Mi, obični ljudi dvadesetoga stoljeća u nečemu smo i danas nalik Držićevim mladićima. O karnevalu znamo malo ili ništa, ali to nas nimalo ne brine. Postanak i povijest karnevala, njegove mijene i smisao uopće nisu važni sudionicima pokladnih slavlja. Dovoljno im je dopuštenje tradicije za karnevalsku zabavu: i naši su stari ludovali, pa smijemo i mi.

Marin Držić u prologu komedije Dundo Maroje piše:

“Ma ovo brijeme od poklada budući od starijeh našijeh odlučeno na tance, igre i veselja, i videći se našoj družini od Pometa ne puštat proć poklade bez kojegodi fešte ili lijepe ili grube, stavili su se za prikazat vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove žene lijepe koje ju će gledat, i vi dobri koji ju ćete slušat”

(Držić 1930:259).

Poklade

Teško je i zamisliti rečenicu koja bi bolje dočarala pokladnu atmosferu. U njoj su, uz komediju koju prikazuje karnevalska muška družina, spomenuti i plesovi, igre, veselje, fešte (lijepe i grube, t.j. ružne). Držićev negromant Dugi Nos drsko i izravno udvara ženama koristeći se pokladnom slobodom u nazočnosti njihovih muževa. Od žena on traži samo ljepotu (ne traži dobrotu ili koju drugu dosadnu vrlinu). Muževi, naprotiv, moraju pri tome ostati dobri – drugim riječima, vrijeme je od poklada i ne smiju se ljutiti.

Više o tradiciji poklada u Hrvatskoj

Negromant se poziva na tradiciju kao autoritet: preci su odredili značaj poklada kao razdoblja dopuštenoga veselja i zabave, a njegova družina ne voli propuštati takve prilike. Onoga što nije izrijekom spomenuto zacijelo nije uzmanjkalo u “Vijećnici od kompanjije Pomet-družina” na dubrovačkoj Placi davnoga pokladnog dana 1550. godine. Na Držićevoj premijeri zasigurno je bilo i ića i pića, o maskama da i ne govorimo!

The post Držićev opis poklada i karnevalskog vremena appeared first on Narodni.NET.

Značenje karnevalskih maski

Zamjenom lica obično se postiže zastrašivanje ili smijeh, ali ponekad se čini kao da maska i dandanas može služiti višim silama ili štititi od njih. Moć maske privlači djecu, ali nije strana ni odraslima. U mnogim hrvatskim krajevima svake se godine iznova pojave tradicijski maskirani likovi (ophodnici u životinjskim kožama sa zvonima, djed i baba itd.), često u izdvojenim pokladnim povorkama, a ponekad gotovo izgubljeni u šarenom mnoštvu suvremenih, aktualnih maškara.

Značenje karnevala

Povijesno značenje maškara i poklada

Ti drevni likovi većinom su tajanstveno šutljivi – predstavljaju pokretima, plesom i pravljenjem buke. Nije teško u njihovu ponašanju prepoznati značajke obrednog predstavljanja, neku pomalo sakralnu i magijsku ozbiljnost kojom obavljaju svoju prividno razularenu ili lascivnu, a zapravo tradicijom propisanu zadaću. Karakterom im je slična i pokladna lutka Mesopusta, Pusta, Poklada, Fašnika, Krnje ili princa Karnevala, koja u raznim krajevima ima različita, često stalna individualna imena (npr. Mate, Marko, Prane, Rade itd.). Taj lik na sebe preuzima sva zla protekle godine, ponegdje dobiva i aktualno ime koje traje samo jednu sezonu, a može ga predstavljati i Živ čovjek koji pred smaknuće (najčešće spaljivanje) biva zamijenjen lutkom-dvojnikom.

