Dragi čitatelji u nastavku možete pročitati članak koji je bio objavljen u sedmičnim novinama Bosne i Hercegovine: Novo Vrijeme.
Ovim putem se želim zahvaliti gsp. Almiru Kasupoviću na ukazano povijerenje i ostvarenu suradnju u nastajanju ovog članka. Tematika i najvažniji cilj je odvagnuti i usporediti kvalitetu života nekada i sada.
Da neduljim pročitajte članak u nastavku.
Posljednja decenija obilježila je nagli porast primjenjivanja virtuelnog, što nekontrolirano prelazi u ovisnost, u svim intervalima starosne podjele. Djeca i mladi ljudi kategorija su na koje se ova komponenta najviše odrazila. Nijemi smo posmatrali novonastale situacije, u kojoj su kriteriji i vrednovanje same ličnosti postali CV-evi s društvenih mreža, maštovite autobiografije, sa zavidnim titulama ispred imena, te imaginarna slika, koja nema nijednu dodirnu tačku s osobom u realnosti.
Suma ovakvih odlika imala je odraza na status tradicionalnih, temeljnih elemenata koji su nas definirali i predstavljali. Postavlja se pitanje je li, po prethodnoj afirmaciji, cijena ipak malo previsoka. Platili smo onim egzistencijalnim epitetima ličnosti, koji se ogledaju u sred, iskrenosti, moralnosti, stvarnoj ispunjenosti te, naposlijetku, prijateljstvu i pripadnosti.
Tradicionalna vrijednost
Ako bismo pokušali izvagati težinu tradicionalnog te pozitivan i negativan doprinos posredstvom modernih tehnologija, zasigurno bi prevagnula strana virtuelnog. Međutim, koliko smo istinski na dobitku, a koliki je individualni gubitak, oslikan kroz ljudske vrijednosti i tradicionalne komponente?
Jasnu, konciznu, prije svega istinitu i realnu sliku relacije tradicionalno – moderno, daje urednik portala Narodni.net Ante Popić “Kroz pogled na međuljudske odnose u prošlosti, najviše nas asociraju zajednički poslovi koji su se grupno obavljali, pomažući susjedima i prijateljima. Tradicionalni običaj, nazvan posao na ‘zajam’ održavao je atmosferu koja je uvijek rezultirala pjesmom i veseljem.
Odrastanje u takvoj atmosferi djed i budućim naraštajima omogućilo je da uživaju u druženju i međusobnoj povezanosti, te privrženosti jedni drugima. Društvene igre su se u tim generacijama odvijale na otvorenom prostoru, u velikom broju, čime su se podsticali prijateljstvo i takmičarski duh. Razvojem, dolaskom modernijih vremena i raznih tehnoloških pomagala, kao što su računari i mobilni telefoni, međusobna druženja su minimizirana, izgubila su svoju čar, što je rezultiralo potpuno drugadjim, ‘tehnološkim’ načinom života.” Popić dodaje da je najved krivac za gubitak tradidonalnih vrijednosti ubrzan način života, u kojem je najviše izgubljena kategorija onog zajedničkog, tako i zajedničkih poslova u kojima se pomagalo drugima, čime se održavala jedna kvalitetna zajednica ljudi prijateljskog odnosa, uvijek spremnih na pomoć, bez gledanja na interesnu i materijalnu korist.
“Fleka” od laptopa
Djeca su naš najved prioritet. Nekada smo mogli gledati djecu odjeću zaprljanu svakakvim materijalima, prekrivenu bojama trave, blata, zemlje, pijeska. Sve ove stavke odjednom su objedinjene u virtuelnoj komponenti u kojoj djeca trenutno uživaju. “Da bismo djed omogućili optimalne uvjete za razvoj, moramo poznavati karakteristike razvoja, redoslijed faza i osobine djeteta u svakoj fazi. Kada govorimo 0 optimalnim uvjetima razvoja, tu moramo spomenuti i materijalnu okolinu djeteta, ali i njegovu sodjalnu okolinu, koja podrazumijeva prisustvo, dostupnost odrade osobe, igru s odraslima i s vršnjacima, itd. Utjecaj virtuelnog ovisi i o količini vremena i izloženosti djeteta tom svijetu. Dok dijete sjedi za računarom i televizorom, ne osjeća svoje tijelo: ne puže, ne skače naokolo, ne balansira, ne penje se po drveću. Zato bi djeca više vremena trebala provoditi u igri s vršnjacima, u bavljenju sportskim aktivnostima i sL Da bi se imao što bolji uvid, da bi se lakše kontrolirali internet i sadržaji koje dijete posjećuje, ograničilo vrijeme provedeno na intemetu, preporučuje se da se računar nalazi u dnevnom boravku, odnosno u prostoriji u kojoj članovi porodice najviše vremena provode zajedno. Nažalost, mali broj djece koristi internet uz nadzor roditelja. Roditelji bi trebali imati funkciju modela dobrih navika i korištenja sadržaja virtuelnog svijeta. Naravno, nijedan virtuelni svijet ne bi smio zamijeniti interpersonalnu komunikadju”, naglašava profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doc. dr. sc. Indira Fako.
Brzina života te atmosfera u kojoj se tradicionalni elementi nalaze u sjeni modernog kreirali su retrospektivni odnos, u kojem se polazi od dijaloga ka monologu.
Virtuelni svijet nas preuzima, downloaduje i posljednje megabajte naše osobnosti.
Ovisna forma online igara
Vrijeme u kojem je igra Super Mario bila atrakcija i razonoda već je daleko iza nas.
Scenu današnjice oslikavaju nove igre, posredstvom intemeta, te igre su skoro poprimile epitete realnog. Student Pravnog fakulteta u Osijeku Darko Bogović objašnjava ovaj fenomen na vlastitom iskustvu.
“Moj put ka ovisnosti o igrama krenuo je još od djetinjstva. Novi računar i internet su svemu dodali novu dimenziju. Znao sam igrati i biti u nekom svom svijetu dvanaest i više sati dnevno, pritom zapostavljajuć školu i društvo. Spavao sam samo tri-četiri sata dnevno. Prijateljima sam često govorio da sam bolestan, izmišljajud izgovor za izgovorom. Roditelji su me doslovno tjerali da izađem van, ali nisam htio. Misli su mi jedino time bile zaokupljene, i po automatizmu su blokirale svaku ‘nepoželjnu’ misao koja se odnosila na sodjalnu tematiku. Svega ste svjesni, ali ste i dalje pasivni. S vremenom, kada se i posljednja domina sruši, shvatite da je vrijeme za akdju i promjene.”
Budi umjeren!
Sredina je polazišna tačka, u kojoj je objedinjeno ublažavanje vrijednosti onog što je označeno kao maksimalno i ekstremno. Težnja ka umjerenosti omogućava postojanje logičke i radonalne komponente. Jedino ovakvo stanje omogudt će simbiozu svih elemenata, neometano koegzistiranje, bez zaboravljanja i zatiranja vitalnih elemenata. Kao što kaže bh. likovni umjetnik Amir Rekić: “Mislim da ustvari ne treba bježati od novih tehnoloških okolnosti našeg vremena, ali je potrebno nauditi kako te prednosti upregnuti u našu korist, da naša interakdja s drugima bude korisna, smislena, i da nas obogati, a ne da iscrpi našu energiju vodeći paralelne živote, jedan stvarni i jedan virtuelni, ili možda više njih…”