Leća se ubraja u grupu zrnatih mahunarki, zajedno s grahom, graškom, bobom i slanutkom. Poznato je oko četrdesetak sorti, koje se razlikuju bojom, veličinom i oblikom.
Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.
Biljka ima jednu ili razgranatu stabljiku visine 15-75 cm sastavljenih listova. Cvjetovi su bijele, ljubičaste ili svijetloplave boje, a iz njih se razvijaju mahune, koje sadrže 1-2 sjemenke.
Leća se uzgajala još u mlađem kamenom dobu, a pretpostavlja se da potječe iz jugozapadne Azije, odakle se preko Sredozemlja proširila u Europu. Pretpostavlja se da je leća bila prva namirnica koja se počela uzgajati. Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, a pronađena je i u grobnicama egipatskih faraona. Uzgajali su je i stari Grci i Rimljani, a spominje se i u Bibliji. Stoljećima se leća konzumirala s još dvije tradicionalne namirnice koje su se uz nju uzgajale, ječmom i pšenicom.
Skuhali smo dan prije namočenu leću dodavši joj poriluk prethodno narezan i zažućen na ulju. Svježi korijandar morali smo preskočiti jer ga nismo imali. Dok se leća kuhala, u avanu smo zdrobili sjemenke korijandra, osušenu metvicu i rutu, laser i papar. Dolili smo garum, kvasinu, vino i maslinovo ulje te dodali med. Sve smo dobro promiješali, začinili tim umakom leću i pustili da još kratko prokuha. Prije serviranja po vrhu smo dodali kvalitetno maslinovo ulje.
Možemo vam reći da je bilo baš ukusno. A ako ne vjerujete – probajte.
Sastojci: leća
poriluk
korijandar
metvica
ruta
laser
papar
garum
kvasina
vino
ulje maslinovo med
ulje biljno
Leća na drugi način: skuhaš. Kad zapjeni, dodaš poriluk i svježi korijandar, ubaciš sjeme korijandra, metvicu, korijen lasera, sjeme mente i rute, dodaš kvasinu, medom, garumom, kvasinom i defrutumom uskladiš, dolijeŠ ulje, promiješaš, ako još nešto treba, dodaš. Zgusneš brašnom, doliješ po vrhu svježega ulja, popapriš te poslužiš.