– Vjerovanja o fašniku i karnevalu

Povijesno značenje paljenja karnevala

Vatra i dim završne karnevalske lomače; čađa na licima; pepeo, brašno, konfeti, bomboni i voda kojima maškare posipaju, prskaju ili zalijevaju oko sebe; pucnjava, glazba i buka; toptanje nogama, skakanje i ples; fingiranje koitusa i krađe; premještanje i prevrtanje stvari, vozila, oruđa i alata; pokladno oranje; zadirkivanje žena, ali i sirotinje, čudaka, mentalno retardiranih osoba i drugih marginalnih kategorija pučanstva; plašenje djece; zlostavljanje i uznemiravanje životinja  sve to isto tako upućuje na karnevalsko magijsko, obredno djelovanje karnevala koje neprimjetno traje i u dvadesetom stoljeću. Sudionici karnevalskih zbivanja obično nisu svjesni nekadašnjih obrednih funkcija svojih pokladnih postupaka. Njih ne zanima poticanje plodnosti i nove vegetacije, ili zaštita od zlih sila.

Poklade, maškare u Hrvatskoj

Oni jednostavno ponavljaju radnje svojih predaka, odajući se užicima koji su dopušteni i čak propisani tradicijom.

Nema sumnje.- lakše je prepustiti se karnevalskim ekscesima nego poslušno podnijeti apstinenciju i strogost korizme (v. Baroja 1979:27-28).

The post Zanimljivo povijesno značenje maskiranja i karnevala appeared first on Narodni.NET.

Kritika karnevala kroz povijest

Povijesna determiniranost karnevala i njegov uvijek podsmješljiv, oporbenjački, kritički odnos karnevala prema važećim institucijama često smetaju svjetovnoj vlasti. Za razliku od Crkve koju su tisućljetni kontinuitet i iskustvo naučili mudroj suzdržanosti u pokladnim pitanjima, političari ponekad reagiraju nervozno i grubo.

– Narodno vjerovanje o fašniku i pokladama

Vlast im je od ovoga svijeta i njihovo je poimanje povijesti u osnovi linearno: netrpeljivi su prema cikličkoj ideji vječnoga vraćanja istog, koju pokladni običaji i ponašanje karnevala (godišnjim ponavljanjem, ritmizacijom svakodnevice) nastoje podržati.

Ponašanje karnevala

Karnevalska kritika pripada narodnoj kulturi, kojoj je svojstveno dvojstvo (upravo ravnoteža) ozbiljnosti i šale: za razliku od narodne kulture, “kultura gospode” smrtno je ozbiljna i ne dopušta baš previše majmunarija na vlastiti račun tokom karnevala. Mislim da sumnjičave vlasti nisu sasvim u krivu, jer pokladne i ludorije karnevala nisu obična razonoda.

Po nekim pretpostavkama egzekucija pokladne lutke zapravo je sjećanje na zbiljsku ljudsku žrtvu, žrtvovanje kralja (v. Baroja 1979:312).

Kultni čin biranja novog vladara uz žrtvovanje starog nekad je možda povezivao obnavljanje vlasti i ciklus obnavljanja prirode (v. Frazer 1951:319-330), a taj se obredni postupak s vremenom mogao transformirati u zabavu  ili sakriti pod bezazlenu masku zabave.

The post Privlačnost i snaga karnevala, povijesni razvoj karnevala appeared first on Narodni.NET.

Poklade i pokladni običaji su vrijeme prije početka korizme, ponegdje počinju već poslije Sveta Tri Kralja, kulminiraju u tri dana – nedjelju, ponedjeljak i osobito pokladni utorak – prije Čiste srijede ili Pepelnice kojom završavaju. Glavna pokladna zbivanja nisu svake godine u isto vrijeme, a cjelokupno pokladno razdoblje različito traje (od stalnog datuma Sveta Tri Kralja do pomičnog, Pepelnice). Osim vremenskog uklapanja u kršćanske kalendare, poklade nemaju drugih dodirnih točaka s kršćanstvom, što znači da se one oslanjaju na starija, pretkršćanska nasljeđa iz područja magije, religije i mitologije. Zato ne čudi što je Katolička crkva, kao i svjetovna vlast, suzbijala poklad ne običaje i još više karnevalski duh koji se suprotstavlja svakom autoritetu.

