

– Pa, u zadnje vrijeme primjećujem kako sve više ljudi zanima naša tradicija i naši tradicionalni običaji. Nije ni čudno, postali smo dio jedne velike europske obitelji, gdje svi ostali vrlo aktivno njeguju svoje porijeklo i tradiciju, a mi po tom pitanju ne poduzimamo ništa. Najbolji nam je primjer izvorno hrvatski proizvodi pri ulasku u EU.

Informacije o starijim vrijednostima pronalazite kod ljudi. O čemu ljudi najviše pričaju ?

– Najviše se priča o nekadašnjem druženju i međusobnoj pomoći, bilo kod susjeda ili kod prijatelja. Većina starijih sugovornika s osmijehom se prisjeti svog djetinjstva, iz kojeg najviše pamti pjesmu koja je bila sastavni dio svakodnevnice, pjevalo se u svim prigodama u poslu i u veselju.

Na jednom mjestu navodi se kako ste uspjeli povezati ne spojivo, stare običaje i moderni Internet. Jeste li  pokretanjem portala uspjeli u nekim svojim naumima ?  

– Mislim da sam dosta uspješno spojio ove dvije, pomalo različite stvari. Internet kao najveći “protivnik”, onih svih vanjskih društvenih igara, seli nas u neki virtualni svijet i time ona stara druženja postaju još udaljenija. Moja ideja je svim ovim novijim generacijama prikazati nekadašnji način života i samim time običaje i tradiciju sačuvati od zaborava.

 Koji su običaji ostali, a koji otišli u zaborav u Vašoj Ivanbegovini ?

– Svoju Ivanbegovinu ostavio sam prije jednog desetljeća s puno više tradicionalnih običaja i puno više dječjih društvenih igara, ali za razliku od ostalih sredina, u Ivanbegovini se dosta njeguju tradicija i običaji. Posebno možemo naglasiti ovo blagdansko vrijeme koje je prepuno tradicionalnih stvari i vrlo uspješno se čuva od zaborava.

Kakvu su to tradiciju, pa i običaje imali našli stari nekad u božićno vrijeme ?

– Božićni običaji i božićno vrijeme je najbogatije tradicijom i druženjem, ne znam što posebno naglasiti, možda posipanje slame po kući, paljenje badnjaka ili meni osobno najljepše, odlazak na polnoćku s upaljenim svijećama, gdje bi susjedi dočekivali jedni druge i tako zajedno uz svjetlost svijeća i pjesmu odlazili na polnoćku.

Mislite li da je današnjoj mladeži zanimljiv život njihovih roditelja i predaka ?  

– Možda, ali zaista rijetkima, no nije ni zamjeriti. I samom mi je tako bilo u ranijem djetinjstvu, a tek pri selidbi u grad se probudila ta neka sjeta i zanimanje za one običaje i način života naših predaka.

Vama se osobno nekako najviše sviđa taj život naših djedova. Postoji neki jak razlog tomu ? 

– Posebnog razloga nema. Zanimljiva mi je ta nekadašnja svakodnevnica, znam da je bila teška, ali je bila ispunjena smijehom, pjesmom i veseljem. Druženja navečer bez televizora i računala, pričanje raznih zanimljivih priča i danas već zaboravljeni poslovi koji su bili od životne važnosti u to vrijeme.

Zašto je pomaganje susjedima uz veselje i pjesmu danas nezamislivo ?  

-. Prije su ljudi imali svojih proizvoda poput: brašna, meda, pa su uvijek dijelili jedni drugima. Ako ste ikada pomogli nekom starijem koji drži do tradicije, nikad niste išli kući praznih ruku (od jabuka, badema ili što se već ima). Danas svi gledaju materijalnu dobit i korist, pa je pomoć i pomaganje jednostavno zaboravljeno.

Koje prednosti nosi selo za razliku od grada i kako bi Vi pokušali vratiti nekakav bolji život ruralnim sredinama ?

– O tomu sam baš aktivno razmišljao prije nekoliko mjeseci, točnije na praznik rada u Splitu. Sve novine i internet portale preplavile su slike ljudi koji se guraju i bore za svoju porciju graha na Marjanu, vrlo ružan prizor. Tako nešto na selu nije moguće, barem na selu ima graha i ostalih poljoprivrednih kultura u izobilju, uz vrlo malo truda u svojem vrtu imate povrća za cijelu godinu. I to je ono što je velika prednost sela nad gradom. U selu i u gradu ima siromašnih, ali samo u gradu može biti toliko siromašnih da nemaju za jelo. I baš to mora biti ono što će pokrenuti naše selo, proizvodnja visokokvalitetne hrane.

