Jesmo li se ikada upitali, što to nas, Imoćane ili dalmatince i okolicu veže uz ovaj jedinstveni autohtoni lirski izričaj. Što je to ganga stvorila u nama, ili mi u njoj, da zauzmemo tako odriješit, čvrst i jasan, pozitivan stav spram ove specifične, kratke lirske pjesme. I doista, s ponosom možemo reći da je ganga naša, imotska i ričička, premda se pjeva i u nekim selima Cetinske krajine, zapadne Hercegovine, a napose oko Livna, Duvna i Kupresa. Ganga je nastala i prvi se put zapjevala u Imotskoj krajini. I najbolji hercegovački pjevači gange potvrdit će njenu izvornost, upravo, u Imotskoj krajini, i to baš gangom:
“Di si Mate naučijo gangu,
u Imacki, idući na vagu.”
Imotski je tada bio trgovačko središte Imotske krajine i mnogih mjesta zapadne Hercegovine, gdje se, srijedom, godinama, dolazilo na “pazar” i iz drugih gradova, trgovati, pogledati, čuti što je nova i biti viđen.
“Gango moja ´ko te izmislijo,
škutor Mate, đava ga odnijo.”
Ovdje valja napomenuti da je ime “škutor” za stanovnike zapadne Hercegovine, a prvenstveno za prostore Bekije bio, pomalo, podrugljiv naziv za stanovnike Imotskog i Imotske krajine. Da je tomu tako potvrđuju to i mnogi muzikolozi, etnolozi i drugi kulturno povijesni radnici s područja narodne umjetnosti, svojim radovima na ovu temu (Vinko Žganec, Cvjetko Rihtman, dr. Anđelko Mijatović i drugi). Većina je njih došla do zaključka da je ganga donesena u Hercegovinu iz Imotske krajine, nakon što je te prostore zaposjela Austrija (1878. god.).
Ganga je nastala i počela se pjevati u Imotskoj krajini, a njeni se počeci mogu smjestiti od 1860. do 1870-te godine. U početku se pjevala tako da su svi pjevači izgovarali cijeli tekst, a tek se kasnije oko 1900-te do početka prvoga svjetskog rata počeo razvijati i ovaj, današnji oblik gange (deseterački distih), gdje jedan pjevač pjeva melodiju i riječi, a ostali ga prate izgovarajući slogove gan, gan, gn, gn, ili ga, ga, tako imitirajući svirku gusala, ili grubljim e ili vokalom o. Tako je ganga (najvjerojatnije) i dobila ime prema zvucima koje su proizvodile strune naših gusala. Skloniji smo toj tvrdnji, nego pretpostavci da je ganga dobila ime prema albanskoj riječi “kang”, koja znači; pjesma, veselje, zabava. (Dr. Branko Marić.)
Ganga se pjeva u troje, četvero, petero, a može je pjevati i veća skupina, rijetko u dvoje, a pjevaju je svi; stari i mladi, podjednako žene i djevojke, muškarci, a djeca već odmalena upijala melodiju i slogovne napjeve, pripremajući se za, kasnije, ozbiljnije pjevanje.
Stariji su mještani i pjevači razlikovali nekoliko varijanti pjevanja gange, čije razlike nisu bile velike, ali su bile prisutne, od sela do sela, koje su se najviše očitovale u tonalnim odnosima i melodijskom rasponu glasova pratitelja, tj. okrićanju. (Za onoga tko započinje pjesmu, kaže se da piva, počimlje, ili vodi gangu, a ostali pjevači gangaju, gusle ili prate). Pjesmu je mogao započeti i netko od pratitelja (guslača ili gangaša), da bi nakon otpjevanoga prvog stiha vođenje preuzeo pivač, te dalje vodio i usmjeravao glasove gangaša.
Ganga se pjevala uvijek i svugdje; u kući, na njivi, u derneku, u gostionici, na silu, na putovanjima, na kolodvorima i svim mjestima gdje bi se našla trojica-četvorica naših ljudi ili momaka. Odvažili su se oni zapjevati gangu i u Splitu, Zagrebu, Njemačkoj, Americi… Tekstovi gange su nerijetko odražavali trenutno emocionalno stanje pivača i njegovu inspiraciju prigodom u kojoj se odlučiše zapjevati, a raspon tema i motiva je zaista velik.
O rađi; Oj ledino, nevoljo i tugo, ja te neću kopati još dugo.
O ljubavi; Ja od dragog tri godine mlađa, al´ mi ljubav od šećera slađa.
O curama; ´Ko je reka bolila ga duša, da je gadna moja garavuša.
O momcima; Moj dragane visoki jablane, ja malena u te zaljubljena.
O tuzi; Kukavica s goron razgovara,´ ko će s tebon moja majko stara.
O tuđini; Imala san cviće pokraj vode, i dragana pa mi u svit ode.
O vlasti; Druže Tito ti se ne boj Rusa, Ustaša je iza svakog busa.
O politici; Ljudi moji,´ ko bi reka lani, da će Božić slavit partizani.
O molitvi; Gospe moja da je meni znati, kojim ću se prezimenom zvati.
O vjeri; Neću vire pogaziti stare, ti me nećeš vinčat matičare.
O gangi: Gango moja gangat ću te i ja, kad te ganga cila Dalmacija.
Tekstovi su se pamtili i dopunjavali nekim svojim specifičnostima, okretali u hvalospjeve, pa i u sprdnju, ali uvijek iskreni, jasni i s određenom porukom, nerijetko s manjom dozom one obične, seoske, svakodnevne vulgarnosti, gdje se nije štedio nitko, ali nitko nije ni zamjerio. Sve što se nije moglo ili smjelo izraziti u svakodnevnim prilikama, ganga je to dopuštala. U kakvim svečarskim prigodama, kada bi se našlo više grupa pjevača, bilo je i natpjevavanja te bi jedni odgovarali drugima, momci djevojkama itd.
Djevojke bi zapjevale:
-Moj se dragi počejo da škola, po Osoju čuvajući vola!
ili;
-Džaba dragi gimnazija tvoja, privari te nepismenost moja!
a momak bi odvratio;
-Mala moja da ti nije dote, đava bi te uzejo s lipote!
Ili:
-Mala moja trave ti zelene, jesi l´ koga ljubila ko mene!
Ganga se s nama rađa, raste, razvija, tješi nas, hrabri, uspavljuje, s nama moli i tuguje. Kao što je “rera” -Sinjska -Cetinska, “ojkavica” -Lička, tako je ganga naša – Imotska. Nenaviklu uhu često “čudna”, “gruba”, “daleka”, a nama osebujna, idilična, poetična, pronicljiva, osjećajna, mila, buntovna, čedna, proganjana, zabranjivana, ponekad teška, ko suza materina, ko djevojačka kletva. – Naša ganga!
I upravo zato moramo sačuvati od izumiranja i zaborava ovo naše autohtono kulturno naslijeđe.
“Gango moja i moj did te piva,
pa ću i ja dok me bude živa!”
httpv://www.youtube.com/watch?v=UJRPj2wQS1Q
httpv://www.youtube.com/watch?v=EuPVUs8nctY
httpv://www.youtube.com/watch?v=diujgBxQeZA