Značenje poklada i karnevala

Poklade, odnosno karneval (krnjeval, krnovai), fašnik (i druge izvedenice od njemačkog Fasching), mesopust/pust, kako se u raznim hrvatskim krajevima naziva to razdoblje, a često istim ili sličnim imenom i pokladna lutka i maskirani likovi, na prijelazu su iz zime u proljeće. Važnost tog prijelaznog razdoblja za agrarnu godinu i zamisao da čovjek može određenim postupcima utjecati na prirodu za svoju dobrobit, polazišta su etnoloških tumačenja drevnog smisla i funkcija pokladnih običaja. Prema tim tumačenjima, odlučujuća je bila uloga zaštitne (apotropejske) magije i magije za
plodnost koja se nazire iza mnoštva regionalno i lokalno različitih pokladnih postupaka i likova. Pitanja podrijetla i prvotnog ili negdašnjeg značenja poklada nisu, naravno, jedino važna, iako im je povijesno usmjerena etnologija poklanjala najviše pozornosti.

Povijest i istraživanje poklada

Istraživanja poklada

Naša novija etnološka i folkloristička istraživanja nastoje poklade promatrati kao proces koji traje stoljećima u različitim društvenim okružjima; u tom dugom vremenu traju određeni likovi, postupci i simboli, ali oni u svakom vremenu ne znače isto. Suvremeni istraživači imaju uvid u današnja pokladna događanja, raspolažu relativno oskudnim etnografskim zapisima od sredine prošloga stoljeća i povijesnim dokumentima (koji nisu dosta poznati). U nekim pitanjima oslanjaju se na druga europska istraživanja iste teme (teorijski okvir, posebice teorije o podrijetlu koje nalaze izvore i uporišta karnevala u različitim antičkim i posebice rimskim kultovima i svečanostima). Usporedba sadašnjeg stanja i nedaleke prošlosti karnevala ukazuje na veće promjene, prije svega
na slabljenje magijskih funkcija koje su, sudeći prema starijoj literaturi, prevladavale u seoskim pokladama.

Međutim, kritika starije građe i njezinih interpretacija ocjenjuje da one ne odgovaraju stvarnom stanju nego da su odraz slabosti istraživača i njihove koncepcije, tj. zanemarivanja svega što se držalo unosom iz grada i što je “kvarilo” lik ćudorednih seljaka (pokladna neumjerenost, raspojasanost, nepoštivanje svjetovne i crkvene vlasti). Iz istih se razloga na prvom mjestu isticala zaštitna magija, a ne magija za plodnost (opsceni prizori). Ta kritika zamjera i nedostatak podataka o gradskim karnevalima u kojima je od magijske važnija komponenta društvene kritike.

U svjetlu svojih teorija, suvremeni su istraživači analizirali i dio starije građe. Dva su tipa karnevala, nazvana prema rimskim svečanostima: luperkalijski (karakterističan za ruralne stočarske krajeve i bliži magiji plodnosti) i satumalijski (češći u urbanim okružjima i skloniji društvenoj kritici). Važan je dio pokladnih likova i postupaka iz starijih etnoloških zapisa našao svoje mjesto u tim analitičkim kategorijama. Tako je kao luperkalijske lako prepoznati maskirane skupine muškaraca u kostimima od životinjskih koža, s privezanim zvonima (zvončari iz okolice Rijeke, baukači iz sela Turčišća u Međimurju, bušari iz Slavonije, buše u Baranji, didi u Dalmatinskoj zagori i okolici Sinja, didići u Lici, bučani s otoka Krka). Iako se razlikuju u pojedinostima, osobito u maskiranju glave (kožne i drvene maske, životinjski rogovi), te pokladne likove povezuje i njihovo ponašanje: brzo i agresivno kretanje u skupini, ponegdje u posebnom ritmu, stvaranje
buke zvonima i drugim instrumentima (rogovima, klepetaljkama), vitlanje štapovima i toljagama, plašenje promatrača.

U maskiranoj skupini ili odvojeno od nje nalaze se dva karakteristična i vrlo rasprostranjena pokladna lika, diedldid i baba. Obučeni su u staru i otrcanu odjeću, jedan od njih ima zvono ili batinu, obično i vrećicu s pepelom kojim posipa promatrače, posebice žene. Ovaj par obvezatno izvodi opscene scene, irni tira spolni čin, a djed za tu svrhu zna imati i osobit rekvizit u obliku falusa.

