Tako uoči prošloga rata u Dalmaciji i Zagori idealan momak izgledao je ovako: morao je biti, prvenstveno, fizički razvijen, sposoban za vojsku, lijepo obučen i dotjeran, a naročito je bilo poželjno da ima lijepu kosu, oči i lice. Osim toga, morao je da zna zapjevati gangu lijepo razgovarati, bacati razne šale i dosjetke. Još je morao imati dobar ugled i glas u cijeloj okolini kao pošten i snalažljiv mladić.
Djevojke su pjevale mladićima:
»Študi, dragi, što ništa ne’madeš
Kad mi gangu zapivati znadeš.«
ili:
»Moj dragane, budi barabica
Neka ti je kuća slamarica.«
Idealna djevojka morala je biti kršna, razvijena i sposobna za svaki posao, a u licu bijela i prilivena svježim rumenilom, oči i kosa morali su se naročito isticati1 svojim čarima. Od duševnih osobina trebala je posjedovati: čednost, stid, razboritost, lijep govor i uvijek smiješak na usnama. Osim toga, morala je da ima smisla za urednost u odijevanju, ali se istodobno gledalo iz kakve je kuće i kakvi su joj roditelji.
Momci su pjevali djevojkama:
»Šesna cura, šesan korak baca
Naučila liska kod ovaca.«
ili:
»Najinka se cura na me smije,
A ja momak ozgar iz Bekije.«
Iako imovno stanje nije bilo nikada odlučujuće ni za momka ni za djevojku, rijetko se zagledao momak iz bogatije kuće u siromašnu djevojku, a isto tako i djevojka iz bogatije kuće malo je zadržavala svoj pogled na nekom siromašku.