U jednoj emisiji rekli ste kako jedino ekološki uzgoj malog i srednjeg poduzetništva može spasiti hrvatsko selo ? 

– Selo nema drugog puta osim proizvodnje, a u današnje vrijeme genetski modificirane hrane i velikih industrijskih farmi, ekološki uzgoj postaje sve cjenjeniji i tu svoje mjesto mogu pronaći malena seoska gospodarstva, sa svojim iznimno kvalitetnim proizvodima. Mislim da ste i sami nekada kušali npr. domaće pile i ono iz trgovačkog lanca, a takva je razlika sa svim namirnicama. Jednostavno, treba omogućiti seljacima da svoje kvalitetne proizvode plasiraju na tržište.

Od studentskih dana ste podstanar u Splitu, promijenili ste nekoliko stanova. Jeste li uspjeli napokon legalizirati svoj boravak i je li Split doista „ siva zona“, za sve studente koji se odluče unajmiti stan ?

– Da, podstanarstvo je jedan od velikih utega kojeg dobiju mladi ljudi pri odlasku na fakultet ili posao u neki drugi grad. Prijava podstanara je vrlo vruća tema, u Splitu je još uvijek veliki dio podstanara koji nemaju ugovor o stanovanju, pa tako i osnovna podstanarska prava. Kada pitate za ugovor, stanodavac vam jednostavno pokaže vrata ili u boljem slučaju podigne najam. Moje podstanarske muke su završile, ali ipak svakodnevno savjetujem ljude u njihovim problemima jer znam da se nemaju kome javiti za podstanarska pitanja i podstanarske probleme.

Je li skupo živjeti u Splitu ? 

– Jednostavno rečeno, da! Split je turistički grad, pa tako ima i turističke cijene cijelu godinu. Ovo doba dugogodišnje recesije se osjeti i gradom šetaju sve zabrinutija lica.

Koliko ste zahvaljujući svom drugom portalu, uspjeli u naumi olakšati mladim ljudima lakši studentski život ? 

– Mislim da sam dosta pomogao mladima koji dolaze u veće gradove na fakultete ili na posao prilikom traženja stambenog prostora. Najteže je shvatiti da morate ići iz stana, a tek ste u njega doselili. Pri traženju stana treba misliti na puno stvari. Ako još stan nađete preko agencije, tu je i dodatni trošak jedne stanarine, a nekoliko stotina eura u današnje vrijeme je dosta novca, pa je bolje još jednom razmisliti je li to mjesto gdje želite živjeti ?

„ Tuđi čovik nikad neće znati, što to veže dalmatinske ljude“, kaže pjesma pokojnog Tomislava Ivčića ? Veže li Ante, doista dalmatinska pjesma ljude ?  

– Naravno da pjesma veže ljude, najbolji primjer za to je naša klapska pjesma koja se još od davnina uvijek zapjeva uz dobro društvo i dobru dalmatinsku hranu.

Za  kraj, koju biste poruku poslali onima, koji bi nekim svojim političkim potezima živnuli hrvatsko selo ?

– Nikad nisam bio pretjerano aktivan u politici zbog vlastitih egzistencijalnih problema u gradu, a pomalo i zbog nevjerice u političko bolje sutra, koje je samo od izbora do izbora. Moje mišljenje je da Podbablje, pa tako i Ivanbegovina uz proizvodnju malih gospodarstava koju bi krasila kvaliteta, a ne kvantiteta može tražiti svoj opstanak. Političari bi zasigurno trebali biti podobniji ulaganjima naših sumještana iz inozemstva u naš kraj, na zadovoljstvo svih, znači otvaranje novih radnih mjesta i pokretanje proizvodnje.

Link na članak…    Ante Popić intervju za Podbablje portal

Izvor fotografije: www.narodni.net

Razgovarao: Darko Lončar

The post Iznimno zanimljiv intervju za Podbablje portal, najbolji medij mojeg mjesta appeared first on Narodni.NET.

Ovim putem se želim zahvaliti gsp. Almiru Kasupoviću na ukazano povijerenje i ostvarenu suradnju u nastajanju ovog članka. Tematika i najvažniji cilj je odvagnuti i usporediti kvalitetu života nekada i sada.

Da neduljim pročitajte članak u nastavku.

Posljednja decenija obilježila je nagli porast primjenjivanja virtuelnog, što nekontrolirano prelazi u ovisnost, u svim intervalima starosne podjele. Djeca i mladi ljudi kategorija su na koje se ova komponenta najviše odrazila. Nijemi smo posmatrali novonastale situacije, u kojoj su kriteriji i vrednovanje same ličnosti postali CV-evi s društvenih mreža, maštovite autobiografije, sa zavidnim titulama ispred imena, te imaginarna slika, koja nema nijednu dodirnu tačku s osobom u realnosti.