U opisanom nije teško prepoznati tragove zaštitne magije (odbijanje i zastrašivanje zlih sila) i magije za plodnost, bez obzira na to što ti postupci znače sudionicima tih događanja. I u opisima gradskih, odnosno malogradskih poklada, kakav je npr. fašnik u Samoboru ili pust u Primorju (Senj, Novi), lako se prepoznaje tzv. saturnalijski tip karnevala koji je u osudi karnevalske lutke, u drugim maskiranim likovima i zbivanjima te u pokladnim publikacijama obračunavao s događajima protekle godine, posebice komentirajući društveni i politički život. Pogubljenju lutke (spaljivanje, utapanje, vješanje) prethode dramske scene u kojima sudjeluju tužitelj, sudac, branitelj i tugujuća rodbina optuženog. Zajednički sadržaj takvih karnevala redovito su i povorke maskiranih skupina koje uprizoruju neki sadržaj, često na kolima, te pojedinci koji kostimom i maskom iskazuju svoju maštu. I među ovima se pojavljuju prizori i pojedine maske veće starine i tradicije, kao što su maske konja ili deve s goničem, svatovska ili pogrebna povorka.

Pokladne maske i značenja

Značenje maskiranja na karnevalu, pokladama

Maskirane skupine koje predstavljaju svatove vrlo su čest prizor u gradskim i seoskim pokladama. U dosluhu sa zaboravljenom magijom plodnosti, pokladni svatovi plijene komikom izvrnutih uloga (sićušan mladoženja, a muškobanjasta, krupna i često trudna mladenka; oboje muškarci) i golicaju seksualnim aluzijama u ponašanju i govoru. U seoskim pokladama odavno defiliraju likovi iz drugih etničkih, društvenih i profesionalnih skupina: Cigani, gospoda, vojnici, obrtnici, svećenici, fra tri , biskupi te maske smrti, anđela i vragova. Većinu tih likova susrećemo i u gradskim karnevalima.
Danas je teško suditi, a jedva da je i važno, gdje je riječ o utjecaju i preuzimanju, a što je na obje strane moglo nastati neovisno. Načelo prerušavanja sigurno je odavno svuda isto: biti netko drugi. Za to je pokatkad dosta izvrnuti naopako vlastito odijelo ili uzeti odjeću suprotnog spola, prekriti lice i izmijeniti glas. Međutim, određeni sadržaji seljačkih poklada pripadaju samo njima, a tima su etnolozi opravdano posvećivali veću pozornost. To su npr. već spomenute maskirane skupine opremljene materijalima i rekvizitima seoskog podrijetla (životinjske kože i rogovi, zvonca, trube od kore i životinjskih rogova), slično opremljeni likovi djeda i babe, prizori s oraćim i drugim poljodjelskim spravama i radnjama. Skupina “orača” s oraćom spravom, eventualno i branom, pojavljuje se na Pepelnicu, po seoskim ulicama i dvorištima mjestimice zaore brazdu, a skupljaju i darove Gaja, slaninu, vino). U skupini zna biti i sijač i gonič koji tjera u jaram upregnute sudionike. Ovaj prizor, opisan u nedalekoj prošlosti kao pokladna šala, dovodi se u vezu u nas i drugdje, s poznatim oboravanjem sela ili njegovih dijelova zbog zaštite od bolesti i zaraze. Zanimljivo je da su često, u drugih naroda, ali i u nas, protagonistice bile žene (npr. u Slavoniji).

Slavonske poklade

Poklade, karneval u Slavoniji

U Slavoniji je zabilježeno i vrlo aktivno sudjelovanje žena u svim drugim pokladnim zbivanjima, za razliku od drugdje na selu prevladavajuće ili isključive uloge muškaraca. Osobitost seoskih poklada su i neki regionalno ograničeni sadržaji: osobiti pokladni posjetitelj, polaženik, čiju ulogu i ponašanje seljaci tumače kao postupak za dobro peradi, nošenja jaja i leženja (npr. kod Dugog Sela rano na Pepelnicu u kuću dolazi djevojčica i šuteći sjedi, domaćica joj u krilo stavi novaca ili jaja). Na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske o pokladama su išli ophodari koji pjevaju i plešu za bolji rast lana, repe i zelja, poskakujući visoko koliko žele da naraste lan i šireći noge koliko bi trebala narasti repa.

