Pupkovinu, pupak, pupčanu vrpcu, babica podvezuje svilenim koncem i potom prereže – često na volovskom jarmu ili svibovoj kladi (Homolje) – kako bi dijete bilo jako i zdravo. Pupak se premazuje i medvjeđim lojem (Bosna i Hercegovina), a inače uobičajeno voskom. Pupkovina se zamata u rupčić i čuva; kad dijete navrši sedam godina, mora razvezati čvor kako bi postalo pametno.147 Potom se zamotuljak zakopa ispod kućnoga praga (Prigorje), ispod ružina grma (Dalmacija) ili u neobrađenu polju. Trava koja izraste iz njega ljekovita je za dijete (Otok). Dođe li dijete na svijet s amnionskom ovojnicom, košuljicom, bit će vrlo sretno. Muslimani u Bosni i Hercegovini je zašivaju u komadić lanena platna i vezuju je djetetu pod desnu ruku, pa je time zaštićeno od udarca i hica. U većini krajeva, pak, vjeruje se, odnosno pribojava, da će takvo dijete kasnije postati demonskim bićem (vidjeti Vukov Rječnik: vidovit, (v)jedogonja, zduhac) te da će se nakon smrti vraćati među žive. Djevojčica rođena s košuljicom postaje vješticom ili morom ako babica odmah ne istrči i vikne: Rodila se divčica u odilu bilon; nit je vila nit višćica, nego prava divčica! (Poljica). Za paralele o vjerovanju u košuljicu vidjeti HDA, Amniomantie.
U prvu novorođenčetovu kupku stavljaju se stvari za čišćenje, poticanje zdravlja i tjeranje zla, sol, crno vino, pepeo (vjerojatno zbog vatre!), srebrni novčić i dr. Prva voda od kupanja ne smije se proliti van, već u prostoriji s ognjištem, jer će se inače djetetu dogoditi nesreća. U okolici Otoka tu vodu upotrebljavaju protiv očnih bolesti. Poslije se voda prolijeva van, na čisto mjesto gdje nitko ne hoda, ili na plodno stablo šljive.148 Djevojčici probuše ušnu resicu i kroz rupicu provuku svileni konac kako bi ostala na životu (Crna Gora). Nakon kupanja dijete se umata u pelene od već rabljena rublja ili od majčine suknje i često se u situ polaže pokraj majke (sito, pučko-etimološki naslonjeno na sit). Oko Otoka je običaj umotati novorođenče u ovčje krzno kako bi bilo nježno poput janjeta. (To tumačenje čini mi se sporednim jer iz usporednog razmatranja običaja vezanih uz rođenje, vjenčanje i Božić u slavenskih naroda proizlazi da je krzno izvorno simbol obilja i bogatstva.)
Rođenje dječaka je velika sreća, a sretan događaj objavljuje se susjedstvu pucnjima. Veselje zbog rođenja djevojčice nije tako veliko. “Što si tako mrk, kao da ti se rodila djevojčica?” pitaju tužna čovjeka u plemenu Vasojevića.
Svakojakim čaranjima početka nastoji se djetetu osigurati kasnija sposobnost: dječaku se nakratko daje sjekira u ruku, u novije doba čak i knjiga ili pero za pisanje, djevojčici pak vreteno ili igla, ili joj se provlači laneni konac kroz usta, kako bi kasnije naučila dobro presti. Dobar znak je ako se dijete odmah po porođaju isprazni, loš ako na čelu ima vidljivu plavu venu ili ako padne na lice.
