BOŽIĆ
Prije nekoliko dana vozeći se gradom nisam mogao a da ne primijetim kako su se po gradu već počela lagano paliti Božićna svijetla i kako polagano ali sigurno ulazimo u ono ludo vrijeme blagdana i božićne manije koja malo koga ostavi ravnodušnim.
Nakon tih nekoliko minuta koliko je trebalo da mi „sjedne“ kako je Božić pred vratima iako se čini kao da je jučer prošao shvatio sam i da ću uskoro dobiti poklone zbog čega me preplavio poznati osjećaj sreće i zadovoljstva koji je vrlo brzo zamijenio osjećaj očaja i škrgut zubi jer sam se sjetio da i ja drugima moram kupiti poklone.
Taj osjećaj očaja i škrguta zubi nije iz razloga što mrzim kupovati drugim ljudima poklone, jer volim, već zbog toga što čovjek više jednostavno ne zna što bi kupio, a kada konačno odluči mora se suočiti sa nevjerojatnim gužvama i redovima u svim mogućim trgovinama u cijeloj zemlji u kojoj navodno nitko nema.
Konzumerizam koji je zavladao je doista poprimio nevjerojatne razmjere i mjerilo sreće je postao broj poklona ispod jelke koja je sada već ljubičaste ili roze boje i čije je ukrašavanje postalo prava umjetnost, a jedino pravilo je „gledaj, ali ne diraj, mama je potrošila sedam dana namještajući svaku kuglicu“ dok jaslice pak izgledaju poput Sheratona sa potocima, bazenćićima i mostićima.
Osjećaj zajedništva je u potpunosti nestao, a jedini osjećaj koji je ostao je onaj napetosti, da ne bi slučajno napravili neki nagli pokret pa pomaknuli jednu od kuglica i tako izazvali opći kaos.
Danas kada pitate bilo koje imalo starije dijete što želi da ga dočeka na Božićno jutro ispod bora odgovor će u većini slučajeva biti Iphone, Ipad, Ipod ili jednu od sličnih I-stvarčica, vjerojatno zamišljajući Djeda Božićnjaka kako juri u zvijeri od saonica koju više ne pokreće nekoliko slatkih sobova već barem dvjesto pedeset konjskih snaga, a dugi popis dobre i zločeste djece je uredno uploadan u jednu od I-stvarčica.
Jedini službeni oblik čestitanja blagdana postao je onaj putem facebooka, twittera i sličnih „dnevnih boravaka“ u koje smo se svi preselili, dok smo za stvarni svijet ostali vezani jedino našim bakama i djedovima kojima je taj svijet nepoznat i čije smo priče kako je to prije bilo puno jednostavnije, ali i puno toplije odbacivali s čuđenjem i podsmijehom nesvjesni da su oni imali ono što mi vjerojatno nikada nećemo imati i da je to prava svrha blagdana: zajedništvo, toplina, povezanost, a ne tko je dobio više poklona i čija je jelka veća i ljepša.
