Danas djeca imaju na stotine plastičnih igračaka, kompjuterske igrice, razna vozila, a sve ovo zamijenilo je igre djeteta s djetetom na ulici. U prošlosti, pak djeca su jedva imala po jednu igračku, najčešće drvenu ili platnenu ili od kakvog drugog prirodnog materijala te su se igrala zajedno, po prašnim ulicama i na livadama, dok su čuvala krave. Evo neke od najpoznatijih igri koje su djeca igrala u prošlosti u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Igra kolo
Kolo se kreće u jednom smjeru i ide noga ispred noge, jedno dijete je u sredini kola te se pjeva:
Igra kolo, igra kolo
u dvadeset igra,
u tom kolu, u tom kolu
lijepi Stjepan igra,
biraj Stjepo, biraj Stjepo
koga ti je drago,
samo nemoj, samo nemoj
koga nemaš rado.
Tada dijete iz sredine kola izabire nekoga iz kola tako da se nakloni pred njim/njom te tada to dijete dolazi u sredinu kola pa se pjeva:
Sad se vidi, sad se zna,
tko se kome dopada,
a sada se viđa, tko se kome sviđa.
Nakon ovoga izabrano dijete ostaje u sredini kola te se pjesma pjeva otočetka s njegovim imenom.
Mala ptica
Evo i još jedne igre u kolu. Djeca se uhvate u kolo, jedno dijete je u sredini kola i svi pjevaju:
Doletjela mala ptica,
pa mi sjela na nogu,
a u kljunu nosi listić,
i od majke pozdrave mi.
Kada se pjeva stih ‘Pa mi sjela na nogu’ dijete u sredini kola nekome iz kola lagano stane na nogu, a to dijete dolazi u sredinu kola i pjeva:
Leti dalje, mila ptico,
sa srdačnim pozdravom,
ja ne mogu te sprovađat’,
moram ovdje ostati.
Tko to, kume tapa?
Djeca su u kolu, a jedno je dijete u sredini kola. Djeca u kolu šeću i zadirkuju dijete u kolu koje pita: ‘Tko to, kume tapa?’ Djeca u glas odgovaraju: ‘Ja, kume!’ pa se razbježe, a dijete iz sredina pokušava nekoga uhvatiti. Koga uhvati taj ide u sredinu kola i igra ide ispočetka. Ako se igra u kući, dijete u sredini kola sjedi na podu.
Skrivanje rupčića
Rupčić se zaveže u čvor i jedno dijete ga sakrije dok druga ne gledaju. Kada dijete koje je sakrilo rupčić kaže: ‘Gotovo je!’ svi krenu u potragu. Ako je rupčić na višem mjestu sakriven, dijete koje ga je sakrilo kaže: ‘Na nebu je!’, a ako je na nižem mjestu sakriven, kaže: ‘Na zemlji je!’ Ako se netko jako približi rupčiću, viče: ‘Vruće, vruće!’ a ako se jako udalji govori: ‘Hladno, hladno!’ Onaj tko pronađe rupčić sakriva ga i igra ide ispočetka.
Patnik
Jedno dijete se popne na uzvišeniji položaj, prekrije rukama oči i predstavlja patnika, a drugi su oko njega te netko udari patnika po leđima. Patnik sada mora odgonetnuti tko ga je udario i bit će patnik sve dok ne otkrije tko je to učinio, a kada otkrije, onaj koji ga je udario postaje patnik i igra se ispočetka.
Brusim, brusim škarice
Ova se igra igrala u voćnjaku, gdje je bilo mnogo stabala. Biti uz stablo znači sigurnost i spas. Jedno dijete uzima dvije grančice, prekriži ih i govori: ‘Brusim, brusim škarice!’ Ostala djeca mijenjaju mjesto od stabla do stabla, s tim da kod jedng stabla ne smije biti više od jednog djeteta. Ako dijete sa ‘škaricama’ uhvati drugo dijete da nije uz stablo, tada to drugo dijete preuzima grančice i ponavlja: ‘Brusim, brusim škarice!’ te hvata sljedeću ‘žrtvu’.
Slijepi miš
Jednom djetetu maramom se zavežu oči pa ga se okrene nekoliko puta i pusti – on je slijepi miš. On mora hvatati druge igrače koji stoje okolo i mijenaju mjesta. Kada nekoga uhvati, mora prepoznati koga je uhvatio i ako je to dobro napravio, taj je novi slijepi miš.
