Donosimo neke od običaja na Sveta Tri Kralja!
Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće predstavljaju
završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri
mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da
malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da
su božićni blagdani završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor.
Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov
vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Ti dani
u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj
su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni mu se
i daruje ono što u srcu nosi.
Iznimne zasluge u proučavanju tih i drugih hrvatskih običaja
pripadaju etnolozima Luki Iliću Oriovčaninu (Oriovac, 1817.
– Novska, 1878.) i Milovanu Gavazziju (Gospić, 1895. – Zagreb,
1992.). Osim njihovih djela malo je podataka o običajima vezanim
za blagdan Sv. tri kralja. Međutim, usmenom su predajom do
naših dana sačuvani dragocjeni podatci o tome, te se u ovom
radu navode suvremeni zapisi o nekadašnjim običajima koji su
pratili Sv. tri kralja. Zapisi su izvorno nastajali od 2001. do 2006.
godine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a uradili su ih studenti
filozofskih fakulteta u Splitu i Mostaru kojima je autor ovoga rada
bio mentorom pri pisanju seminarskih i diplomskih radova.
Blagdan Sveta tri kralja karakteriziraju: blagoslov vode;
škropljenje blagoslovljenom vodom; usmene lirske pjesme (vjerske
i svjetovne); maskirani ophodi zvjezdara i koledara; blagoslov kuća
i apotropejski obredi.
1. BLAGOSLOV VODE
Sv. tri kralja Hrvati tradicionalno slave kao veliki blagdan. U
Splitu su, primjerice, na taj dan frigane fritule “kao što to dolikuje
velikom blagdanu”.2 Hrvatska kršćanska obitelj na Sv. tri kralja ne
smije biti bez blagoslovljene vode koja se posvećuje u crkvi ili pred
crkvom uoči ili na Sv. tri kralja. Ta se voda u narodu još naziva
kršćena i sveta voda.
U nekim su krajevima, kao u Retkovcima, ljudi iz crkve donosili
veliku posudu svete vode. U Poljicima bi na Vodokršće iz svake
kuće netko pred crkvu donosio vjedro vode u koje bi svećenik uz
molitvu i blagoslov “stavio malo blagoslovljene soli, prekrižio ga i
u vodu spustio križić”. Mladići su iz udaljenijih posavskih mjesta
jašući na konjima dolazili po svetu vodu u Trebarjevo (Rihtman-
Auguštin 1995: 143). U Splitu uoči Sv. tri kralja vjernici za cijelu
godinu uzimaju svetu vodu iz badnja u crkvi i donose je kući.3 U
Trogiru se voda blagoslivlja na Vodokršće. 4 U Posušju i Širokom
Brijegu, primjerice, domaćice na taj dan u crkvu nose vode i soli
kako bi ih svećenik blagoslovio.5 U Rami na taj blagdan domaćica
u crkvu na blagoslov nosi sol, koju kroz godinu prije škropljenja
miješa s vodom.
Dok katolici blagoslov vode obavljaju u crkvi, pravoslavci sa
svećenikom, koji u ruci nosi visoko podignut križ, u procesijama
idu na obližnji potok ili rijeku ili kod zdenca. Na tim je mjestima
postavljen stol na kojem je pripravljeno potrebito za blagoslov. Taj
obred prati grmljavina topova (Ilić, Oriovčanin 1846: 105).
2. ŠKROPLJENJE BLAGOSLOVLJENOM VODOM
Blagoslovljena voda čuva se do idućega Vodokršća u kućama,
kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane,
stoku, stvari i imanje.
Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom,
a domaćin, domaćica ili drugi tko od ukućana grančicom, na
primjer, hrasta, bora ili jele, prskaju blagoslovljenom vodom osobe,
stvari, domove, štale, dvorišta, vrtove i sl., s namjerom da se očiste
i da se od njih odagnaju demoni. Obred je drevnoga porijekla i
nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U kršćanskoj civilizaciji
obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka.
Po povratku kući domaćini su tom vodom i soli škropili kuću,
stoku i njive. Obvezno se u trenutku miješanja vode i soli moli
Vjerovanje, a ukućani mole Vjerovanje i dok se kuća škropi. Tom
vodom su se nekoć, na primjer, u Posušju i Širokom Brijegu kroz
cijelu godinu subotom škropile kuće i imanja.9
Pored škropljenja svetom vodom povodom Sv. tri kralja taj
se obred kod Hrvata tradicionalno obavlja na Veliku subotu; uoči
Jurjeva, Duhova, Ivandana i na same blagdane; na Badnjak, uoči
Nove godine; uoči patrona župa, te u druge dane kroz godinu, protiv
vremenskih nepogoda, zmija i sl. Škrope se i: temelji kuća, slime na
krovu, kuća prije useljenja, kolijevka, svatovi, lijes, grob i dr.
3. PJESME
Kao što su se u blagdanima od Božića do Sveta tri kralja
ponavljali određeni obredi, tako su se ponavljale i pjesme. U nekim
od tih pjesama opažaju se utjecaji pjesama drugih naroda, a neke
su autohtone hrvatske. U to vrijeme izvodile su se usmene lirske
vjerske i svjetovne pjesme. Njihova je funkcija socijalna, teološka i
estetska.Na taj blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili
da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali:
Tri su kralja idrila,
da b’ Isusa vidila.
Mnogu goru projdoše
dok u Betlem dojdoše.
Kad u Betlem dojdoše,
to Isusa nađoše
i njemu se klanjaše,
Bogu hvalu davaše
Sveton Divon Marijon.10
Okrug Gornji kod Trogira
U Pučišćima na Braču do naših je dana predajom sačuvana
pjesma o Tri kralja koji jahahu i nosjahu darove: miris, zlato i
tamjan. Pod njima su konji kano bile vile. Prvi je u bijelu, drugi u
crvenu, a treći sav u zlatu.
Kad su došli u Jeruzalem, pitali su vratara Irudova: Gdje
se Isus rodi? (Narodni pjevač u toj pjesmi ne navodi kako su se
kraljevi našli pred Irudom.). Irud im je rekao da i on zna da se
Isus rodio, ali ne zna gdje, te je zatražio od kraljeva kada se budu
vraćali od Isusa da i njemu glase donesu.
Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. Kraljevi od anđela
upute dobiše, te se drugim putem vratiše. Pored ostaloga i arhaični
oblici imperfekta jahahu, nosju, zobju svjedoče o starini te pjesme.
(Prilog 1.)
Svake se godine na blagdan Sv. tri kralja u crkvi Sv. Ivana
Krstitelja u Postirama na Braču pjeva pjesma Kad se Bog čovik
učini, koja je po tradiciji stara pet stoljeća. Narodni je pjevač u
pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta.
Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu
oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan
promijeni; anđeli s neba sletiše; jasno je sunce zasjalo, a tamnost
noćna pobjegla; živine su Stvoritelja poznale, a đavolu je snaga
izginula. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazala i kad je vidješe tri
kralja, Gašpar, Melkior i Baltazar, vele se čudiše. Kraljevi su shvatili
da se kraljić porodi, koji će s nami vladati. Spremili su vojsku i
službu, i dobre konje vrh svega, a zvijezda im je bila u družbi.
Kad su stigli u Jeruzalem, kraljevi su pitali građane: u ke se
rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu.
Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud, hitro je krenuo prema
njima te ih pitao kamo su pošli. Saznavši od kraljeva da se rodio
Isus, Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će
se Isus roditi. U Betlem odgovoriše, / da se porodit imaše. / Irude,
ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. Zatim je Irud uputio kralje
u Betlehem jer će ondje Isusa naći, ali da mu na povratku kažu
gdje je Isus. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla
kada se pojavio Irud. Zvijezda je Tri kralja dovela do spilice i ondje
je zvijezda iskricam kapala.
Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše,
jer bihu dnevi studeni. Kada Osib ugleda mnoštvo, od straha tužan
uspreda, Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Kralj ga
je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od
nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Osib dršćući otvori vrata,
kralji s glave skinuše predragocjene te krune, padnu na koljena
te svaki od njih Božjeg sina nadari. Isus tada kraljevima udijeli
blagoslove, a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem.
Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe
oprosti i neka se duša napuni njegovom blagom milosti.
3.1. Zvjezdari (zvezdari), betlemaši
Uoči Tri kralja i sutradan navečer, kao i na Božić đaci su
nosili Zvijezdu od papira s pet ili sedam krakova. U nju su stavljali
jednu ili dvije svijeće i na dugoj motki je nosili. Do četrdesetih
godina dvadesetoga stoljeća bio je običaj u Slavoniji da i tri istočna
kralja idu. Tri bi se mladića kao tri kralja obukli, jedan ili dva kao
anđeli, jedan kao Bog, a jedan kao vrag, zatim jedan kao Eva i još
jedan kao Adam. Odijela su im bila urešena i dragocjena. Idući
kroz sela i varoši, pjevali su pjesme.
Arkanđeo je u ruci nosio mač i po stupanju u sobu zapjevao
bi pjesmu kojom bi kazao da je na taj božićni dan od Boga poslan
po Isusovu porodu narodu navijestiti veliko veselje i dušama
spasenje. Potom bi zamolio domaćina da u njegov dom dovede i
ostalu družinu. Kada bi svi ušli u dom, zapjevali bi pjesmu slavnoj
betlehemskoj štalici u kojoj je Djevica porodila sinka po kojem je
svemu narodu došlo spasenje. Zatim bi mladić koji je predstavljao
Boga zapjevao da je on onaj koji je stvorio Svijet i sva mjesta za
čovjeka; nebo suncem, mjesecom i zvijezdama nakitio, i zemlju
plodovima nasitio; bašču jednu posadio s puno radosti bez tuge i
žalosti; i poslije stvori lijepo djelo – čovjeka da bude dika i Božja
prilika. Adam i Bog pjesmama nastavljaju dijalog kojim Adam Bogu
zahvaljuje, a Bog mu govori da će ga u raj postaviti za vječnoga
čuvara i da nikada ne će imati smrti ni žalosti, te će sa svakoga
stabla moći jesti plodove osim sa stabla života jer će u tom slučaju
poznat smrt i milost izgubit. Potom je Bog Adamu obećao stvoriti
pomoćnicu. Mladić koji je predstavljao arkanđela pjeva pjesmu o
Adamu koji je usnuo, a kada se probudio pored njega je bila njegova
drugarica Eva. Na scenu stupa mladić koji je predstavljao vraga i
nagovara Evu da ne vjeruje Bogu i da sa zabranjenoga stabla ubere
voće jer će tako biti lijepa, dična i Bogu prilična. Adam upozorava
Evu, a vrag je uporno nastavlja nutkati da ubere zabranjeno voće.
Eva je ubrala jabuku (Ilić, Oriovčanin, 1846: 110-114).
Na sjeverozapadu i sjeveru Hrvatske zvjezdare su činili
tri dječaka koji su se maskirali kao kraljevi i predstavljali su
Gašpara, Melkiora i Baltazara. Nosili su u rukama zvijezdu
najčešće načinjenu “od oboda sita, oblijepljenu šarenim papirom i
drugim ukrasima, s izrezima različitih figura, koje prozirne isijava
svjetlo svjećice iz pozadine – i pri tome pjevaju koju popijevku o
trima kraljima, Betlehemu itd.” (Gavazzi, 1991: 212). Zvjezdari su
nazivani i zvezdari i betlemaši.
Ponegdje su zvjezdare činila tri mladića obučena kao kraljevi i
jedan mladić koji je nosio zvijezdu (Lozica, 1996: 247-249).
Zvjezdari su skupljali darove. Obred se održavao i u tridesetim
godinama dvadesetoga stoljeća, a po Gavazzijevu mišljenju u
hrvatske je krajeve došao od Nijemaca i Slovenaca.
Obredi koledara i zvjezdara prepleću se ponajviše po repertoaru
pjesama koje su izvodili. Među njima su pjesme vjerskoga i
svjetovnoga karaktera. Motivski je svijet tih pjesama raznovrstan.
3.2. Koledari
Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. U uporabi su i nazivi
kolenda, kolendra (u Splitu i okolici), koledva (u Dubrovniku i okolici),
a izvođači se nazivaju koledaši, kolendaši, kolendraši; kolojani (u
Zlarinu kod Šibenika), koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj); junaki
i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Nazivaju se i koledvači, (Grgec
1943: 151) te koleđani, kolijani, a u Istri, Hrvatskom primorju pa i
Lici i fiole (prema pripjevu “fiole”) (Gavazzi 1991: 201).