Suma ovakvih odlika imala je odraza na status tradicionalnih, temeljnih elemenata koji su nas definirali i predstavljali. Postavlja se pitanje je li, po prethodnoj afirmaciji, cijena ipak malo previsoka. Platili smo onim egzistencijalnim epitetima ličnosti, koji se ogledaju u sred, iskrenosti, moralnosti, stvarnoj ispunjenosti te, naposlijetku, prijateljstvu i pripadnosti.

Tradicionalna vrijednost

Ako bismo pokušali izvagati težinu tradicionalnog te pozitivan i negativan doprinos posredstvom modernih tehnologija, zasigurno bi prevagnula strana virtuelnog. Međutim, koliko smo istinski na dobitku, a koliki je individualni gubitak, oslikan kroz ljudske vrijednosti i tradicionalne komponente?

Jasnu, konciznu, prije svega istinitu i realnu sliku relacije tradicionalno – moderno, daje urednik portala Narodni.net Ante Popić “Kroz pogled na međuljudske odnose u prošlosti, najviše nas asociraju zajednički poslovi koji su se grupno obavljali, pomažući susjedima i prijateljima. Tradicionalni običaj, nazvan posao na ‘zajam’ održavao je atmosferu koja je uvijek rezultirala pjesmom i veseljem.
Odrastanje u takvoj atmosferi djed i budućim naraštajima omogućilo je da uživaju u druženju i međusobnoj povezanosti, te privrženosti jedni drugima. Društvene igre su se u tim generacijama odvijale na otvorenom prostoru, u velikom broju, čime su se podsticali prijateljstvo i takmičarski duh. Razvojem, dolaskom modernijih vremena i raznih tehnoloških pomagala, kao što su računari i mobilni telefoni, međusobna druženja su minimizirana, izgubila su svoju čar, što je rezultiralo potpuno drugadjim, ‘tehnološkim’ načinom života.” Popić dodaje da je najved krivac za gubitak tradidonalnih vrijednosti ubrzan način života, u kojem je najviše izgubljena kategorija onog zajedničkog, tako i zajedničkih poslova u kojima se pomagalo drugima, čime se održavala jedna kvalitetna zajednica ljudi prijateljskog odnosa, uvijek spremnih na pomoć, bez gledanja na interesnu i materijalnu korist.

“Fleka” od laptopa

Djeca su naš najved prioritet. Nekada smo mogli gledati djecu odjeću zaprljanu svakakvim materijalima, prekrivenu bojama trave, blata, zemlje, pijeska. Sve ove stavke odjednom su objedinjene u virtuelnoj komponenti u kojoj djeca trenutno uživaju. “Da bismo djed omogućili optimalne uvjete za razvoj, moramo poznavati karakteristike razvoja, redoslijed faza i osobine djeteta u svakoj fazi. Kada govorimo 0 optimalnim uvjetima razvoja, tu moramo spomenuti i materijalnu okolinu djeteta, ali i njegovu sodjalnu okolinu, koja podrazumijeva prisustvo, dostupnost odrade osobe, igru s odraslima i s vršnjacima, itd. Utjecaj virtuelnog ovisi i o količini vremena i izloženosti djeteta tom svijetu. Dok dijete sjedi za računarom i televizorom, ne osjeća svoje tijelo: ne puže, ne skače naokolo, ne balansira, ne penje se po drveću. Zato bi djeca više vremena trebala provoditi u igri s vršnjacima, u bavljenju sportskim aktivnostima i sL Da bi se imao što bolji uvid, da bi se lakše kontrolirali internet i sadržaji koje dijete posjećuje, ograničilo vrijeme provedeno na intemetu, preporučuje se da se računar nalazi u dnevnom boravku, odnosno u prostoriji u kojoj članovi porodice najviše vremena provode zajedno. Nažalost, mali broj djece koristi internet uz nadzor roditelja. Roditelji bi trebali imati funkciju modela dobrih navika i korištenja sadržaja virtuelnog svijeta. Naravno, nijedan virtuelni svijet ne bi smio zamijeniti interpersonalnu komunikadju”, naglašava profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doc. dr. sc. Indira Fako.

Brzina života te atmosfera u kojoj se tradicionalni elementi nalaze u sjeni modernog kreirali su retrospektivni odnos, u kojem se polazi od dijaloga ka monologu.

Virtuelni svijet nas preuzima, downloaduje i posljednje megabajte naše osobnosti.

