Ljekovito bilje se nalazi svagdje u prirodi: po poljima, šumama i pašnjacima. Želja mi je podsjetiti samo na neke vrste kojim su se koristile naše bake od davnina u liječenju različitih bolesti.
Liječenje ljekovitim biljem ima više prednosti: u svakom bilju, pa i u otrovnom, ima u umjerenim količinama djelotvornih tvari. Njihovo djelovanje nije probojno (naglo) nego polagano (sporo) pa iziskuje veći vremenski razmak jer djeluje blago i uzdržljivo.
BAZGA – CRNA ZOVA (SAMBLIGUS NIGERAL)
Bazga je do 3 m visoki drvoliki grm. Raste po rubovima svih šuma, po živicama, na neobrađenom i napuštenom zemljištu. Ima perasto neparne listove s nazubljenim rubovima. Bjeložuti cvjetići čine velike i sastavljene paštice i jako mirišu. Cvijet se sabire u lignju dok nije posve iascvao, a list kad se potpuno razvije. Najviše se upotrebljava cvijet. Mora se sabrati samo za vrijeme toplih i suhih dana. Suši se vrlo pažljivo u tankim slojevima na tavanu (potkrovlju). Mora zadržati svoju prirodnu boju. Ako pocrni ne vrijedi i mora se baciti.
Čaj od cvjetova služi protiv prehlade, jačeg izlučivanja mokraće i moja. Osim toga liječi bolesti bubrega, srca i jetre.
Čaj od suhog lišća bazge liječi šećernu bolest.
