Prva uređena društva, zajednice i prvi oblici naznaka društvenog života, nastali su u područjima rijeka. Voda je značila život, a život je nezamisliv bez vode. Tako su vremenom upravo na rijekama organizirane neke od prvih gospodarskih djelatnosti, koje su imale značajne učinke za korist šire lokalne zajednice. Razvojem društva i društvenih odnosa, te su gospodarske djelatnosti postale osobito važne. Posebno je to bilo vidljivo na primjeru mlinica, vodenica i ostalih gospodarskih subjekata koji su bili bazirani na vodi, s vodom i u neposrednoj blizini vode.
Tako je rijeka Vrljika osobito važna za Imotsku krajinu. To je jedina rijeka s izvorištem pitke vode na širokom prostoru koji je omeđen neretvanskim i cetinskim krajem. Iako u cijeloj dužini toka pet puta mijenja ime, važna izvorišta ima u Imotskoj krajini. Posebno su značajni oni na području Prološca i na području Glavine Donje. Tu se nalazi i područje Perinuše koje je obilježeno starom mlinicom, ali i popratnim kompleksom koji se mijenjao u vremenu, kako su se mijenjale društvene i životne prilike na ovom području. Prvotne konture čitavog kompleksa nastale su još u vremenu srednjeg vijeka, a prvu značajniju gospodarsku namjenu dobiva s dolaskom Osmanlija na područje Imotske krajine. No, lokalno stanovništvo od njega ubire korist tek s protjerivanjem Osmanlija, kada čitav prostor potpada pod upravu Mletačke Republike. Tako je prostore nekadašnjeg Arci bega – Čauševića dobila obitelj omiškog plemića Ivana Zuane Franceschija, u prvoj polovici 18. stoljeća. Franceschiji su bili ugledna i utjecajna talijanska plemićka obitelj u Dalmaciji, čiji se član Ivan Franceschi istaknuo u borbama protiv Osmanlija u Imotskom. Tako je zbog junaštva, ali i zbog naknade pokrivanja vojnih troškova koje je imao u čitavom pothvatu, dobio begluk kojega je prethodno uživao Čaušević. Na taj je način i područje Perinuše dobilo ime, po obitelji Perinović, čiji su članovi dugo vremena vodili poslove u ime obitelji Franceschi.
Posjed Perinuša smješten je na jednom od rukavaca Vrljike i danas privlači velik broj turista i ostalih posjetitelja. No, isto tako se može kazati da čitavo područje još nije, ni približno, iskoristilo sve turističke kapacitete i mogućnosti. Posjed danas sačinjavaju mlinica sa pripadajućim mlinovima, velika kamena dvokatnica, okolna kamena zdanja s podrumima i drugim pripadajućim prostorijama, različita spremišta, ali i ograđeni vrtovi te stara šetnica smještena uz neposredan rukavac rijeke Vrljike. Ako se uzme u obzir starost čitavog posjeda, može se kazati da je prilično očuvan, unatoč velikim oštećenjima koje je pretrpjela, posebno unutrašnjost zdanja, u razornom potresu 1942. godine.
Svojevremeno su mlinice bile preteča onoga što danas predstavljaju kafići i ostali ugostiteljski objekti, u širim relacijama društvenih okvira. U mlinicama se odvijao aktivan društveni život, posebno u vrijeme kada su ljudi morali čekati po desetak ili više dana, da i njihovo žito dođe na red za obradu. Tako su se pod njihovim krovovima razmjenjivale informacije, dijelili savjeti, saznavale novosti, pričale priče i legende, tumačila kazivanja, dogovarali poslovi, obavljale razmjene dobara i slično. Upravo zbog svoje prisutnosti takvim dogovorima i saznavanju različitih informacija, mlinari su uživali poseban status u društvu i svugdje bili rado viđen gost. Mlađe generacije lako mogu usporediti vrijednost i brzinu pronalaska neke informacije na društvenim mrežama, s onodobnim značenjem mlinareva znanja i posjedom mlinarevih informacija.
U međuvremenu, stvaraju se različiti planovi s pokušajima revitalizacije čitavog područja Perinuše, naravno, prije svega poštujući sve nadležne zakonodavne norme. Nadamo se kako će bar neki od tih planova uroditi plodom. Čitav prostor Perinuše zaslužuje biti otrgnut od zaborava i okova prošlosti, koji su često nepotrebna smetnja onima koji napredak doživljavaju isključivo kao potpunu promjenu. Međutim, prilagodba je nešto što jedino donosi značajne rezultate. Rezultate koji će biti vidljivi lokalnim žiteljima, turističkoj zaajednici, ali i istinskim očuvateljima povijesti, koji se brinu za zaštitu povijesnog naslijeđa, identiteta i svega onoga što čini svekoliku baštinu. Baštinu, koju često treba sačuvati i braniti prvenstveno od nas samih.
Izvor: Dalmacijanews
Autor: ANTE JUROŠ
