Javni život Splita, kao i drugih mediteranskih gradova, obilježava život na otvorenim prostorima gotovo tijekom cijele godine. Na otvorenom se sjedilo, šetalo, susretalo druge ljude, razgovaralo, komentiralo i ogovaralo. U jednoj propagandnoj knjižici iz 1928. godine ugođaj splitskoga života na otvorenom, koji je bio osobito intenzivan u večernjim satima za toplih mjeseci opisao je Niko Bužančić na sljedeći način: «U Splitu vlada južnjačka živost i temperament. Bujan život odvija se ulicama i trgovima. Piazze, kao negda glasoviti rimski forumi, služe za sastajališta gradjanstva, gdje se provodi ugodan život u čavrljanju i prepričavanju dnevnih dogadjaja. Šeta se bez sistema i cilja da istekne vrijeme. Po zabitim ulicama grada vlada još živahnije raspoloženje. U predvorjima kuća, po stubištima, po pergulima posjedaju žene i glasno debatiraju o tržnim cijenama ili ogovaraju svoje susjede i poznate. Djeca urliču i jauču kao da ih vještice deru, a majke sretne i mime radi dječje veselosti, zadovoljno klimaju glavom … Lučki radnici, nakon dnevnog napornog posla, traže Bahova svetišta, da se čestito napiju, izgovore, ispsuju i do potrebe – izbiju.»
Iako život na otvorenom nije obilježje samo Splita, nego i mnogih gradova istih ili sličnih klimatskih obilježja, zanimljivo je da mnogi književnici i putopisci Split ističu kao izraziti primjer grada kojemu je život na otvorenom jedno od glavnih obilježja koje ga je stoljećima karakteriziralo. Oni koji uspoređuju Split i ostale dalmatinske gradove, osobito Dubrovnik, pri tome naglašavaju kako je sklonost Splićana životu na otvorenom jedna od uočljivijih razlika Splita i Dubrovnika, stanovnici kojega su skloniji povlačenju u zatvorene prostore.
Dnevni ritam nije bio ujednačen. Tijekom dana smjenjivala su se razdoblja intenzivne živosti i zatišja. Na to je utjecalo i radno vrijeme ureda, trgovina i radionica koje je u međuratnom razdoblju najčešće bilo dvokratno. Na živost Splita bitno su utjecali i dnevni migranti, stanovnici okolice koji su u Split dolazili radi školovanja, trgovanja, zdravstvenih problema ili kakvih drugih razloga. Sredinom međuratnog razdoblja dnevni ritam Splićana i ulogu stanovnika okolice u živosti grada opisao je Ivo Rubić na sljedeći način: «Minimum žiteljstva, koji dolazi u Split za najobičnijih a studenih dana iznosi oko 1500 osoba, a obični maksimim za pazamih dana (u ponedjeljak i četvrtak) iznosi oko 4000 ljudi, za svečanih dana i pred svece, on iznosi 5-6000 ljudi. To je “ljudska” plima, koja dođe kao val od 8-9 sati. Ona razbudi grad, odakle dolaze ljudi s parobroda, autobusa ili željeznice; po ulicama je grada najživlje oko IOV2 sati kad uz ovo nadošlo žiteljstvo pridođu iz Škole učenici te činovnici iz ureda na odmor da ručaju, zatim od 12-1 sati kad svrSava Škola i posao po uredima. Ulice su grada tijesne i ta struja žiteljstva, koja se giblje u raznim smjerovima te običajna njezina južnjačka vika daje osobito živu sliku gradu, kakovu nema nijedno naše primorsko naselje. Od 1-2 sata ispražnjava se grad i nastaje “ljudska” osjeka. Od tada pa do večeri je zatišje u gradu, osobito za ljetnje vrućine. A kad sunce počinje da zalazi te svršava popodnevni rad u dućanima, školama i uredima, ispražnjuje se zadnji ostatak žiteljstva iz okolice, iz teritorija velikog Splita. Tada bi imala da nastupi noćna tišina na ulicama, a jači život po kavanama i noćnim lokalima ko u sjevernim gradovima naše i stranih država. U Splitu nije tako. Kako veći dio godine prevladava u večer lijepo vrijeme, ljudi iza završenog posla idu na šetnju. I ta šetnja Žiteljstva, koji stalno borave u Splitu, odvije se zimi, u proljeće i jeseni na trgu, a ljeti na obali; ona traje do 10-11 sati, katkad ljeti duže; rijetko su kada do ponoći splitske ulice prazne.»
Na otvorenom su održavana gotovo sva važnija javna okupljanja i obilježavanja raznih praznika i blagdana. Na otvorenom se odvijao i znatan dio svakodnevnoga života građana. Pri tome su glavnu ulogu imale Pjaca i Riva. No, često su javna zbivanja zahvaćala i širi prostor jezgre pa su istaknutu ulogu imale i Kraljeva njiva, Prokurative, Marmontova ulica i Peristil. Kao glavna mjesta javnoga života grada Pjaca i Riva, u svakom slučaju, zaslužuju nešto više prostora.
Dokumentacija: Zdravka Jelaska