Tu za len, tu za len,
Za ti dugi len.
Fašnik se je oženil,
Pepelnicu zaručit.
Tu za len, tu za len,
Za debelu repu. (Međimurje)

Ove dječake, kao i sve maskirane skupine koje su posjećivale seoske domove, ukućani su častili jelom i pićem. Pojedini članovi prikupljali su i nosili darove. U dinarskom su području maskirane skupine imale vođu (did, Turčin ili arambaša) koji je nosio sablju i na nju nabadao veće komade darovanog suhoga mesa. Pred kućama su pjevali tražeći dar i zahvaljujući na njemu:

Evo kuće i odžaka,
dobre žene i čovika.
Ovde će nas darovati,
didu bradu namaza ti. (. .. )
Hvala tebi, domaćine,
što si didu darivao
i sablju mu namazao. (Otok kraj Sinja)

Među ostatke magijskog i specifično seoskog sigurno se ubrajaju i različiti postupci s voćkama da bi bolje rodile (stresanje stabala, pucanje u njih), simbolično započinjanje važnih poslova kako bi te godine bili uspješni (u vrtu i vinogradu, priprema sjemena), postupci za zaštitu živadi i stoke (da ih ne odnese lisica ili kobac, protiv ujeda zmije). Poklade kao vrijeme zabave svuda potvrđuju i podaci o pokladnim plesovima koje je organizirala seoska mladež, osiguravajući odgovarajuće prostorije i svirače. Često se ističe da su o pokladama zaplesali i stari i djeca, a među starijim zapisima ima i onih koji bilježe kako su tada znali zaplesati i svećenici i fratri. Obilje pa i neumjerenost u jelu, primanje i uzvraćanje posjeta, druženje i plesne zabave – značajke su koje poklade iskazuju kao izrazito blagdanske dane u životu sela.

izvor >>>> “Hrvatska Etnografija”

The post Sva značenja karnevala, pokladne maske kroz povijest appeared first on Narodni.NET.

Nekoliko starih tradicionalnih izreka oko fašnika ili karnevala:

Kakvo je vrijeme na fašnik takvo će biti i tijekom cijele korizme.
Če o fašniku ide godina bu pažula ali bu sadje pišivo. (ako na fašnik pada kiša biti će graha no biti će pišljiv).

-Povijest karnevala,mesopusta ili fašnika…

Podrijetlo poklada, karnevala

Poklade (karneval, mesopust, fašnik) imaju svoje pogansko podrijetlo. U proljeće pada početak radova u vinogradima i poljima pa su uz to bile vezane pijanke sa svečanostima probuđenog proljeća.

-Povijesni razvoj karnevala

Današnje maskiranje o pokladama oponašanje je poganskog vjerovanja i običaja izvedeno na pogrešan način i bez smisla koji je fašnik imao u doba nastanka. Fašnički obred nošenja maski u određeno godišnje doba nastao je iz vjerovanja da se nošenjem strašnih maski uz prikladno pjevanje, molitve i žrtvene darove istjeruju iz zemlje zli duhovi zime, pa tim pomaže povratak dobrih duhova ljeta.
Vjerski običajni obredi pogana u kultu Sunca bili su vezani uz prirodne mijene kroz godinu. Godišnje doba iz prijelaza zime u proljeće u vedsko doba nazivalo se POKALANDE. Ime je sastavljeno od tri riječi spojene u jednu. Riječ POKA znači poslije, riječ KALA znači led i riječ LANDA znači polje. Doslovno prevedeno na naš jezik riječ POKALANDA znači POLJE POSLIJE LEDA. Tu drevnu riječ mi smo iskrivili u POKLADE. Unutar poklada održavaju se obredi FAŠNIK ili obred šibe, KRABULJENJE ili obred maski i MASKENBAL ili ples pod maskama kao završna svečanost obreda poklada. Krabulja je maska načinjena od kore drveta. Njezin naziv ima osnovu u prajeziku; kovanica je od dvije riječi KHORA i BULJA. Drevnu riječ KHORA mi danas nazivamo kora a riječ BULJA znači gledati li buljiti. Još i danas znamo reći kad se netko u nešto zagleda «Što buljiš?».

