Kako je uopće nastao ovaj blagdan zaljubljenih danas raširen diljem svijeta ? Gdje su korijeni ovih običaja ? Zašto ga slavimo ? To su samo od neka od pitanja koja se postavljaju i koja još uvijek nemaju jednoznačan odgovor.
Neki povjesničari korijene pronalaze i drevnim rimskim svetkovinama Luperkalijama (čiji se dio završavao 15. veljače), koje se kasnije pomiču na 14. veljače i spajaju s blagdanom Junone, zaštitnicom braka i kućnog ognjišta. Istina je da je sveti Valentin mučki ubijen 14. veljače, pa se i taj događaj vezuje kao mogući spomen mučenika i korijen Valentinova.
Sve tvrdnje i višestoljetnoj ukorijenjenosti ove tradicije pa čak i one koja seže u ranokršćanski Rim, padaju u vodu čim se znanstveno pristupi ovoj problematici. Uz kojeg Valentina vezati Dan zaljubljenih, također je nepouzdano, tim više što je to ime bilo često u doba kasnog Rimskog Carstva. Pa čak niti dva sveta Valentina, od kojih je jedan bio biskup u Reciji, a drugi svećenik u Viterbu. Pored njih, iako se na njega najčešće pozivaju, Valentin iz Ternija, nema čvrste poveznice s praznikom zaljubljenih.
Najveći dio tih pripisivanja prema raspoloživim releventnim podacima nema povijesnog uporišta i izmišljena su tek nedavno. Biblija isto tako ne spominje takve običaje.
S obzirom da niti jedan od poznatih svećenika Valentina nije pouzdani zaštitnik zaljubljenih, početke kulta Valentinova možemo potražiti na drugoj strani, na području Velike Britanije i to ne slučajno. Tako se proteklih stoljeća tradicionalno obilježava Dan zaljubljenih. Zanimljivo je da Britanci na to nisu bili potaknuti starorimskim legendama nego ˝ptičjim vjenčanjem˝koje od pamtivjeka priroda ˝priređuje˝ 14. veljače. Uz to se pak vezuju prigodni stihovi orleanskog vojvode Karla koji je u tamnici londonskog Towera ispjevao prekrasne stihove o cvrkutu ptica, svetom Valentinu i ljubavi prema supruzi.
Bilo je to 14. veljače 1450. godine.
O tome se ubrzo pročulo po cijeloj Engleskoj i postupno se stvarao novi kult i nova vjerovanja i običaji.
Novi običaji vezani uz zaljubljivanje vremenom se šire u Francusku, Njemačku i druge europske države. Na taj dan bile su uzbuđene djevojke i djeca, pjevale pjesmice o Valentinu, dijelile jabuke, a u Danskoj slale anonimne prekrasne čestitke od prešanih cvjetića visibabe uz šaljive stihove.
To su zapravo i počeci izrade valentinovskih čestitki koje je u svojoj radionici prva počela izrađivati Amerikanka Esther Howiland.
U drugoj polovici prošlog stoljeća slavlje Valentinova, kao blagdana zaljubljenih, postalo je običajem i u nekim azijskim zemljama , npr. kod Japanaca, Južnokorejaca, Indijaca i dr.
Na taj dan uobičajeno je u svijetu da se naveliko kupuju darovi onima koje se voli. Tako je to i u Hrvatskoj, naročito od početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
U to novije vrijeme kod nas se Valentinovo počinje slaviti nakon obveznog šopinga. U nekim prošlim vremenima na taj dan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, Istri i Sloveniji na taj dan obnašali su se posve drugačiji običaji.
Naši bake i djedovi prisjećaju se zagorskih običaja kada su ih roditelji 14. veljače nagovarali da u žbunju oko kuće traže raspjevane ˝ptičeke˝. U tom traženju nalazili su pečene hljepčiće i ˝pletenice˝.
Kada su odrasli kao mladići i djevojke, bili su uvjereni da ako na Valentinovo sretnu simpatiju, postat će muž i žena najesen ili zimu.
U današnje vrijeme Valentinovo nije samo Dan zaljubljenih, već i dan kada se daruju i drage nam osobe kao znak ljubavi i poštovanja.
Stari običaji u hrvatskoj narodnoj tradiciji vezani uz Valentinovo
Sjeverozapadna Hrvatska i središnja Istra
Ako je taj dan lijepo vrijeme biti će lijepa i cijela godina pred nama. Na taj dan žene nisu prele jer su vjerovale da će ih sv. Valentin zaštititi od svih nevolja.
Na Valentinovo se i ptičice žene.
U sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske na ovaj dan pekla su se peciva u obliku ptica koja su se darivala.
U Međimurju se govorilo “ftičeki se ženiju”. Tim povodom organizirao se mali ritual igre starijih s djecom. Djeca bi bila poslana bosa u vrt da traže ptičice, jer, kada ih nađu, dobit će crvene čizmice. Naravno, to je značilo da su simbolički dobivala “crvene čizmice”, ustvari nazeble bose nožice.
Postoji i staro praznovjerje:
Ako djevojka na Valentinovo vidi crvendaća, udat će se za mornara.
Ako pored nje preleti vrabac, udat će se za siromaha s kojim će biti jako sretna, a ako ugleda češljugara, udat će se za bogataša.