Ovisna forma online igara

Vrijeme u kojem je igra Super Mario bila atrakcija i razonoda već je daleko iza nas.
Scenu današnjice oslikavaju nove igre, posredstvom intemeta, te igre su skoro poprimile epitete realnog. Student Pravnog fakulteta u Osijeku Darko Bogović objašnjava ovaj fenomen na vlastitom iskustvu.

“Moj put ka ovisnosti o igrama krenuo je još od djetinjstva. Novi računar i internet su svemu dodali novu dimenziju. Znao sam igrati i biti u nekom svom svijetu dvanaest i više sati dnevno, pritom zapostavljajuć školu i društvo. Spavao sam samo tri-četiri sata dnevno. Prijateljima sam često govorio da sam bolestan, izmišljajud izgovor za izgovorom. Roditelji su me doslovno tjerali da izađem van, ali nisam htio. Misli su mi jedino time bile zaokupljene, i po automatizmu su blokirale svaku ‘nepoželjnu’ misao koja se odnosila na sodjalnu tematiku. Svega ste svjesni, ali ste i dalje pasivni. S vremenom, kada se i posljednja domina sruši, shvatite da je vrijeme za akdju i promjene.”

Budi umjeren!

Sredina je polazišna tačka, u kojoj je objedinjeno ublažavanje vrijednosti onog što je označeno kao maksimalno i ekstremno. Težnja ka umjerenosti omogućava postojanje logičke i radonalne komponente. Jedino ovakvo stanje omogudt će simbiozu svih elemenata, neometano koegzistiranje, bez zaboravljanja i zatiranja vitalnih elemenata. Kao što kaže bh. likovni umjetnik Amir Rekić: “Mislim da ustvari ne treba bježati od novih tehnoloških okolnosti našeg vremena, ali je potrebno nauditi kako te prednosti upregnuti u našu korist, da naša interakdja s drugima bude korisna, smislena, i da nas obogati, a ne da iscrpi našu energiju vodeći paralelne živote, jedan stvarni i jedan virtuelni, ili možda više njih…”

The post Kako tehnologija utječe na način života (naš članak u novinama) appeared first on Narodni.NET.

Ovim putem se želim zahvaliti osoblju radio postaje i voditeljici Vinki Abramović na pozivu i munutama u eteru ovog zdravog “projekta” radia.

Prvo nekoliko riječi o samom Radio suncu njegovom glavnom cilju i namjeni.

Radio Sunce

Radio Sunce je projekt Županijske lige protiv raka – Split

Dana 22. 03. 2010. započeli smo s radom. Glavni cilj osnivanja neprofitnog radija je pružanje doprinosa razvoju civilnog društva s ulogom promoviranja:

• zdravog načina življenja
• zaštite okoliša
• poticanja solidarnosti
• prevenciji bolesti
• jačanju duhovne snage oboljelih, liječnika, medicinskog osoblja i obitelji bolesnika

Namjena radio stanice je da bude prepoznata i priznata kao radijska postaja zajednice kojoj služi, prvenstveno zbog svog obrazovnog karaktera, a u funkciji civilnog društva, te da inicira i potiče pozitivne društvene promjene, težeći k uspostavi ravnopravnog sustava poštivanja ljudskih vrijednosti.
Riječ je o PRVOM radiju, na ovim prostorima, koji se SUSTAVNO bavi zdravljem.
Glavni i osnovni ciljevi ovog projekta su očuvanje:

• Našeg zdravlja
• Zdravlja naroda i pojedinca
• Zdravlja čovjeka i prirode
• Zdravlja duše i tijela

O čemu smo razgovarali kako sam predstavio portal Narodni.Net slušateljima možda je najjednostavnije da sami poslušate.

U nekim kratkim crtama objasnio sam postanak portala i odabir naziva portala, zašto baš Narodni.Net, kako je nastala sama ideja izrade portala o tradiciji i narodnim običajima.

Objasnio sam -iz svojeg gledišta- što bi bili običaji i tradicija.

Spomenuli smo neke od najzanimljivijih svakodnevnih običaja.

Narodne igre su odraz bogatog društvenog života u povijesti koje su zanimljive i što ih karakterizira.

.

.

.

.

.

Pa jeste više poslušali….

The post Gostovali smo na frekvencijama zdravog radia, Radio Sunca Split appeared first on Narodni.NET.

Pa da krenem (jer mi je već malo trema)!

Moje ime je Ante Popić imam 29 godina i odrastao sam u Imotskom malenom gradiću dalmatinske zagore, školovanje odnosno studiranje me odvelo u Split gdje i danas živim. Život u maloj sredini u dalmatinskoj zagori upoznao me s tradicijom i običajima koji su se njegovali više nego u nekim urbanijim sredinama naših prostora.

