Na Cvjetnicu, prije mise pod kojom se pjeva ,,Muka”, bude blagoslov grančica ( kod nas od ,,cice-mace”) i s njima procesija oko crkve, na uspomenu Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Iako je procesija bila uvod u Isosovu muku, ipak su u njoj bili elementi i uskrsne radosti.
Djevojke i mlade snaše sve su obučene u prekrasne ,,odnice”. Odnice su bijele suknje sa sedam uzdužnih, vezenih ili krstacima izrađenih pet do šest centimetara širokih traka, s crvenim ružama i zelenim listićima (ili nekim drugim cvjećem). Da se te odnice bezuvjetno oblače na Cvjetnicu, od starine je nepisani ,,zakon”, kao što se i na Veliki petak ,,moraju”obući ,,bjelače”.
Procesija vjernika
Na Veliki petak se u svakoj starosjedilačkoj kući pekao kruh i s njime uskrsna pogača (kao na Badnjak božićna pogača), te kod nas zvani ,,pereci”. Ti su pereci pletenice širine 6 do 8 cm, a spletene od tijesta koje je načinjeno od samih jaja i brašna – bez imalo vode – umjereno posoljeni i u ,,vanjskoj peći” pečeni. Slično kao i ,,lokšice” na Badnjak ! Zanimljivo je da se na Veliki petak, skoro u svakoj starosjedilačkoj kući, kuha uskrsna šunka, kulin, malo slanine i jaja, tako da cijela kuća od toga zamamno miriše, pa je tim veća pokora, što se, budući da je strogi post i nemrst, ne može jesti. ,,Grijeh” je i požudnije mirisati, govorile bi stare žene.
Na Veliki petak se, uz meso, pripremi i sve ostalo za ,,svetenje”. To će se sutra ujutro rano nositi na uskrsni blagoslov jela: uz meso, uskrsna pogača, kuhana jaja, mladi luk, sol i uskrsni ,,peretak”. Sve se to poslaže u lijepu košaru (korpu), koja se čuva samo za svetenje, a svaka, osobito mlađa žena, nastoji, da to prekrije što ljepšim ,,otarčićem”, po mogućnosti ljepšim od drugih !
Blagoslov jela pred Uskrs (svetenje )
Na Veliku subotu obred su počimali, po starom ,u 6 sati ujutro s blagoslovom vatre , koju je još jutros zvonar zapalio poslije pozdravljenja, zatim je blagoslov uskrsne svijeće, zatim blagoslov krsne vode. Nakon mise vrši se blagoslov jela (svetenja). Time su bili, po starom, završeni obredi, Velike subote prije podne, pa su se svi žurili odnijeti kući – iliu kako se kod nas reklo (kazalo) ,,doma” – svetenje, koje se nije diralo do sutra ujutro.