Običaji karnevalskog vremena

Narod je u pokladnom tjednu svakom danu dao posebno ime uz koje i danas postoje vjerovanja.

Tako se npr. na «Vrteću sredu» ne smije po kući raditi nikakav posao prilikom kojeg bi se bilo što okretalo (vrtelo) npr. kod predenja okretati vreteno jer bi u tom slučaju blago (stoka) dobilo padavicu a ljude bi boljela glava.

Ako se prede na «Kurtasti» petek biti će izmjereno i odrezano platno prekratko te se je govorilo «da je pes meru zel» odnosno da ga nema dovoljno za odjevni predmet za koji je iskrojeno.

Ako bi se pak prelo u subotu, miš bi predivo još na polju pojeo.

Bilo kako bilo vrijeme poklada je za mnoge možda i najljepše doba godine, jer tada mogu ispoljiti svoje pravo ja, ludirati se bez da im netko to zamjeri. Od davnina maškare obilaze selo, domaćini ih daruju darovima (novac, jaja, krafne).

Povjesno značenje karnevala i maskiranja

Poznati su u nas mnogi karnevali, no možda najpoznatija vjerojatno je «Fašnička republika» u prekrasnom gradu Samoboru. U Velikoj se Gorici također iz godine u godinu održava sve bogatija «Fašnička spelancija».
Danas riječ karneval označava maškaranje u primorskim gradovima naše zemlje, a fašnik u kontinentalnim.

The post Vjerovanje i tradicija karnevala, fašnika appeared first on Narodni.NET.

Ovo su neka od čestih pitanja u ovo vrijeme maškara i karnevala, malo smo istražili porijeklo i tradiciju svih korištenih imena u Hrvatskoj za karneval, fašnik, mesopust.

Tradicionalne Hrvatske maškare

Sva četiri glavna naziva koja se u hrvatskom jeziku rabe za razdoblje prije uskrsnoga posta sadrže u svojem značenju i bitna obilježja promatranoga perioda. Nastojeći preko etimologije doći do antropoloških, socioloških i teatroloških sastavnica, teatrolog Nikola Batušić uspio je u nazivima karneval, poklade, mesopust i fašnih pokazati prepletanje poganske tradicije i kršćanskoga naslijeđa te mrsnih i posnih značenja.

Karneval

Porijeklo naziva karneval

Po kršćanskoj tradiciji karneval nastaje derivacijom iz latinskog caro – carnis = meso (u trinaestom stoljeću u Njemačkoj i Francuskoj). Iz naziva za posljednju nedjelju prije korizmnog posta, bezmesnu nedjelju (dominica carnis privii) slijedi carne levamen i carnelevare (u značenju dignuti, maknuti meso). Odatle metatezom nastaje carnevale, odnosno karneval . Slično pojašnjavajući talijanski put etimologije iste riječi, Hrvatski naziv karneval javlja se u 18. stoljeću u hrvatskim gradovima kao europski talijanizam, ali njemačkim utjecajem.

U dubrovačkome govoru i na kraju riječi prelazi u o – tako od karnevao nastaje dubrovački karnevo.

Katolički gorljivi Španjolci imaju nekoliko naziva za poklade i svi su kršćanski obojeni: Carnestolendas (od lat. caro + tollo = oduzimanje mesa), Antruejo (od lat. introitus = ulaz, početak, predigra), Carnal (stari naziv, najčešće upotrebljavan kao opozicija korizmi) i Carnaval. Izgleda da je i španjolski naziv Carnaval talijanizam, nastao od gorespomenutoga carnelevare, iako već 1611. godine Sebastian de Cova-rrubias pokušava uspostaviti izravnu latinsku etimologiju od carne vale = zbogom meso.

To je tumačenje danas odbačeno kao pučka etimologija .

Poklade

Porijeklo riječi i značenja pokade

Naziv poklade (pokladi, poklad) sadrži posne i mrsne značenjske slojeve. Poklade se negdje još tumače kao vrijeme kada se prelazi iz mrsa u post.

