Spoj naših narodnih običaja i turizma je Etno selo koje naše običaje i kulturu življenja pokušava sačuvati i prezentirati svim zainteresiranima.
Zahvaljujući portalu Našice.com donosimo vam jedan intervju sa vlasnikom jednog takvog Etno sela.
Etno imanje `Ribnjaci` Ivana Peršića
Adresa Etno sela: Donja Motičina
Ivan Peršić je vlasnik i voditelj etno imanja `Ribnjaci` koje se nalazi u Donjoj Motičini. Većina ljudi zna za ovog vrijednog i predanog čovjeka, ali vrijeme je da ga i ostali upoznaju. Popričali smo s gosp. Peršićem upravo na njegovu imanju i postavili mu par pitanja.
Slavonsko Oko: Odakle ideja o etno imanju?
Imanje se nalazi na mojoj praprapradjedovini. Sjećam se da sam kao dijete često ovamo dolazio dok je moj otac kosio livadu. Ovdje mi je bilo zanimljivo zbog potoka koji se ovdje nalazi, a na njemu je bila vodenica i kuća brvnara. Poslije rata je ona srušena, a ja sam kao uspomenu na svoje djetinjstvo htio to obnoviti.
Slavonsko Oko: Ljudi koji posjećuju imanje reagiraju vrlo pozitivno. Koliko posla imate oko održavanja i uređivanja ribnjaka?
Čujte, čovjeku koji nešto radi s ljubavlju ništa nije teško, a ja se ovim namjeravam baviti dokle god u meni ima snage i volje.
Slavonsko Oko: Vi ste zapravo u mirovini, ali niste `umirovljeni`?
Cijeli život sam stvarao i bio obrtnik, a kod obrtnika nema slobodnog vremena i svaki radni dan se mora iskoristiti. Tako da sam i dalje nastavio raditi tim tempom, pošto mi je to ostala kao radna navika. Eto, još i dan danas radim, jer je snaga još tu.
Slavonsko Oko: Vaše zvanje je vulkanizer. S tim poslom ste počeli?
Da, 37 godina sam radio kao zanatlija, vulkanizer, i većina građana me po tom poznaje, a neki me još uvijek tako zovu, iako sam sada službeno umirovljenik.
Slavonsko Oko: Po čemu je poznato vaše imanje, tj. čime se ističe?
Gajim ljubav prema tradiciji i starim stvarima, volim oldtimere – razna vozila i traktore. Rado bih sakupio i sačuvao sve stvari kojih se sjećam iz djetinjstva. Po tome smo najviše poznati.
Slavonsko Oko: Dosta pomažete i selu Donjoj Motičini?
Tu sam rođen, i tu bih htio umrijeti, tako da selu pomažem financijski, materijalno i moralno, kako god mogu i umijem.
Slavonsko Oko: Imate li puno posjetitelja?
U zadnje vrijeme ima sve više posjetitelja, pogotovo tijekom vikenda. Ima puno domaćih koji redovito dovode svoje goste iz Njemačke, Australije i sl., te ovdje provode praznike i blagdane. Dolazi nam i dosta ekskurzija s djecom, koja ovdje provode ugodno vrijeme u šetnji, jelu i piću. Uglavnom, tkogod nas posjeti, sigurno će se odmoriti i opustiti.
Slavonsko Oko: U Slavoniji i regiji ste dosta poznati po vašim ribnjacima i imanju?
Zbog toga mi je jako drago, jer je ovdje uloženo puno truda i vremena. Kad ljudi dođu ovamo, sjete se kako je to nekada bilo, čega je sve bilo i što je otišlo u zaborav.
Slavonsko Oko: Što se sve može vidjeti na imanju?
Prvenstveno, ovu vodenicu koju sam ja obnovio, tj. mlin na vodu i druge mlinove, npr. ručni i sl. Zatim, etno kuću koju sam kompletno preselio iz Siska, u kojoj je sve obnovljeno kako je prije bilo. To su sve stare etno stvari, npr. spavaća soba stara otprilike 100-njak godina. Ona se zove soba za mlade, pošto su prije mladenci na poklon dobivali svoj kutak u kojoj su provodili prvo vrijeme u braku. A druga kuća, brvnara, je preseljena iz Zoljana, sa Štukinog brda,odakle je moj djed, a pripadala je jednom djedovom rođaku. Nju sam posvetio svojim baki i djedu, a unutra sam sve namjestio onako kako se izvorno sjećam iz djetinjstva. Uz to sam napravio i lutke prema njihovom izgledu i originalnoj odjeći. Naziv joj je `Kuća deda Mate i babe Kate`. Još imamo i natkriveni prostor, gdje su izloženi razni traktori, od kojih su neki stari više od 90 godina, zatim motori, te stolarski, kovački i postolarski alat. Imamo čak i jedan stroj za pranje rublja, koji sam dobio od kolega iz Slovenije, a rečeno mi je da je to prvi Gorenje ručni stroj za pranje. Imam i parnjaču iz 1920. godine, koju sam obnovio i prikazao kako se prije nekad vršilo žito. Na jednom panou imam fotodokumentaciju vršidbe s tim parnjačama na vašarištu, na prostoru sadašnje vojarne. Po tome znate da je to otprije 1940. godine. Jedna parnjača je bila od Bene Zalovića, a druga od Josipa Grepla. Takve fotografije je danas i rijetkost vidjeti. Ima i fotografija parnjača vršilica iz Motičine, na tzv. Kozolašu, Topolinki. Prva stvar koju pokazujem posjetiteljima je đeram, simbol Slavonije. Ovdje je bio i prije, a ja sam ga obnovio.
Slavonsko Oko: Gdje nalazite stvari koje onda izlažete na imanju?
Često posjećujem otpade, zna me biti i stid koliko često sam tamo. Nalazim i dosta vrijednih stvari, za koje znam da bi ih trebalo sačuvati, a ljudi su ih odbacili.
Slavonsko Oko: I za kraj nam recite nešto o potoku koji teče kroz imanje.
On se zove Babin potok, izvire u Gazijama, na Krndiji, a teče sve do Iskrice u Novom Selu. Na njemu je bilo sagrađeno 12 vodenica i mlinova, a to je ispitao Jozo Patajac i napravio je zapis. Potok je zanimljiv jer teče ponad livada, malo teče, a onda dođe kaskada na kojoj se sagradi vodenica, i tako 12 puta. Navodno su ga gradili Turci. Nekad je voda bila pitka, dokazano je da u njoj žive riječni rakovi i ribe, što znači da je voda čista. Sada je možda malo više zagađena, ali prije su ljudi konzumirali tu vodu. Taj potok je u biti najvažniji dio ovog imanja, prije je bio veliki potencijal zato što je pokretao mlinove i pilane. Danas sve više ljudi ovdje dolazi i gradi vikendice uz potok, što je najveći dokaz svih ljepota ovog kraja. Pozivam sve ljude koji nas još nisu posjetili da dođu i vide stari način života, te da se jednostavno opuste i uživaju.
Slike etno sela Ribnjaci: