Prvi dan u Novoj godini ujedno je i blagdan Isusova obrezanja. U svezi obrezanja valja navesti da je ono simbol stupanja u novo životno razdoblje u novi stupanj neovisnosti. Ako se izvodi po nalogu, postaje znakom pokornosti i odanosti. Ako je znak razlikovanja od drugih naroda, postaje simbolom zajednice.
U Židova obrezanje ponavlja presijecanje pupčane vrpce pri porodu i simbolizira novo rođenje, to jest stupanje u novu fazu života.
Obrezanje je najvjerojatnije postojalo od najdavnijih vremena u Izraelu i njima srodnih naroda.
Isus je, kao i Ivan Krstitelj, bio obrezan. On je najprije, kao i njegovi učenici, “bio sluga obrezanih”, ali njegovo se evanđelje imalo naviještati i poganima, a to će proširenje dovesti u pitanje praksu obrezivanja.
U rano doba kršćanske Crkve vodile su se žestoke rasprave o tome moraju li se braća pridošla iz poganstva obrezati ili ne. Sam Bog je dao odgovor pokazujući nedvojbenim znacima da neobrezane prihvaća u zajednicu Novog saveza. Njoj se pristupa krštenjem, a ne obrezanjem.
Isusovo obrezivanje i simbol obrezivanja
