Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijatelju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja.
Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore da su to sve gluposti i besmislice, praznovjerje.
Evo nekoliko više i manje poznatih narodnih vjerovanja s naših područja.
Narodna vjerovanja o kamenu
Simbol stabilnosti, pouzdanosti, trajnosti, vječnosti, besmrtnosti… Vjerovalo se da između duše i kamena postoji neraskidiva veza: kamen i čovjek predstavljaju dvojako kretanje uspona i padova. Vjerovalo se da kamen raste sve dok ostaje netaknut ispod zemlje, a za kamenove što su pali s neba govorilo se da ostaju živi i poslije pada. U staroj se Grčkoj vjerovalo da su se ljudi poslije Potopa rodili iz kamena, a takva vjerovanja nalazimo i u semitskim legendama, čak i u Kini. Kamen je simbol Zemlje-Majke, a prema brojnim predajama drago se kamenje rađa iz stijene nakon što je sazrelo u njoj.
Kamen se koristio i u narodnoj medicini: ako bi se držao na bolnom mjestu, vjerovalo se da će na nj prijeći bolest, a da bolest koja je prešla na kamen nikome više ne bi naudila, ‘bolesni’ se kamen bacao u tekuću vodu – potok ili rijeku – ili bi se ispirao pod mlazom vode. Uz to, osobi koja se tako izliječila, govorilo se da više nikad ne bi smjela vidjeti taj kamen, jer bi se navodno bolest mogla vratiti. I pljuvanje po kamenu navodno je moglo izliječiti svaku bolest.
Posebno su bili na cijeni probušeni kamenovi, koje je isprala i probušila voda: u njih su se – zavisno od veličine otvora – ubacivali novčići ili uvlačile ruke, glava ili cijelo tijelo, vjerujući da štiti od uroka i da ženama daruje plodnost.
Vjerovalo se također da kamenovi složeni na hrpe postaju sveti i da imaju dušu, te da svojom energijom mogu liječiti mnoge bolesti. Sanjati kamenolom – dobre vijesti, dobit, nasljedstvo; bacati kamenje – otkrit će se neka neprijatna tajna, ogovaranje; vidjeti kamenje na hrpi – moguća svadba, ženidba ili udaja.
Srpska narodna pjesma opisuje neplodnu ženu, nerotkinju, kao stablo bez ploda, kao ružin vijenac bez ruža, i izražava zdrav i prirodan nazor da bračna sreća ponajprije ovisi o blagoslovu djecom. Brojni su dokazi iz starijih i novijih vremena da je narod rastavu braka bez djece smatrao posve razumljivom i prirodnom. Štoviše, izostanak muške djece često […] Opširnije
Na Novu Godinu smatralo se srećom kada na Novu godinu u kuću prvi stiže muškarac, a ženska donosi nesreću. Za ručak se ne smije pripremiti piletina ili kokošje meso jer neće biti sreće, naime perad čeprka prema nazad, stoga valjalo je jesti svinjetinu, pošto svinja napred ruje, te tako će sreća ići naprijed. Kuhala se […] Opširnije