Manje poznati simbol Valentinova je i buba mara. Kad ti buba mara sleti na ruku, to donosi sreću. S one strane na koju buba mara odleti, stići će ti ljubljeni.
Simboli Valentinova
Srce je najvažniji simbol Valentinova. U davna vremena ljudi su vjerovali da je srce izvor svih naših emocija. Darovanje srca znači darivanje samoga sebe. Kasnije se srce povezivalo samo s osjećajem ljubavi..
Crvene ruže, navodno, bile su najomiljenije cvijeće rimske ljubavi Venere. K tomu, crvena je boja vatre i krvi i označava strast, energiju, čežnju i ljubav. Vjeruje se da je ruža dobila crvenu boju tako da se Venera nabola na jedan od ružinih trnova i krv je natopila ružu.
Grlice , (golubovi) su simbol zaljubljenih, odanosti i ljubavi. Te nježne ptice do kraja života ostaju vjerne svom odabraniku te se zajedno brinu o podizanju mladih..
Kupidon, bog erotične ljubavi u Rimskoj mitologiji., a ime mu dolazi od latinske riječi Cupido = požuda.
Rimljani su ga preuzeli iz grčke mitologije (Eros) u kojoj je bio bog ljubavi, strasti i seksualne požude.
Prema rimskoj mitologiji bio je sin Marsa i Venere, najmlađi i najljepši među bogovima. Prikazuje se kao gola, krilata dječaka, s povezom preko očiju te lukom i tobolcem koji odapinje strelice ljubavi..
U umjetnosti je često prikazan u pratnji njemu sličnih bića.
Prva valentinovska čestitka
Prve valentinovske čestitke, zapravo prekrasne ljubavne poruke, počeo je slati 1415. godine francuski plemić vojvoda i pjesnik kralj Charles d´Orleans svojoj supruzi tijekom zatočeništva u tamnici londonskog Towera.
U 16. stoljeću već je bilo uobičajeno slati što ljepše oslikane čestitke, ukrašene čipkom, izrezane u obliku srca ili s likom Kupida.
U 19. stoljeću čestitke su u tvornici ručno oslikavali radnici, a strojno se počinju izrađivati krajem 19. stoljeća
Prve komercijalne čestitke proizvela je poduzetna Amerikanka Esther Howland otvorivši godine 1847. radionicu za izradu valentinovskih čestitki. Iako je u početku bilo otpora od strane konzervativaca radi uvođenja novog običaja, poduzetna dama vjerovala je u uspjeh i uskoro se obogatila.
Mnoge stare čestitke vremenom su postala prava mala umjetnička djela. U razdoblju 1900. do 1914. godine, zlatno je doba čestitki koje su oblikovali uvaženi slikari toga doba.
Među njima svakako treba spomenuti majstora secesije Alfonsa Muche čije su čestitke danas među kolekcionarima pravo malo bogatstvo.
Brojni muzeji u zemlji i svijetu čuvaju zbirke starih čestitki i razglednica, a među njima i Gradski muzej u Bjelovaru.
Dio te zbirke predstavljen je u Galeriji Stari grad u Đurđevcu 2000. godine na izložbi Valentinovo – ljubav i cvijeće.
˝od tvojega Valentina˝
Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu Valentinovu poruku: legenda kaže da se Valentin, u vrijeme dok je čekao svoje pogubljenje, zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala. Ta djevojka bila je kćerka zatvorskog čuvara. Prije svoje smrti Valentin joj je napisao oproštajno pismo i potpisao ˝od tvojeg Valentina˝, što je izraz koji se danas često upisuje na čestitke za Valentinovo (your Valentine).
Valentinovski običaji kroz povijest
U srednjem vijeku djevojke i mladići vukli su papiriće s ispisanim imenima kako bi vidjeli tko će biti njihov Valentin ili Valentina. Ta imena su morali nositi tjedan dana prišivena u rukavima.
Poigrajte se jabukom. Vrtite njenu peteljku i izgovarajte imena djevojaka ili mladića koji vam se sviđaju. Ovaj pri čijem imenu peteljka otpadne.
Ljubavno sjedalo s dva mjesta u početku je služilo za djevojku i njenu široku haljinu, a tek kasnije za djevojku i mladića. Sjedalo je rađeno u obliku slova S kako se zaljubljeni ne bi mogli dodirivati.
Richard Catbury napravio je prvu čokoladnu bombonjeru namijenjenu baš poklonu za Valentinovo 1800. godine.
U viktorijansko doba smatralo se lošim znakom potpisivanje čestitki u povodu Valentinova.
Engleski kralj Henry VIII. Proglasio je 14. veljače Valentinovo službenim praznikom.
Najljepši ljubavni poklon ikada je Taj Mahal u Indiji koji je mongolski car Shahjahan dao sagraditi kao grobnicu za svoju ženu koja je umrla pri porodu.
Crvena ruža bila je omiljeni cvijet rimske božice Venere. Crvena boja označava snažne osjećaje, pa je zato crvena ruža cvijet koji simbolizira ljubav.
Stari Egipćani vjerovali su da ljubavna vena prolazi kroz četvrti prst na lijevoj ruci i vodi direktno do srca.
Zato se vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci.
