Lavande su rod biljaka iz porodice Lamiaceae. Raste na livadama, na suhim, toplim i krševitim padinama Mediterana. Rasprostranjene su diljem Mediterana, pa sve do Afrike i jugoistočnih predjela Indije. Rod lavandi uključuje jednogodišnje i višegodišnje vrste, travolike vrste i grmove. Kako se radi o vrlo široko rasprostranjenoj kulturi, koja se diljem svijeta uzgaja mahom u dekorativne svrhe, ali i za komercijalnu upotrebu, lavandu nerijetko srećemo kako samoniklo raste u prirodi. Postoje brojni kultivari lavande, koji su nastali međusobnim oprašivanjem zbog sadnje više vrsta unutar istog vrta ili nasada. Danas postoji oko 25-30 različitih vrsta lavande.
Lavanda je polu grmovita biljka koja, raste na suhim i toplim obroncima. Ona se, inače, uzgaja kao ukrasno bilje u vrtovirna i parkovima. Lavanda je polugrm, naraste do 60 cm. Pri dnu je granasta. Grane su cetverouglaste i nadignute. Listovi su nalik ruzmarinu. Sivo-zelene su boje sa žlijezdama na nalicju, unazad malo svinuti. Cvjetovi čine modre pršljenaste klasove. Lavanda ima jak aromatican miris, ukus gorak i ljut. Ima sivozelene listove i plavoljubicaste cvijetove i duguljaste klasove. Cvjeta u julu i avgustu, a za ljekovite potrebe beru se listovi i cvjetovi pre nego sto se otvore. Osušeni cvjetovi jakog su mirisa i malo gorkog ukusa. Najčešce se koriste za pripremu čajeva, biljnih kapi, eteričnog ulja, kupki ili inhalacija.
Lavanda se koristi više od 2000 godina. Pretpostavlja se da riječ lavanda dolazi od rimske riječi lavare, što znači prati. Stari su se Rimljani kupali u mirisnim kupkama u koje su dodavali lavandino ulje. Koristili su i sušenu lavandu kod crkvenih obreda i kod poroda. Grci su isto koristili lavandu, ali više u medicinske svrhe. Poznati je grčki liječnik i botaničar Dioscorides koristio njezine ljekovite sposobnosti u ublažavanju smetnji pri disanju i kao prirodni laksativ. Mnogi su svećenici u samostanima uzgajali razne ljekovite biljke, a među njima posebno je mjesto imala lavanda. Lavanda je za vrijeme londonske kuge u 18. stoljeću korištena kao zaštita od infekcije na taj način da su je ljudi stavljali ispod nosa i tako disali. Lavanda je također bila korisna za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, gdje se je koristila kao sredstvo protiv boli i kod previjanja rana kao zaštita od infekcija.
Ljekoviti dio biljke su vršci stabljike sa cvjećem. Beru se u hladu na prozračnom mjestu. Poput drugog ljekovitog bilja i lavanda postiže bolje dejstvo kada se pomiješa sa kamilicom, ruzmarinom ili zalfijom, jer navedene biljke pojacavaju njezino delovanje. Lavanda blagotvorno djeluje na želudac i matericu, smanjuje nadimanje, pospješuje izlučivanje mokraće, menstruaciju, a djeluje i na porođaj. Preporucuje se u ljecenju bolesti mozga i živaca, protiv nervoznog lupanja srca, grceva u crijevima, migrene, neurastenije, histerije i sklonosti napadima nesvjestice.
Akne, masna koza, dermatitis, cistitis, psorijaza, ekcemi, atletsko stopalo, alergije, astma, bronhitis, zapaljenje grla, infekcije usne duplje, kašalj, upala sinusa, konjuktivitis, migrena, glavobolja, modrice, opekotine, posjekotine, uznemirenost, depresija, stres, hipertenzija, dismenoreja, bol u uhu, neprijatan zadah, teskoce sa varenjem. Lavanda u vidu obloga odlicno ublažava opekotine i rane, jer ima snazno antisepticko dejstvo. Ulje lavande je idealna ‘prva pomoc’. Ono ima isto djelovanje kao alkohol, ali ne peče. Lavanda podstice regeneraciju tkiva, a povrh svega divno mirise.
Kafenu kašiku usitnjene biljke preliti sa 200 ml kljucale vode. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 15-20 min. čaj procijediti i piti 2-3 šolje čaja dnevno.Mješati sa kamilicom , žalfijom ili ruzmarinom radi boljeg djelovanja.