Po struci sam informatičar samo sjećanje na tu tradiciju i običaje te sam način života u djetinstvu nagnalo me na razmišljanje.

Nastanak portala s narodnim običajima i tradicijom Narodni.NET karakterističnom za naše krajeve u početku je bio nezamisliv, spajanje povijesti i tradicije te šarolikih običaja u jednu modernu priču u informatičkom vremenu interneta za mene je bio izazov.

Razmišljajući o tradiciji, nekom prošlom svijetu običaja koji je pred zaboravom, a ti isti neće biti uključeni u nikakvu povijesnu literaturu jer su zastupljni samo na nekom području ili regiji nagnalo me da donesem konačnu odluku i uhvatim se u koštac s izradom portala Narodni.NET koji bi bio zbir svih običaja naših krajeva i pokušati sačuvati našu tradiciju za neke nove generacije.

Tjekom prikupljanja informacija o našim običajima i tradiciji teško je izdvojiti neke kao omiljene ili najzanimljivije, ali sigurno sam najzanimljiviju priču čuo u dalmaciji pri istraživanju narodnih vjerovanja u selima dalmatinske zagore.

Pri samom spomenu na narodna vjerovanja javlja se šarolika paleta razmišljanja u koju nebih ubrajao vjeru kao što su kršćanstvo, islam itd. Već bi prešao na mnogo lakše teme i vjerovanja naprimjer u lošu sreću i kojekakve dogodovštine iz života naših predaka,koji su tumačeni na razne načine. Možemo navesti vjerovanja u razne klimatske promjene kao i vjerovanja u čudne i nadnaravne pojave kao što su vile i vukodlaci. Mene se osobno dojmila priča o vilama čak i način na koji mi je prepričana od jednog simpatičnog vremešnog pripovjedača kojeg slušate u jednom dahu dok vam prepričava priču iz svojeg djetinjstva (u strogom povjerenju neželeći biti ismijan).

Priča započinje s njegovom susretom s vilama i želji da im otpetlja kosu iz kojekakvih trnja i granja pazeći pri tome da slučajno ne ošteti niti jednu dlaku, pri tom moram priznati da vas malo ponese mašta i sami odlutate na polja i brežuljke i počimate zamišljati predivno stvorenje zlatne kose koje je u nevolji i kojem želite pomoći, još uz to bivate dobro nagrađeni.

Na ovo vjerovanje se mogu osvrnuti s dojmom da sam preslušao prekrasnu bajku s sretnim završetkom. Kada sam pogledao pored sebe u ruke tog vremešnog starčića i gledajući u njih vratio sam se u stvarnost i nastavio slušati sasvim drugu priču iz njegovog djetinjstva u biti mislim da sam se bolje zagledao u te ruke i lice da sam je mogao i pročitati.

Do tada asocijacija na selo je šuma, zelene livade, cvrkut ptica jedna prekrasna opuštena razglednica zavirim li dublje u tu razglednicu sada vidim te ruke i naborano lici koje mi govori: “Dite moje nije uvik bilo ovako lipo živit i sidit na klupi pa slušat ptice.”

Ljudi su puno radili obrađivali su velike njive i uzgajali puno blaga (životinja), a sve je to bilo jedva za priživit. Djevojke bi išle u pašu čuvale blago (životinje) a muškarci su obrađivali polja, starije žene i majke su kuhale za težake koji bi se vraćali umorni iz polja, je bilo nam je lipo jelo se zdravo i puno radilo.

I dok starčić kunja na klupi kako je on zove šentadi prilazi mi drugi i nastavlja priču.

Teška su to vremena bila ni učit nisi moga jedino ako si bio muško dite u obitelji i ako bi ti dopustili tvoji ukućani, tek tada si postao uzor u obitelji i svi su te slušali jer si zna pročitat pismo šta bi ga dobili od svojih iz Amerike koji su odlazili u strani svijet iz ove neimaštine u nadi da ih tamo čeka neki bolji život.

Morajući završiti ovo ugodno druženje pozdravljam se i snenim starcem i njegovim prijateljem uz želje da se ponovno sretnemo i nastavljam svoja istraživanja o narodnim vjerovanjima i životu na selu.

Prolazeći pokraj zapuštenih i razrušenih sela naviru mi sjećanja i priče naših očeva. Življenje u nekim prošlim vremenimaje nosilo na sebi veliko breme odgovornosti. Tada se živjelo u velikim obiteljima i još većim zajednicama koje su imale utjecaj na pojedinca od pohvala a isto tako i ukora, ako nešto nije napravljeno kako treba ili nedaj bože da je netko na bilo kakav način osramotio svoju obitelj tada bi bio odbačen i ponižen od čitave zajednice.

