Lipa je snažno i visoko drvo koje može dosegnuti starost od nekoliko stotina godina te visinu do 35 metara. Mnogi hrvatski gradovi diče se nasipima, parkovima i perivojima u kojima rastu stare lipe, zasađene još za vrijeme Napoleona. Lipa je drvo koje su štovali još stari Slaveni, a budući smo u mjesecu lipnju koji je dobio ime po ovom drvetu, pravo je vrijeme da se pobliže upoznamo s njim.
U lipnju cvjetaju lipe i njihov miris doslovno opija. Osim toga, mnogi skupljaju lipov cvijet kako bi ga osušili i od njega pripredili ukusan i ljekovit čaj.
Lipa je bila za stare Slavene sveto drvo, najsvetije odmah iz hrasta, kojeg su najviše štovali. Slaveni su živjeli u lipovim šumama u kojima su skupljali med i vosak. Medica i medovina bilo im je omiljeno piće. Prije prijelaza na kršćanstvo Slaveni su poštivali božanstvo šume te su smatrali da su im i duše povezane s lipama. Stablima lipe prinosili su žrtve te su blizu njih vršili obrede. U svoje su nastambe stavljali grančicu lipe kako bih ih zaštitila od gromova i požara. Ova se tradicija održala i do danas kod nekih slavenskih naroda koja zatiču grančicu lipe pod svoje krovove kako bi ih zaštitila, kako od požara i udara groma, tako i od zla te uroka. Otuda i sljedeća narodna mudrost: ‘Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!’
Slaveni su smatrali da u stablima stanuju božanstva pa je tako lipa bila stan božici Vidi, zaštitnici bračne sloge.
Budući su se stari Slaveni mnogo selili, bili su poznati i po tome da, gdje god su došli, sadili su stabla lipe. Stoga i ne čudi raširenost ovog stabla kod nas, a na području bivše Jugoslavije postoji na desetke mjesta koja su dobila ime po stablu lipa. U Hrvatskoj se i novčana jedinica zove lipa te postoji primjerice mjesto Lipa kod Generalskog Stola, potom Lipa kod Matulja u Istri te Lipe kod Gospića. Postoji i Lipa u Bosni, kod Bihaća, kod Kreševa, kod Livna i Tomislavgrada, potom Lipa kod Cetinja u Crnoj Gori, Lipa kod Negotina u Makedoniji te Lipa u općini Zreče u Sloveniji.
Lipa se često smatra i drvetom mira te je pogodna za izradu skluptura. U Bosni su stari Slaveni vjerovali da sječa stabla hrasta ili lipe donosi nesreću, a onaj tko ga odsječe mogao bi umrijeti ili oboljeti. Da bi se iskupio, trebao je prinijeti žrtvu koja se sastojala od toga da se nekoj životinji, npr. kokoši ili janjetu odsiječe glava istom ono sjekirom kojom je odsječeno stablo i to na panju odsječenog stabla.
Ovo se stablo ubraja među vodeće medonosne biljke u našem kraju. Vrijeme cvatnje u prosjeku traje oko tri tjedna, mada nekada može završiti i u tek jednom tjednu.
U seoskim zajednicama često se lipa sadi uz crkve i džamije te se pod njezinim raskošnim krošnjama ljudi okupljaju kako bi pod pozitivnim zračenjem lipova stabla uskladili svoje odnose.
Čaj od lipovog cvijeća koristi se kod prehlade i ostalih bolesti dišnih puteva. Dobar je kod liječenja jakog kašlja, bolova pri mokrenju, prevelike uzbuđenosti živaca te umora. Također čisti krv te pospješuje znojenje i mokrenje.