Običnu čovjeku može se Maretićevo hrabro izmišljanje nepotvrđenoga značenja zaboravljenome glagolu učiniti nategnutim: nije li u svakome ostavljanju sadržano i stavljanje? U ostavi se ostavlja, ali se iz nje i uzima. Uostalom, pojašnjavajući glagol pokladati (koji isto tako izvodi iz poklasti i klasti) Maretić gomila mrsna značenja: a) stavljati, postavljati; b) gomilati, trpati, t. j. stavljati jedno na drugo; c) služiti se naizmjence jednom žlicom, kad ih nekoliko zajedno jede; d) napunjati; e) krijepiti se… Začudo, Maretiću je kao izvor promaknuo Relković:”/…/ kada bi se koji priko razloga nažderao i piće povratio, onda bi Satiri u njega prstom pokazali govoreći: Ovaj se poklade! pak bi se njime posli smijali, jerbo je to njima ugodno bilo” .

Kad je riječ o pokladama, posno se od mrsnoga ne odvaja lako. Ne pomaže mnogo ni razlika između dviju crkava. Pravoslavci imaju više poklada,9 a katolici samo jedne-, to nam potvrđuje povezanost poklada i posta, ali nam ne govori ništa o posnoj ili mrsnoj sastavnici etimologije naziva poklade. U prilog mrsnome značenjskom sloju ide i kajkavski glagol naklasti 1 složiti u hrpu. Belostenec piše: “nakladam zdele s jestvinam” . Slovenski etnolog Niko Kuret slično tumači glagol klastikao “prilagati/jedi/”.

Naziv mesopust (kao i od njega skraćeni pust) pripada kršćanskome, posnom značenjskom sloju, ali u drugome dijelu te složenice ipak kao da se naslućuje podvojenost između dopuštanja i napuštanja.

Kajkavski naziv fašnik njemačkoga je podrijetla – ali naziv za poklade u germanskim se jezicima također dvojako izvodi: iz fasten = postiti i iz faseln = biti plodan. Njemački Fasching nastao je iz starijega naziva vastschangili vaschanc, za koji postoji potvrda već 1283. godine, a znači “isprazniti zadnju čašu prije posta”; drugi termin Fastnacht (ili Fasnacht) govori o posnoj noći ili noći prije posta.

Karneval ili maškare

Narodni nazivi za karneval i poklade

Pored naziva karneval, poklade, mesopust i fašnik upotrebljavaju se i drugi, često dijalektalne i lokalne inačice spomenutih naziva. Tako uz karneval imamo i krnjeval, krnoval, kamevd, karnivć, krneval, uz poklade tu su pokladi i poklad, uz mesopust imamo pust i mesopušće, a uz fašnik još i fašnjak, fašnjek, fašenk, fašange, vašange, fašinge itd. Dakako, tu je još mesojede (mesoije, mesovede, mesuvede, mesvijede, mrsoveđa). Ponekad se pokladno razdoblje jednostavno naziva maškare, mačkare i slično.

Najbolje maškare u Hrvatskoj

Nazivi za pokladne ophodnike još su raznovrsniji: mačkare, mačkari. mačkaraši, maškare, maškari, maškare, maškari, maškarade, maškaraši, maškeri, maškore, maškuri, fašenki, fašenkaši, fašenjkari, fasargare, fašingi, fašnici. fašnjaci, fašnjaki, fašingari, fašjeki, fašenjaci, fašanke. fašinke. šafanjgari, šafingari, šefengari, vašange, pusti, krnjevali, karnevali, habani, cijedi, didi, čarojice, čerjaci, čaraci. čorjaci, ćoraci. balije, pepelnice, pesnike, pesniki itd…

Popis tih naziva nije potpun, jer im treba pridodati i nazive za pojedine tipove pokladnih ophodnika koji se kreću u skupinama (zvončari, babe, bučani, pok-ladari, partenjaki. bušari. buše, naphanci, baukači, gugači, maškuri, pikači, čaplje, kožuvari, rogonje itd.), ali i nazive kao što su krabulje, škrabulje i drugi.

Pokladna povorka

Nazivi za pokladne povorke i priredbe isto su tako bogati lokalnim inačicama. Osim univerzalne maškarade i splitske krnjevalade spomenuo bih ovdje veljun kao naziv za večernje pokladno veselje.