Isto tako znalo se koja djevojka najbolje peče kruh i kojoj je djevojci roba najbjelija, a bilo je i onih koje su samo za ovce čuvat.

Ovdje se moram osvrnuti na titulu najbjelije robe u selu. Sada za to postoje i tisuće raznih praškova i omekšivača a tada, tada je to stvarno bilo za svaku pohvalu. Tako krenimo redom djevojka je najprije morala poći na izvor donjeti vodu koja se nosila u mišinama ili vučijama ( koža od ovce koja je napravljena za nosit vodu) kada bi stigla kući trebala se zapalit vatra i staviti vodu i lonac na komaštre u kojeg bi sipala lug s ognjišta zatim rublje kojeg bi kuhala, skuhano rublje bi cjedila i ponovno nosila na izvor gdje bi isprala rublje do savršene bjeline.

Malo je bilo onih sretnica koje su imale sapun, a ako bi ga kojim čudom i nabavile on se čuvao za posebne prigode ili za posebne komade odjeće. Ta misna odjeća se nosila nedjeljom na misu ili na seoske proslave. Ipak u svoj toj nestašici ljudi su pronalazili načina da se zabave ne osvrćući se na nebitne stvari. Osnovne su imali kao što su hrana i odjeća, a za sve ostalo je vrijedilo “čega nema bez toga se može”.

Seljani bi se svaku večer okupljali na sjelu (druženje uz vatru na kominu) gdje bi kratili duge zimske večeri, a isto tako su postojale i seoske zabave gdje su se najčešće djevojke i mladići kriomice družili. Takve zabave su ih izvlačile iz svakodnevnice i uz smijeh i pjesmu zaboravljali umor od cjelodnevnog napornog posla.

Dok danas i na našim selima niču ljepe kuće i okućnice nemogu se oteti dojmu da nestaje neki kvalitetan način druženja i bliskosti jer su danas zajednice sve manje potrebne, većina ljudi se okreće sebi i svom najužem krugu i tu po meni nestaje nešto jako lijepo i nešto što bi se trebalo njegovati a ne prepuštati zaboravu.

Vraćajući se ponovno svom pripovjedaču koji je ovdje bio puno prije mene dobivam dojam da je današnja omladina zatrovana stvarima na koje nije mogla utjecat. Ako uđete u priču s nekim malo starijim ljudima, mislim da svaki od nih ima prijatelja iz prostora bivše Jugoslavije, bilo bi nepravedno ograničiti običaje nekim fiksnim modernim granicama jer su običaji nešto što se ponavlja dugi niz godina,a ne samo ovih zadnjih 20-30.

Svi stariji će u prepričavanjima dotaknuti svaki dio bivše Jugoslavije a da tog nije ni svjestan jer naši običaji su nastajali mnogo prije za vrjeme i poslje Jugoslavije na njih trebamo biti posnosni jer smo i mi dio njih. Nije moguće promjeniti naše običaje, mi trebamo biti ponosni na njih te ih sačuvati za neke nove generacije!

The post Kako je nastao portal Narodni.NET i još par riječi vašeg urednika… appeared first on Narodni.NET.

Upoznajte me malo bolje kroz ove odgovore i pitanja..  

