Izrada jastuka i posteljine od perja je bio težak i mukotrpan posao,u cijelosti se radio ručno, radile su ga djevojke i žene a zvalo se čijanje perja.
„Čijam perje mislim da je trava, živ mi bio ko na njemu spava“
– početak je samo jedne od pjesama koje odzvanjaju za vrijeme „čijanja perja“,
kako su to nazvali u oživljavanju ove stare tradicije.
„Koja je djevojka u selu bila prva za udaju, kod njene bi se kuće žene sastajale navečer i počele čijati perje“ „Prije nije bilo jastuka kao danas trebalo je curi za udaju pripremiti, osim „vanjkuša“, blazine i poplune, a štoih je bilo više prije su bile gotove jer su čekale da na kraju dođu dečki s
„citorima“ ili tamburicom i harmonikom onda se plesalo i pjevalo do dugo u noć.“
Bilo bi mi drago da netko još napiše o čijanju perja,ovo znam nešto jer sam pitala mamu pa mi je tako rekla.
A ima još puno pisama o čijanju nisam sve uspila upamtiti.
izvor: naša lika
