Premda je još od antičkih vremena poznatiji po vijencu koji je bio i ostao znamen pobjede, lovor je neizbježan gastronomski biljeg Mediterana. Starogrčko ime za lovor bilo je „dafne” po istoimenoj nimfi koju je, kaneći je zaštititi od Apolonovih izljeva ljubavi, božica Gea pretvorila u vitko lovorovo stablo. Apolon je, kaže dalje priča, kao uspomenu na neuzvraćenu ljubav često nosio lovorov vijenac, a nakon pobjede nad zmajem Pitonom i trijumfalnog ulaska u Delte, vijenac je postao trajnim simbolom pobjede i pobjednika. Napokon, na prvim Olimpijskim igrama 776. g. prije Krista svi su pobjednici okićeni lovorovim vijencem.
Za Rimljane je lovor bio simbol pobjede, ali i – smatrali su – djelotvorna zaštita od oluje i grmljavine. U Neronovo doba rimski su vojnici svoje zakrvavljene mačeve nakon pobjeda čistili lovorovim lišćem, a vjerovanje da je sušenje lovorovog stabla najava velikoga zla, održalo se do Shakespeareovih dana.
Ljubitelji stripova s potpisima Goschinnyja i Uderza zacijelo pamte epizodu s Asterixom i Obelixom koji su stigli u Rim po Cezarov pobjednički vijenac kojim je – zbog oklade – njihov galski poglavica kanio začiniti svoj zečji gulaš. Ništa čudno jer je gastronomska uporaba lovora na Sredozemlju zacijelo stara koliko i sama mediteranska civilizacija. Lovorov list, svjež ili sušen, zbog svoje je naglašene arome i blage gorčine gotovo neizostavan začin u svakome „nacionalnom“ ogranku mediteranske kuhinje.
Grci su ga i kao uostalom i domaći dalmatinski živalj na otocima i uz obalu – upotrebljavali kao aromatski dodatak suhim smokvama i malim suhim kolačićima od bajama i oraha. Neizbježan je i u juhama i a posebice u onoj od leće i u marinadama, brodetima, složencima od povrća ili mesa. Bez lovorovog lista nezamisliva je i dalmatinska pašticada, ali i spomenuti zečji gulaš, tako omiljen ne samo u francuskoj već i u grčkoj i turskoj obalnoj kuhinji.
Lovor daje presudnu aromu i ukiseljenu povrću – pa tako i Ijutikama 1 a na Kreti i Grčkoj uvijek ćete ga naći i kod serviranja usoljene ribe – poput slanih inćuna obilato zalivenih maslinovim uljem. I pileći temeljac kojim se koriste mnoge mediteranske kuhinje – a najviše one s afričke obale na Bliskom istoku – uz piletinu, selen, mrkvu, peršin, prstohvat timijana i kapulu -uključuje i tri-četiri lovorova lista koji mu daju prepoznatljivu aromu.
Lovor raste svuda po Mediteranu, a njegov se list koristi i svjež – tad je nešto jače arome – i sušen. Suši se kao i sve mediteransko začinsko i aromatično bilje: što dalje od sunca i vlage.