Ante Popić  zaljubljenik u narodne običaje i tradiciju stečeno je znanje  o bogatom nasljeđu  želio  staviti na  predstaviti  na jednom mjestu i tako je nastao portal Narodni.Net. Na navedenom  portalu možete pronaći  informacije o starim jelima,  igrama izrekama, pjesmama raznih krajeva. Više o portalu i Anti pročitajte u sljedećim redcima.
Recite nešto o sebi?
– Kako se predstaviti u par rečenica?
Moje ime je Ante Popić, trenutno živim u Splitu, djetinjstvo sam proveo u Imotskom nakon čeka me životni put i put daljnjeg školovanja odvodi u Split. Po zanimanju sam informatičar, ali zbog cjelokupne situacije radim razne poslove koji su manje ili više povezani s informatikom.
Kako ste se počeli baviti prikupljanjem narodnih običaja? Smatrate li svoj rad životnim projektom?
Hm, životnim projektom, ne znam možda! Zasigurno ću se truditi na tom planu da portal Narodni.NET bude mjesto naših običaja i naše tradicije.
Početak portala i cijelog posla oko tradicije i običaja našeg naroda nastao je s ciljem i željom prezentiranja nekadašnjeg načina života novijim generacijama, i ja sam ta novija generacija, ali odrastanje i život na selu mi je omogućilo da budem dio narodnih običaja i narodne tradicije. Cijela ideja portala s tradicionalnim običajima i načinom života naših djedova i baka je nastala zahvaljujući starim narodnim igrama kojima je bilo ispunjeno moje rano djetinjstvo poput ringe jaja, graničara i sličnih dječjih društvenih igara, a koje su u par godina jednostavno nestale i ustupile mjesto raznim tehnološkim dostignućima i računalnim igricama bez imalo društvenosti i prijateljstva.
 Svoj rad ste objedinili na portalu Narodni.Net. Recite nešto više o tome?
Godinama se bavim dizajnom i razvojem internet stranica jednostavno trebalo je te dvije zanimljive stvari povezati u jedan portal. Dosta ljudi je komentiralo da sam uspio spojiti dvije nespojive stvari tradiciju i moderni internet. Najveći izazov je bio pronaći tradicionalne običaje, vratiti se u svakodnevnicu naših predaka i opisati njihove svakodnevne poslove.
 Jeste li imali pomagače u sakupljanju narodnih običaja?
Naravno da sam imao pomagače i ovim putem im se svima još jednom zahvaljujem. Mislim da je ovo posljednji trenutak za zabilježiti tradicionalne običaje i nekadašnji način života jer promjenom generacija običaji jednostavno tonu u zaborav. Veliku većinu običaja sam prikupio razgovorom s starijom populacijom koja veoma rado priča o svojem djetinjstvu i raznim poslovima koje su obavljali. I sami čitatelji su poslali veliki broj članaka o tradiciji i običajima svojeg mjesta i tako pomogli pri prikupljanju.
Koji dio narodnih običaja i tradicije vam je osobno zanimljiv?
Osobno mi je najzanimljiviji način života naših djedova, njihova svakodnevnica i tradicionalni poslovi bilo u polju ili kod kuće. Pomaganje susjedima uz veselje i pjesmu danas je jednostavno nezamislivo. Kad kažem nekadašnji način života mnogima prolazi kroz glavu nekoliko stotina godina unatrag, ali nije tako, prije nekih pedesetak godina način života se uvelike razlikovao od današnjice.
Još jedno od zanimljivijih područja su običaji vezani za crkvu i ljude, nekada je svakodnevnica bila prožeta crkvenim i duhovnim običajima krenuvši od molitve za zajedničkim ručkom do karakterističnih blagdanskih običaja.
Prema vašem mišljenju poznaju li ljudi dovoljno običaje svojih krajeva?
Običaji su jednostavno otišli u zaborav. Naši običaji su zanimljivi strancima naši stari njegovali su ih generacijama njegovali i čuvali za nove naraštaje, a mi ih jednostavno puštamo u zaborav. Jednostavan primjer su etno sela u kojima se može vidjeti dio naše tradicije i običaja, a ona su samo turistička destinacija.

Link na orginalni članak: Intervju za hum.ba

The post Intervju za hum.ba – Narodni.Net mjesto naših običaja i tradicije appeared first on Narodni.NET.

Moram da se osvrnem na taj podatak, veliki posao je iza mene što mi potvđuju vaši komentari podrške i same posjete na Narodni.NET. Kada sam planirao pisati ovaj članak imao sam u glavi cijelo more teksta, al sada nekako dok razmišljam što sam sve prošao do ovog 1000-ćitog članka ni sam neznam što da napišem.

Ah valjda je neka trema, sjeta ili nešto potpuno treće.

Početak rada i problemi

U prvi plan, među silnim problemima tokom rada na portalu, mi stalno dolaze problemi pri prikupljanju i traženju tekstova i običaja iz nekih krajeva.

Ali to nisu jedni problemi pred kojima sam se našao.

Selidba cjele stranice na druge servere, ovako djeluje kao maleni posao, ali vjerujte nije, silne baze podataka i slike koje nikako da slušaju i postave se na pravo mjesto, uff  teški užas. Tri dana posla po cjele noći namještanja i optimiziranja stranice.

A sada je u sigurnim rukama (serverima) InfoNET-a da kucnem o drvo do sada nikakvih problema. Nadam se da će tako i ostati  .

Idući još veći problemi su problemi pronalaska samih tekstova(tema) i običaja.

Zbog ograničenih sredstava i vremena za osobni obilazak Ljepe naše i šire za istraživanje običaja i tradicije imao sam par partnera koji bi poslali običaje karakteristične za svoje područje. Velika im hvala na tome i bez njih sadržaj Narodni.NET-a bi bio puno manji.

Krenuo sam s idejom da ispričam svoju priču početka prikupljanja običaja i tradicije i izrade same stranice al to nekom drugom zgodom, nadam se ubrzo. Nikako da se pošteno predstavim, al hoću vjerujte :-).

