Kad bi djeca vremenom narasla i postala momci i djevojke, njihov odnos prema roditeljima i starijim uopće se ne bi mnogo izmjenio, samo što bi se kao odrasli podvrgavali svjesno redu i običajima koji su vladali u obiteljskom životu a i tada su osjećali da su mlađi i da im je dužnost, slušati i poštivati roditelje i svoje starije ukućane. Rijetko su roditeljima otkazivali poslušnost, jer su to smatrali za najveći grijeh.
Momci su se ustručavali pred roditeljima zapaliti cigaru ili da izgovore kakvu nepristojnu riječ ili psovku. Bili su radini i odani roditeljima i svojoj kući, a zahtjeva nisu imali mnogo. Glavno im je bilo da imaju mogućnost obući se i nedjeljom izići u svoje mlađarsko društvo. Išli su u crkvu, a poslije mise šetali zajedno pjevajući i iskazujući tako svoju momačku snagu i prkos. Uvečer su bili sretni što mogu otići na sijelo, a sutradan opet na posao.
