Ječmenu kašu ovako praviš: dan prije namočeni ječam istrljaš perući ga. Staviš na jaku vatru. Kad uzavre, dodaš dosta ulja i svežnjić kopra, kapulu, čubar i kost od pršuta da se kuha radi juhe. Dodaš svježi korijandar zdrobljen zajedno sa solju i pustiš da proključa. Kad dobro prokuha, izvadiš svežanj i prebaciš kašu u drugi lonac da ne bi zagorjela. Dobro promiješaš i procijediš u lončiću preko pršuta. Zdrobiš papar, miloduh, malo osušene metvice, kumin i laser, zdrobljeno da se bolje rastopi. Dodaš med, kvasinu, defrutum, garum, uliješ u lonac, a pršut pustiš da kuha na laganoj vatri.
Izraz tisana označava ječmenu kašu pa neki autori savjetuju da se ječam propasira. Mi smo ga ostavili u zrnu pa smo dobili ukusnu gustu juhu. I Hipokrit, još u 5. stoljeću prije n.e., propagira ječam kao izvanredno zdravu i korisnu namirnicu, naročito ako je kuhan u zrnu.
Ječam, koji smo dan ranije namočili, oprali smo, očistili i stavili kuhati. Kad je zakuhalo, u lonac smo dodali ulje, kopar, čubar i jednu narezanu kapulu.
Također smo ubacili suha svinjska rebra, posebno skuhana, skupa s vodom u kojoj su se kuhala (prvu vodu smo prolili). Dodali smo i korijandar zdrobljen u avanu zajedno sa solju.
Dok se ječam kuhao, pripremili smo začin: pomiješali smo kvasinu, vino i garum, otopili u tome med te dodali papar, miloduh, suhu metvicu, kumin i laser što smo prethodno sve zajedno samljeli.
Ovaj začin dodali smo ječmu. Također smo umiješali i malo pešta (samljevenu, slaninu, luk i petrusimul), još neko vrijeme kuhali na laganoj vatri i iznijeli na stol.
Arheološki nalazi pokazuju da su stari Rimljani imali veliki broj raznoraznog posuđa, ali je danas teško sa sigurnošću definirati nazive pojedinih posuda. U svakom slučaju caccabus označava vrstu lonca za kuhanje hrane.
Sastojci:
ječam 20 dkg
ulje maslinovo
kopar
čubar
kapula
suha svinjska rebra
korijandar
sol
med
kvasina
vino
garum
papar
miloduh
suha metvica
kumin
laser
pest
Magister artis venter.
Učitelj umjetnosti je želudac.
Persius Flaccu