Pokladni nazivi ponekad istodobno označavaju nekoliko pojmova: tako je npr. pust u Istri naziv za pokladno razdoblje, pokladnu lutku i za vrstu “grđih maškara” koje nose zvonca. Višeznačnost nazivlja pridružuje se slojevitosti poklada:

“Običaj da se istim imenom Pust naziva pokladno razdoblje i pokladna lutka i pokladna maškara, odaje da im narod daje isto značenje. U svemu tome nešto je izvanredno, što se propisima, izgledom i sadržajem razlikuje od drugih dana, pojava i ljudi.

U atmosferi neobičnog lako se oglasila pjesma i pokrenuo tanac, i uz njih – kao vrhunac prenavljanja, maskiranja i glume – svega izvan reda – pojavilo kazalište. Uz pomoć kretnje i riječi maškara je iskočila iz svoga magijskog apotropejskog i kultnog svijeta u svijet glumačke umjetnosti.

The post Od kuda dolaze nazivi poklade, karneval ili mesopust appeared first on Narodni.NET.

Dani od pokladne nedjelje do Čiste srijede zovu se pokladni dani.

>>> Pokladni dani, dani maškara

Pokladna nedjelja, nedjelja prije čiste srijede, na poseban način se obilježavala kod katolika. Misari, posebno djevojke i momci, tada bi se lijepo obukli, jer je to zadnja nedjelja prije korizmenog vremena kada se skromnije odijevalo. Poslije mise u Rami su bile užine. Mnogi bi, koji su se u istoj godini ženili, na pokladnu nedjelju isplanirali užinu na kojoj bi se sabrala sva rodbina i prijatelji iz čitave župe. Svatko bi u torbi ponio pite,ušćipaka, sira, mesa i kolača.

Sve bi postavili na peškire ili neke druge prostirke, koje bi položili na zemlju, a ako bi bilo snijega ili kiše, onda bi se sklanjali u mogaze ili pojate susjednih kuća ili samostana. Poslije užine bi se zaigralo kolo, zapjevala pjesma, i usput proašikovalo. Time bi se i prekinule zabave ove vrste sve do Uskrsa.
Na pokladni utorak, utorak prije Čiste srijede, bio je običaj ispeći ušćipke koje bi jeli oni što su se brinuli za ovce (zimi bi ih hranili dalje od kuća) i oni koji bi ih vodili na rašćinu (hrana za stoku pripremljena ljeti od hrastovih grana). Kad bi se uvečer kućna čeljad sabrala, poslije večernje molitve počastili bi se ušćipcima, sirom i mesom prije posta. Maškare u današnjem smislu nisu bile prisutne u dalekoj ramskoj tradiciji. Ali, bilo je dosta djece koja bi skrivala svoje lice iza jednostavnih maski, načinjenih od stare odjeće. Bilo je i momaka koji bi pred djevojkama izigravali neke likove preko kojih bi izricali svoje poruke, trudeći se da ne budu prepoznati.

Maškare s posebnim maskama postaju masovnije prihvaćen običaj u Rami tek u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Namaskirani, uglavnom djeca i mladi, išli bi od vrata do vrata razveseljavajući ukućane koji bi ih nagrađivali orasima, jabukama, jajima, krafnama, bombonima, a ponetko i novcem. Kada se običaj toliko omasovio, postao je opterećenje za domaćine pa su neki čak zaključavali vrata pred maškarama. Takvima bi se maškare osvećivale tako što bi im bacali svježa jaja po zidovima kuće ili bi napravile neku drugu manju štetu. Zbog toga sam, početkom ovog stoljeća, uveo običaj u Gornjoj Rami da maškare ne idu od vrata do vrata nego da krenu ispred samostana, iz Podbora, iz Jaklića i susretnu se u Ripcima, gdje bi ih domaćice dočekale mezom, pićem, krafnama i kolačima. Poslije kola i pjesme na Ripačkom raskršću otišli bi u dvoranu u Ripcima, gdje bi igrali i plesali do pred ponoć pokladnog utorka, a onda se razišli svojim kućama.

The post Poklade ili Maškare ili… appeared first on Narodni.NET.