Pogled na karneval kroz komediju Marina Držića
Mi, obični ljudi dvadesetoga stoljeća u nečemu smo i danas nalik Držićevim mladićima. O karnevalu znamo malo ili ništa, ali to nas nimalo ne brine. Postanak i povijest karnevala, njegove mijene i smisao uopće nisu važni sudionicima pokladnih slavlja. Dovoljno im je dopuštenje tradicije za karnevalsku zabavu: i naši su stari ludovali, pa smijemo i mi.
Marin Držić u prologu komedije Dundo Maroje piše:
“Ma ovo brijeme od poklada budući od starijeh našijeh odlučeno na tance, igre i veselja, i videći se našoj družini od Pometa ne puštat proć poklade bez kojegodi fešte ili lijepe ili grube, stavili su se za prikazat vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove žene lijepe koje ju će gledat, i vi dobri koji ju ćete slušat”
(Držić 1930:259).
Poklade
Teško je i zamisliti rečenicu koja bi bolje dočarala pokladnu atmosferu. U njoj su, uz komediju koju prikazuje karnevalska muška družina, spomenuti i plesovi, igre, veselje, fešte (lijepe i grube, t.j. ružne). Držićev negromant Dugi Nos drsko i izravno udvara ženama koristeći se pokladnom slobodom u nazočnosti njihovih muževa. Od žena on traži samo ljepotu (ne traži dobrotu ili koju drugu dosadnu vrlinu). Muževi, naprotiv, moraju pri tome ostati dobri – drugim riječima, vrijeme je od poklada i ne smiju se ljutiti.
Više o tradiciji poklada u Hrvatskoj
Negromant se poziva na tradiciju kao autoritet: preci su odredili značaj poklada kao razdoblja dopuštenoga veselja i zabave, a njegova družina ne voli propuštati takve prilike. Onoga što nije izrijekom spomenuto zacijelo nije uzmanjkalo u “Vijećnici od kompanjije Pomet-družina” na dubrovačkoj Placi davnoga pokladnog dana 1550. godine. Na Držićevoj premijeri zasigurno je bilo i ića i pića, o maskama da i ne govorimo!
