Dalmacija je karakterističan kraj Hrvatske u koji su moderni stilovi stizalina razne načine, sa moreplovcima koji su donosili svijetsku modu i sa unutrašnjim trgovcima koji su donoslili modu zagorja i unutrašnjosti!
Malo smo analizirali razvoj mode tj nakita u dalaciji i dalmatinskoj unutrašnjosti!
Ukrasi i nakit se nisu često kristili u svakodnevnom životu, oni su bili samo za svetce i misnu upotrebu.
Nakit nije bio samo ukrasni detalj nego i pokazatelj materijalnog statusa pojedinca. S povratkom iz svila nakit postaje i simbol uspjeha u tuđini. Nije bilo svejedno s koliko nakita i kakvim nakitom muškarac ili žena ukrašuju svoju odjeću. Na to su posebice pazile djevojke pred udaju, pa su na nakit i druge ukrase trošile veći dio svojih nadnica.
Što se nakita tiče, najvažnije su bile trećine, koje se djevojčicama poklanja, ju već na krštenju ili krizmi. Početkom stoljeća najveći značaj za djevojke i mlađe žene imaju velike okrugle naušnice, tzv. bokule. Osim njih bogatije djevojke ukrašavaju prsa kadinelon na kojoj obvezatno visi križ, dugačkim kordunon koji se nekoliko puta omatao oko vrata, srebrenim sinđiron i/ili strukon od crjeni kora-ja. Na jaketu ili rukave znale su zataknut i zlatnu iglu koju bi najčešće ukrasile garifulon. Običaj je bio da obetana divojka cvijet stavi uspravno, a slobodna okrene prema zemlji. Osim prsiju i ušiju. djevojke i mlađe žene ukrašavale su i struk tako što bi kratku jaketu sprijeda kopčale srebrenom bornon. U starija vremena bogate su žene struk isticale metalnim pojasom izrađenim od spojenih srebrnih polukrugova, tzv. pločama, ili crvenom tkanicom na čijim su krajevima visili ključ, školjka i britva, a nekad su kao ukras stavljali ipuntapet. Siromašnije djevojke i žene nastojale su pribaviti barem ogrlicu od crvenih koralja ifjubu kojom bi na prsima učvrstili cvijet. Dvadesetih godina ženski se nakit količinom i kakvoćom znatno mijenja, što je posljedica rata, tijekom kojega su obiteljske dragocjenosti redovito razmjenjivane za hranu. Umjesto bokula na ušima se nose manje zlatne naušnice, a na vratu samo zlatna kadinela s križem kojoj se umjesto koralj ne struke dodaje šarena struka od plastičnih kuglica. Prsa se još ukrašavaju broše-vima koji su rijetko izrađeni od zlata.
Rečeno je već da su najvažniji ukrasi dalmatinskih muškaraca početkom stoljeća bili kapa,peskir za glavu i struk, odnosno raniji prpešaj, ukrasni botuni, kurdela na kaputiću i svita na gaćama. Od nakita muškarcima je od ranije ostala još samo okrugla rečina. Prijelaskom na gradski stil odijevanja, ukrasi na muškoj odjeći i muška rečina nestaju. Umjesto njih imućniji muškarci nose kravatu, koju u početku nazivaju šal, i sat na lancu. Kasnije će tomu dodati iglu za kravatu i ukrasnu dugmad na rukavima košulje.
Do kraja prve polovice stoljeća uređivanje uglavnom ne podrazumijeva šminkanje, iako je i tada bilo djevojaka koje su svoju blijedu put nastojale prikriti kako bi se približile idealu rumene divojke. Obično bi prije mise ili plesa namazale lice slaninom da se boje jasni ili se ušćinile za obraz da budu crjenije, a u nidra, radi vonja, metile stručak bosijka. Krajem ovog perioda isticanje obraza i očiju ulazi u modu, pa su djevojake znale zapalit šibicu i lagano zacrniti brve.
