Svima su nam poznati badnjaci, znamo za sječu i paljenje badnjaka, a kako je to izgledalo nekada u tradicionalnoj obitelji?
Istražujući značenja i cijeli običaj badnjaka i paljenja badnjaka na Badnju večer najjednostavnije mi je opširno opisati jednu nekadašnju Badnju večer na selu.
Priprema badnjaka i Badnja večer na selu
Najčešće domaćin kuće, a može i neki drugi muškarac, sječe badnjake u svojoj šumi. Badnjaci moraju biti od mladih dubića. U nekim selima sijeku se tri badnjaka, a opet u drugima: jedan ili dva. Mladi dubići sijeku se obično s jedne strane, i to u koso.
Ima raznih vjerovanja u vezi siječenja badnjaka. Badnjaci se donose kući i stave uza zid pokraj vrata stojne kuće. Oko njih se nalaze gomile drva koje su pripremljene za božične dane.
Na badnju večer moraju svi ukućani obvezno biti u kući čim pane prvi sumrak. Dok ukućani sjede za ognjištem, domaćica pripremi blagoslovljenu vodu i raznoga žita: kukuruza, ječma i pšenice. U nekim selima je običaj da se s obje strane ognjišta prostre slama.
Na ognjištu se ranije stavi dubova podloga ili uzglavače na koje će se nasloniti badnjaci. Neki, opet, badnjake naslanjaju na račvasto željezo koje se naziva prikladanj. Domaćin i još dvoje mlađe čeljadi unose badnjake u kuću.
Najprije ulazi domaćin, noseći badnjake na ramenu, i ovako pozdravlja svoje ukućane:
»Valjen Isus i Marija!
Na Dobro vam došla badnja večer i sutranje sveto Porođenje!«
Ukućani odgovaraju:
»Vazda Isus i Marija!
I s tobom Bog da zajedno!«
Tako isto ponavlja i ono dvoje čeljadi što ulaze za domaćinom i unose badnjake u kuću. Tada ih domaćica i ostali ukućani posiplju žitom u znak dobre i plodne godine. Istodobno domaćica škropi blagoslovljenom vodom domaćina, badnjake i cijelu kuću, a kroz to vrijeme svi mole Vjerovanje. Domaćin postavlja badnjake na ognjište tako da ih pomakne malo udesno, a tanke krajeve okrene prema sopi. Zatim se nastavlja zajednička večernja molitva:
Gospin pozdrav, posebna preporuka svetom i slavnom Porođenju, Četiri djela, Dušo Isusova i Svet.
Nakon zajedničke molitve postavlja se na siniju večera. Tada se spomenu oni kojih više nema živih ili se nalaze u tuđini. Obnavlja se sjećanje na njih u molitvi i razgovoru.
Običaj je od turskih vremena da se puca iz pušaka ili drugoga oružja u znak veselja što dolazi Božić. U sami sumrak na Badnju večer na sve strane puca kao da je ratno stanje. To je trenutak kada se na selu najbolje osjeti da počinje božično slavlje. U kući se pjevaju božične pjesme: »U se vrime godišta…«
Nikom se ne spava i jedva se čeka svanuće.
Pogledajte još i Badnjak i Božićni običaji u Imotskom i okolici
