25. svibnja Dan je svetog Urbana, ili kako ga u narodu još zovu, Vrbana, uz kojeg je vezana narodna poslovica: ‘Kaj sveti Vrban natače, to mimo lagva teče’. Postoji vjerovanje da se prema vremenu tog dana može odrediti vrijeme cijelog srpnja pa i kakva će biti berba u rujnu. Naime, ako na Dan svetog Urbana pada kiša, bit će loša berba, a ‘ako na Vrbana sunce grije, jesen pune bačve nalije’.
Urban Prvi bio je sedmanesti papa koji je naslijedio papu Kalista Prvog te je ovu titulu imao od 222. do 230. godine. Malo se zna o njegovom životu, a najviše je poznat po svojim obraćenjima, primjerice na kršćanstvo je obratio i Valerijana, rimskog cara. Dugo se mislilo da je Urban umro mučeničkom smrću, ali su novija istraživanja pokazala da je ipak umro prirodnom smrću i to 23. svibnja, a pokopan je 25. svibnja, zbog čega se na taj dan slavi njegov blagdan, popularno zvan još i Urbanovo. Sahranjen je na katakombama Svetog Kalista. Smatra se zaštitinikom protiv gromova, ali i kao zaštitinik vinogradara jer je prema nekim predajama od tuče spasio mnoge vinograde te je također znao isprositi kišu u pravo vrijeme, što je također spasilo brojne vinograde.
Carski dvor Urbanu je bio naklonjen, što je on iskoristio za unutrašnje jačanje i povezanost same crkve te je crkvi dopustio stjecanje materijalnih dobara.
Lik svetoga Urbana su mađarski vinogradari znali urezivati u vinske bačve, njemu su podizali stupove i spomenike u vinogradarskim krajevima. Uz to, sveti Urban je bio zaštitnik i segedinskih bačvara.
Njegovi su simboli vino i grožđe. Na umjetničkim slikama i ostalim djelima najčešće je prikazan na dva načina – jedan je kako sjedi u papinskoj haljini i s papinskom kapom na glavi te drži mač okrenut prema tlu, a drugi je kako drži Bibliju te je okružen s puno grožđa.
U Međimurju postoji i mjesto naziva Sveti Urban u kojem se posebno slavi ovaj dan, a sveti je Urban ujedno i zaštitinik mjesta. Međimurski vinogradari na taj dan slave tzv. ‘vinske svečanosti’ te su posebno posjećene vinske ceste i želi se pokazati kvaliteta međimurskih vina, ali i ostali proizvodi međimurskog kraja.
Zanimljivo je da su u povijesti postojala dva Urbana, jedan papa i jedan biskup, ali su se s vremenom oni ‘spojili’ u jedan pa se često detalji iz biografije jednog i drugog spajaju u jednu. Također, često se Urban spominje kao zadnji ledeni svetac, što znači da bi nakon njegovog spomendana konačno trebalo početi lijepo, proljetno vrijeme.
Donacije koje vjernici daju crkvi pripisuju se kao izum upravo svetog Urbana. U njegovom je dekretu pisalo: ‘Darovi vjernika koje nude Gospodinu mogu se koristiti samo za crkvene svrhe, za opće dobro kršćanske zajednice, kao i za siromašne jer se radi o posvećenim darovima vjernika, koji nude pomirenje grešnicima i baštinu potrebitima’.
Također, smatra se da je on naredio izradu srebrnih liturgijskih posuda u ckrvi. Uz ovo, Urbanu se pripisuje gradnja crkve Svete Cecilije na mjestu njene kuće, u kojoj je bila mučena.
