Od Sveta tri kralja do početka korizme, t.j. četrdeset dana prije Uskrsa kada kršćani počinju moliti i postiti pripremajući se za slavlje Uskrsa, vrijeme je poklada ili karnevala. To je vrijeme maskiranja i veselja kada se vlastiti identitet može zamijeniti bilo kojim drugim i kada popuštaju društvene norme i tabui, a završava spaljivanjem lutke na Zadnji dan karnevala ili, kako Korčulani kažu, Krnovala. U Hrvatskoj su se karnevalski običaji vrlo dobro očuvali, ali slične manifestacije poznate su širom svijeta od najdavnijih vremena. Poznati njemački pisac bajki i autor knjige “Njemačka mitologija” J. Grimm misli da europski Zadnji dan karnevala vuče podrijetlo iz novogodišnjeg festivala starih Slavena
koji se slavio u ožujku.
Na početku slavljenja karnevala u Korčuli su se pjevali stihovi koji su se ponavljali na zadnji dan:
Krnoval se razboli
Testamenat je učini
Pa ga nose oko grada
Da ga vidi lipa mlada!
Za vrijeme karnevala pojedine družine ili “klape” maškara priređivale bi svake srijede, subote i nedjelje “bale” i to na nekoliko mjesta u gradu i pod Sv. Anton. Moramo imati na umu da je to bilo vrijeme kada nije postojao Dom kulture niti velike hotelske sale, pa su se bali priređivali u pojedinim kućama koje su imale nešto veće dvorane a nazivale su se “kavalkine” (jahalice). Unutar gradskih zidina takve su prostorije bile u starom teatru, u dvorima Baničevića (u ulici što od trga pred katedralom vodi do polukružne kule); izvan gradskih zidina: u prizemlju kasnije sokolane, u stanu Milanovića na Punti Jurana, u Kondenara (kavalkina “tresi-mesi”) i iznad današnje “Arule”, zatim u Benderke u korti Beora, u stanu Antičića u Borku (pod imenom “Ježina”) i u stanu Drušković-Ungar. Poslije drugog svjetskog rata bali su se uglavnom održavali u hotelu “Korčula” i u Domu kulture.
Pokladno veselje doseglo bi svoj vrhunac na predzadnji dan karnevala kada se održavala velika maškarada koja bi završila na Plokati s kolom. Dok su se mladje i srednje generacije veselile, stariji su tjeskobno gledali na to preveliko slavlje i u njemu vidjeli “kaštig božji” i predznak velikih nesreća. Ali mlađarija bi na kraju ustanovila da je karneval prekratko trajao. Zadnji dan (utorak) sve se završilo velikom svetkovinom blizu Rotonde. Tu bi se postavio podij za tribunal na koji bi se popeli suci, tužitelji i branitelji, te bi se pročitala optužnica (sentenca) u kojoj su se iznosili svi “falimenti”, komični doživljaji pojedinaca, a na kraju bi karneval bio osuđen na smrt spaljivanjem. Da bi se dokazalo da je bio i “bonkulović”, rasporili bi mu trbuh alatom od “čirurka” i u njemu našli pun kotao makaruna s pašticadom. To bi se razdijelilo među vijećnike i odvjetnike, koji su pohlepno jeli iz “bukalina”, a narod bi, po običaju, mogao samo gledati. Nakon što bi se dobro najeli i napili, odvukli bi “krnovala od slame” na Torjun od Svih svetih ili na Puntin i tu ga zapalili.
Na čistu srijedu, sve bi se klape sastale na rivi. Donijeli bi sa sobom “feštune”. Predvođena glazbom i narikačama, tobožnja pogrebna povorka krenula bi pod sv. Antun, gdje ih je, obično u Bosnić Tvrca ili drugdje, dočekala “bakalarada”, tako da ne počnu naglo postiti.
Generacije Korčulana dugo su pamtile karnevaladu iz 1902. godine, kada je jedne nedjelje u veljači klapa od pedesetak korčulanskih veseljaka priredila na rivi veliko “vjenčanje” koje je i ovjekovječeno na jednoj fotografiji. Mladenci su stigli uz pratnju glazbe kočijom. U kočiju su bila upregnuta dva bijela konja kojih je vlasnik bio Antun Depolo Piča, agent austrojskog Lloyda, koji se bio upravo vratio iz Odese. Zanimljivo je napomenuti da su tu feštu zajednički organizirali tadašnji politički protivnici: narodnjaci i autonomaši.
Stara korčulanska brodograđevna tradicija ogledala se u pokladama u tome što su se u karnevalskim povorkama po ulicama i po Plokati na karima i kariolama vukle stare barke. U njima su bile pojedine klape, a na gradelama se pekla riba i jela na plokati ili rivi. Zalijevala se, dakako, dobrim vinom.
Jedne godine prije prvog svjetskog rata izgradili su prigodom karnevala veliki model popularnog prvog korčulanskog parobroda “Prvi”, podrugljivo zvanog “Šilo”, pa su ga montirali na dva kara u namjeri da ga provozaju ulicama. Ali na raskršću ispred ondašnjeg dućana Garčine (na uglu prema Buculinu, još se vidi izblijedjeli natpis) brod je zakrčio prolaz, a masa je stvorila gužvu i metež, tako da je morala intervenirati i žandarmerija. Kada su jednog od organizatora počeli preslušavati, on se brzo obranio riječima: “Ništa ne znam što se vani događalo, ja sam bio makinista!”.
Kada je nakon prvog svjetskog rata u Korčuli osnovan turistički ured, on je preuzeo brigu oko organizacije maskiranih plesova, a prihod od zabave išao je u uređenje mjesta za turističku sezonu. Na jednoj takvoj priredbi u ondašnjem hotelu “De la Ville” (današnjem hotelu “Korčula”) bio je najavljen dolazak najvećeg sisavca na svijetu. I svi su napeto i radoznalo očekivali tko će se pojaviti. Konačno su u plesnu dvoranu dovukli u karjoli, zamotanog u povojima, s velikom čučom koja se završavala s mijehom – samog gradonačelnika. Tadašnji gradonačelnik težio je 130 kila. Da se namakne novac za unapređenje turizma i nasmiju sugrađani ni prvi građanin grada, član istaknute korčulanske obitelji, nije oklijevao izvrći se smijehu svojih sugrađana.
Maškarade su, s manjim ili većim uspjehom, i danas žive, ali mnogi se od nas sjećaju dana neposredno nakon drugog svjetskog rata, kada su one bile pravi događaj i kada je u njima učestvovalo cijelo mjesto. Legendarni “kralj od maškara”, nedavno preminuli Nikša Lozica, imenovao je svoju “vladu od maškara”, a u svojoj oporuci ustoličio je novoga kralja Pera Nolu I. Međutim, naredio je da se autokratska krnovalska monarhija pretvori u parlamentarnu monarhiju, a kralja ostavi s puno odličja a malo ovlasti. Tako je novi kralj od maškara, u proglasu od pred nekoliko dana, imenovao mandatara vlade od maškara Klaudija Bojića Blablu.
Na kraju ovog odlomka o korčulanskim maškarama treba napomenuti da većina pokladnih izraza, predmeta i jela koja se pripravljaju u pokladama počinju sa slovom “k”, kao Korčula i Krnoval: karneval, kavalkina, kotiljun (vrsta plesa), konfeti, kalamuča, korijandoli, kana (klobuk od tvrde slame), kanotjera (cilindar), karoca, kar, kaporjun, kapobanda, kantadur, klašuni, klepetuša (sprava za stvaranje buke), krepajica, klapa, kontrapartija itd.
Izvor; Korcula.net
