Krznari i obrada krzna
Čurčije — krznari su pravili muške kožne kapute. U prošlosti nije bilo umjetnih materijala za praviti odjeću,već isključivo prirodnih,životinjskog porijeka.
Ovčiju i janjeću kožu otkupljivali su čurčije – koji su je prije izrade morali „učinit” tj. izraditi za preradu – skrojit – nacifrat – sašit – i prodavat.
Najljepši ženski kožuvi, kožušci, muški pršnjaci bili su od janjeće kože!
Pravili su se i od ovčije kože i kožuvi i pršnjaci, ali i opaklije – za svaki dan i za čuvat marvu po zimi. Ovčja vuna na nutarnjoj strani što bude, deblja je, gušća i kruća pa iz tog razloga i toplija, a janjeća: mekša i tanja i bolje stoji kad se spremiš u svečano.
I čurčije i krznari pravili su muške šubare za zimu, brenovane i obične.
Majstori od krzna
Krznari su pravili ženske bunde od životinjskog krzna divljeg porijekla. Dio bunde bude od pliša ili čove (čoje), a glavni dio od krzna: vučjeg – lisičine i pervajza.
Takve su ženske bunde bile najskuplje od gotovo svih kupovnih odjevnih predmeta, i nisu ih nosile djevojke, kao što sam već navela: bunda i veliki cifrani kožuv, kupi se netom iza svatova od dara – jer „kaka bi to bila žena bez bunde i kožuva“.
Kožušak cifrani, kupi curi za ponovu – njezin dada, kad se pocuri – i za na svetenje, kojeg nosi i dalje kroz život, kad se dotjera.