Koleda znači: skupno pjevanje muške djece, mladića pa i
odraslih ljudi, te djevojaka i žena; adventsko čestitanje imendana;
čestitanje božićnih i novogodišnjih blagdana; obred, ophod, pjesma;
božićni kruh, božićno darivanje, božićna vatra, božićna slama koja
se prostirala po sobi; Badnji dan, Nova godina. Mladić je djevojci
kolendao pod ponistrom. Koleda znači i krijes koji se palio na
Jurjevdan (23. travnja) i na Ivandan (24. lipnja) te krijes koji se
palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva (Lozica 2002: 173.-176).
Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Kod
gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (Žganec, 1964: 139).
Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. stoljeću, a nalazi
se u Sinajskom trebniku, u kojem se koledovanje karakterizira
običajem “bivših poganih” te se zabranjuje. U Rusiji se u 11. st.
koledovanje smatra običajem starih poganih i ističe se da “nije
lijepo koledovati ni rusalije plesati”. Slično je i kod drugih Slavena.
U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u Dubrovačkom statutu
iz 1292. godine. (Gluhak, 1993: 328).
Koledarske pjesme se u različitim krajevima izvode u različito
vrijeme.
Na Braču, primjerice, kolendanje počinje od Sv. Kate. Koledari
idu od kuće do kuće i čestitaju imendan na Sv. Katu (25. studenoga),
Sv. Nikolu (6. prosinca), Sv. Lucu (13. prosinca), Sv. Tomu (21.
prosinca); na Stipandan (26. prosinca), Ivandan (27. prosinca).
Dakle, u te dane pjesme su koledari izvodili u onim kućama
u kojima je bila imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: Kata,
Nikola (Mikola, Miko), Luce, Tomo, Stipo, Ivo (Ivan).11 Zanimljivo
je da kazivači ne navode da se koledalo i na blagdan sv. Barbare.
Vjerojatno je tako zato što je kod Hrvata u starim vremenima to ime
bilo rijetko. Koledari su, također, išli od kuće do kuće pjevajući i
čestitajući Novu godinu (Mlado ljeto) i Sveta tri kralja (6. siječnja).
Koledari su svoj obred završavali tražeći darove od domaćina.
U nekim su krajevima (npr. na Kordunu) Srbi koledali
Hrvatima o katoličkom Božiću, a Hrvati Srbima o pravoslavnom
Božiću (Gavazzi, 1991: 200).Kolende su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda
imale tri dijela. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom, kapijom ili
vratima doma, a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina.
U Kaštel Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod
prozorom dragane na blagdan Sv. tri kralja. U tim je pjesmama
mladić virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči
dar. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva
dušom svojom, gospojom i vilom, cvitom od slatkosti, urešenjem
svojim, krunom od liposti, zlatnom kitom, izričući žal zato što su
prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju dragu nije darovao.
Vodokršće je također vrijeme kada se dragi međusobno daruju.
Međutim, momak u pjesmi nema drugoga dara nego da joj dariva
srce s ljubavlju:
Dobra večer, Bog da,
Draga dušo moja,
Da ti dara poda
Virna sluga tvoja.
Gospojo i vilo,
Cvite od slatkosti,
Urešenje moje,
Kruno od liposti.
Evo nam projdoše
od Božića blagdani,
ali ne projde
ljubav među nami.
Projdoše Božići,
Projde Mlado lito,
Ja te ne darova,
Moja zlatna kito.
Evo su nam došli
Vodokršća kralji,
Kad se dariju
Među sobom dragi.
Moja dušo draga,
Ja dara ne imam,
Nego da ti srce
S ljubavlju darivam.
Zbogom, dušo moja,
Zbogom, srce moje,
Zbogom mi ostavaj
Vilo i gospojo.12
Kaštel Stari
Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke
izriče anaforama: Zbogom, dušo moja, Zbogom, srce moje, Zbogom
mi ostavaj. U navedenoj pjesmi stihovi tri puta počinju riječima
zbogom.
Magični je broj tri čest u usmenoj književnosti. U magiji taj
broj znači obilje. Basme se u određenim prigodama izgovaraju tri
puta. U antičkoj grčkoj filozofiji broj tri ima vrijednost mnoštva.
Pitagora je broj tri nazvao brojem dovršenosti, kojom se izražava
početak, sredina i završetak.