Sada vraćanje na podatke i brojke o samim člancima posjetima i sl…

Malo o statistici

Kod statističkih podataka prvenstveno mislim konkretno na brojke: broj posjeta, države iz koje dolaze i sl…

S obzirom na promjenu servera nemam podatke od početka rada portala koji je bio 23.04.2011 kada je objavljen naš prvi članak vezan za Uskršnje običaje i tradiciju. možete ga pogledati: Uskršnji običaji i tradicija- moj prvi članak.

S toga sam gledao posjetu i analizu samo godine što je iza nas točnije od 03.05 2012 do 02.05.2013.

Moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen. Čitatelji vi ste ono što me gura naprijed i motivira da nastavim  sa svojim radom kroz ovo cijelo vrijeme stoga vam jedno veliko HVALA!

Prvo da krenemo s posjetima i pregledima stranice.

Najbolji alat za to je Google Analytics kojeg i sam koristim.

Posjeti i pregledi stranice Narodni.NET

Pogled na lokaciju posjetitelja iako je stranica na Hrvatskom jeziku.

Lokacija posjetitelja stranice

Sam pogled na lokacije s kojih posjeta na stranicu dolazi pokazuje da smo zanimljivi i ljudima van lijepe naše…

Posjeta dolazi iz cijelog svijeta

U ovom svemu nesmjem zaboraviti našu Facebook stranicu koja je narasla na 8000 ljudi. Hvala svima i lajkajte i dalje naše statuse komentirajte i sami se uključite u zaštitu naših običaja i naše tradicije.

Naša Facebook stranica!

Na kraju ovog tehničkog djela još jednom da se zahvalim svim posjetiteljima na podršci i posjetima stranici. Bez vas ovaj cjeli posao izrade i prikupljanja običaja i tradicije nebi imao nikakvog smisla.

Još jednom veliko HVALA!

The post Prvih 1000 (tisuću) članaka Narodni.NET-a appeared first on Narodni.NET.

Što su kolačići (cookies) i koja im je funkcija?

Kolačići (cookies) su tekstualne datoteke koje na računalo korisnika sprema web stranica koju korisnik posjeti.

Internetski preglednik ima mogućnost korištenja kolačića i ako je u njegovim postavkama uključeno njihovo korištenje, server će snimiti kolačić na korisničko računalo i koristit će ga pri sljedećem otvaranju iste stranice.

Kolačići omogućavaju web stranici da sazna korisnikove željene postavke, omogućavaju brzo i učinkovito kretanje po stranicama zahvaljujući memoriranju korisničkih odabira, opcija i omiljenih postavki.

Preko 90 % svih web stranica koristi kolačiće, no prema regulacijama Europske unije iz 2011. godine obavezno je isticanje poruke o korištenju kolačića.

Web stranica može se posjetiti i ako su kolačići onemogućeni, no određene mogućnosti će biti onemogućene.

Koje podatke spremaju kolačići?

Kolačići obično spremaju podatke poput preferiranog jezika stranice te adrese pa tako, pri svakom sljedećem otvaranju stranice, internetski preglednik šalje kolačiće koji pripadaju toj stranici i omogućava joj da prikaže informacije prilagođene korisničkim potrebama.

Kolačići mogu spremiti i osobne informacije (npr. korisničko ime ili e-mail), ali one mogu biti spremljene jedino ako korisnik to omogući.

Kolačići ne mogu pristupiti informacijama koje im nisu dane, a to uključuje i sadržaj korisničkog računala (poput datoteka, slika, dokumenata i sl.). Svrha kolačića je dobronamjerna; nisu štetni i ne mogu nositi viruse, a usmjereni su na bolje iskustvo surfanja.

Kako onemogućiti kolačiće?

Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića nisu vidljive, no svejedno se mogu promijeniti postavke korisničkog preglednika na način da korisnici sami biraju hoće li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišu spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju preglednika i dr.

Postavke kolačića uređuju se u web pregledniku, a njihovim onemogućavanjem neće se moći koristiti neke od funkcionalnosti web stranica.

Kakvi kolačići postoje?

Razlikujemo privremene i stalne kolačiće. Privremeni se uklanjaju s korisničkog računala po zatvaranju preglednika, a stalni ostaju pospremljeni na računalu nakon zatvaranja preglednika.

Također razlikujemo kolačiće prve i treće strane. Kolačići prve strane obuhvaćaju već opisane (privremene i stalne), dok kolačići treće strane potječu od drugih partnerskih web mjesta koja gledate, a nalaze se na web stranici koju korisnik posjećuje. Pomoću njih web stranice mogu pratiti korisničko korištenje Interneta u marketinške svrhe.

The post Uvjeti korištenja appeared first on Narodni.NET.