Ivanjski krijesovi stari je običaj paljenja velike vatre uoči svetkovine rođenja svetog Ivana Krstitelja, 23. lipnja navečer. Ivanjski kresovi obično se povezuju s ljetnim solsticijem, ali kako se astronomski suncostaj pomicao kroz stoljeća, ostao je običaj paljenja velikih vatri upravo prije rođendana svetog Ivana Krstitelja. Ivanjski krijesovi nisu poznati samo u Hrvatskoj već diljem Europe.
Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta. U poganskoj Europi slavlja su se održavala uvečer jer se večer smatralo pravim početkom dana, a često su se uz paljenje krijesova i prinosile žrtve vezane uz žetvu.
U narodnom vjerovanju širom Europe vladalo je uvjerenje da biljke koje bi bile prikupljene o ivanjskoj noći imaju čudesna ili ljekovita svojstva. Paljeni su krijesovi, a vjerovalo se da oni štite od zlih duhova za koje se mislilo da slobodno lutaju uokolo dok se sunce opet vraćalo na jug. U kasnijem se razdoblju držalo i da se vještice te noći okupljaju kako bi se sastale sa zlim silama. Tako su krijesovi imali zaštiti ljude, stoku i urod od svih nedaća. U slavenskim narodima ivanjski su običaji vezani uz vodu, plodnost i obredno čišćenje. Obično su djevojke bacale cvjetne vijence u vodu i prema načinu kako plutaju proricale budućnost, a mladi su parovi preskakivali krijesove.
Manji se krijes u prošlosti palio u svakom dvorištu, a veliki krijes se palio u središtu sela. Nerijetko su se krijesovi palili i po poljima. Prije paljenja vatre na tlu bi se napravio znak križa blagoslovljenom grančicom masline, a kasnije bi se i ona bacila u vatru. U nekim krajevima u vatru se bacao i tamjan te blagoslovljene svijeće. Ponegdje bi se cijelu noć zvonilo na crkvena zvona, a zvonar bi dobivao plaću u obliku vina, kruha i jaja, a nerijetko bi mu u zvonjenju pomagali i ostali mještani. Ponekad bi se krijesovi palili i danju, u polju pokraj žita te bi se tada koristilo svježe granje koje bi stvaralo dim koji je vidljiv u to doba dana, a sve kako bi, vjerovalo se, dim zaštitio urod.
Običaj Ivanjskih krijesova održao se u Hrvatskoj u mnogim krajevima do danas. Posebno se obilježavaju u Pokuplju, odnosno paljenje krijesova na obali uz Kupu te uz Cetinu u Damaciji. Ivanjski krijesovi kao organizirane manifestiacije održavaju se u Karlovcu, Požegi, Đakovu, Donjoj Stubici i mnogim drugim gradovima.
Mladi i djeca obično skupljaju grane i drva te prave velike hrpe koje navačer zapale, a kada se vatra malo smiri, preskakuju preko ognja. Obično se vatra pali na brdu kako bi se vidjela iz što veće udaljenosti.
Jedna od najpoznatijih manifestacija Ivanjskih krijesova jest ona u Karlovcu. Kažu da su prvi puta vatre na obali karlovačkog dijela Kupe gorjele davne 1779. godine, a već 120 godina održava se i natjecanje u paljenju Ivanjskih krijesova između dvije karlovačke četvrti s različitih dijelova Kupe – Gaze na desnoj obali Kupe i Banije s lijeve strane Kupe.
Pjesma koja se pjeva na Ivanjskim krijesovima u mnogim dijelovima Hrvatske je:
‘Lep nam Ivo kres nalaže na ivanjsko navečerje,
Oj lado lado, oj Ivo lado,
Z desnum rukum kres nalaže, z levum rukum frulu svira.
Njega majka domu zvala: ‘Hodi Ivo na večerju’.
‘Večerajte ne čekajte divojke su u kolo došle
Se divojke i snašice, ja ih moram nadigrati, nadigrati, naplesati’.
Sveti Ivan Kristitelj bio je svetac, pustinjak, mučenik, Kristov prethodnik, a blagdan njegova rođenja slavi se 24. lipnja. Propovijedao je kršćanstvo te je krstio ljude, prema nekim zapisima čak je krstio i Isusa. O životu ovoga sveca uskoro više na Narodni.net-u.
