Uz svakodnevni rad i borbu za opstanak u starinskoj obitelji razvijali su se i različiti oblici duhovnoga života.
Tomu je mnogo doprinosila duševna dispozicija našega naroda.
Duhovni život odvijao se u okviru narodne tradicije, čiji je početak vezan za prastara vremena, a obuhvaćala je sve ono što se narodnom predajom prenosilo s pokoljenja na pokoljenje.
Tu spadaju narodni običaji, pjesme, pripovijetke i ostale umotvorine. Tako je obiteljski život bio prožet duboko narodnom tradicijom.
U obitelji su se sačuvali običaji stari preko tisuću godina. To nije čudo ako se ima na umu da su svi obiteljski događaji bili vezani za razne običaje i vjerovanja.
Običaji su bili najveća svetinja za svakoga čovjeka i po njima se živjelo, a svako odstupanje od njih značilo je potpuno udaljavanje od svoga naroda.
Postoji i stara narodna izreka:
Bolje je da propane selo, nego običaji