Za obranu od zlih demona (babice, lošotije, veštice, nekrštenci, mrak, mora itd.) narod rabi mnoštvo apotropejskih predmeta što se polažu pokraj djeteta ili vješaju iznad njega, primjerice nož, češljevi za vunu (grebeni ili gargače) sa zataknutim češnjakom, srp, vreteno, vučji zub, školjke, metla, prsten, sol i kruh, bačva s katranom ili krpa natopljena katranom, tamjan, crveni konac sa srebrnim novčićem oko vrata, zrcalo, babičina pregača, muške gaće, u Dalmaciji blagoslovljeni vijenci bršljana, općenito blagoslovljeni predmeti. Ti se predmeti s obrambenim moćima odnose i sklanjaju tek nakon krštenja, osim metle, srpa i pregače. Za zaštitu djeteta i majke kadi se, osobito petkom i nedjeljom, s krpama, kravljom balegom, katranom, sumporom. Mnoge majke pijunu novorođenčetu u lice (to čine i žene što dolaze u posjet). Noću mora četrdeset dana neprekidno gorjeti svjetlo. Obrani od zala služe i magične riječi i magijski postupci, primjerice provlačenje novorođenčeta kroz lanac s ognjišta (posvećivanje kućnim duhovima?), kroz luk kotla, kroz pojas babice, kroz čeljusne kosti ili vučju kožu, kroz obruč ili kotač kola, zatim vaganje djeteta na vagi ali bez gledanja težine. Često babica triput pokaže dijete prema istoku; u području Homolja ona staje na prag i pita majku: “Voliš li sunce ili mjesec?” na što ova odgovara: “Sunce!” Kako bi dijete uvijek dobro spavalo, ubrzo nakon rođenja se nosi u svinjski kotac (čaranje analogijom), kasnije mu se za obranu od zlog pogleda (uroka), što prouzrokuje nesanicu, na kapu zafti vaju srebrni novčići ili amuleti koji prikazuju sablju, škare, mjesec, češalj, križ ili uroČni kamen (Bosna i Hercegovina), vučji zub ili medvjeda dlaka. Muslimani upotrebljavaju i ovalne metalne pločice s izrekama iz Kur ana. Lijep primjerak kape od uroka s područja Durmitora posjeduje Etnografski muzej u Zagrebu.
Tako dugo dok dijete nije kršteno, ne smije van iz kuće, čak se i pelene moraju unijeti prije zalaska sunca; propusti li se to učiniti, moraju se prije uporabe držati iznad vatre ili dimiti. Mnogi mažu obrve novorođenčeta njegovom prvom stolicom (dolina Lužnice).
Prije krštenja dijete se smatra nečistim, poganim, i ne smije se ljubiti; u to se vrijeme ne smije ništa iz kuće posuđivati.
Tijekom prvih dana rodilja ne smije dojiti svoje dijete jer je njezino mlijeko još nezdravo. Umjesto nje to čini žena iz susjedstva, koja je već rodila: naziva se pomajka, poma i s djetetom je u srodstvu po mlijeku. Da dijete ne bi postalo ljevak, pri prvom podoju valja mu ponuditi desnu dojku. Često se prvi put doji kroz rupicu na kokošjoj prsnoj kosti što se upotrebljava u proricanju budućnosti kako bi dijete moglo gledati u budućnost (Boljevac, Skopska Crna Gora). Uživanjem luka, graha i rakije majka nastoji pojačati laktaciju. Prvo dijete nazivaju prvenče, posljednje istre-sak (od istresati), prerano rođeno nedonošče, postumno posmrče (ono ima sreće i dug život), izvanbračno kopile. Dječaci koji dolaze na svijet jedan za drugim u nizu koji nije prekinut rađanjem djevojčice nazivaju se poso-pci (jedn. posobac), djevojčice pak posopkinje.
Prve tri noći pojavljuju se tri suđenice (suđenice, rođenice, orisnice), koje određuju djetetovu životnu sudbinu, što se konačno utvrđuje treće noći. Kako bi se udobrovoljile, soba se čisti i osvjetljava, a pod dijete se stavlja kovanica. U mnogim krajevima demoni sudbine muškoga su roda: usud, uris (potonji od grč. 6pi(co “ograničavam, određujem”). Vjerovanje u sudbinu u Južnih je Slavena vrlo izraženo, što proizlazi iz brojnih poslovica i bajki: usp. Vukovu bajku Usud.
Prije krštenja dijete nosi izmišljeno ime namijenjeno obrani od zala, primjerice Čore, Turče, Cigančica, Bugarče, Vlašče i dr. Djeca umrla prije krštenja pokapaju se ispod stabla voćke. Prema vjerovanju preobražavaju se u bića koja su pola dijete, pola ptica, koja lete uokolo uz glasno kriješta nje i zviždanje. Dave djecu, a životinjama koje daju mlijeko, osobito ovcama, nastoje uzeti mlijeko. Nazivaju se nekrštenci, svirci, nevidinčići, jer se ne vide, u okolici Pirota i navije (usp. ukr. mavki, od starosl. rcavfc “mrtav”). Mogu se izbaviti i preobraziti u anđele dovikne li im se: “Krstim te u ime Oca, Sina i Duha Svetoga”. Nekrštenci svoje nepodopštine čine osobito tijekom dvanaest noći između prvog dana Božića i Sv. tri kralja, odnosno tijekom nekrštenih dana.149 U Dalmaciji se vjeruje da nekršteno dijete ide u limb (od tal. limbo, “pretpakao”). Limba proklinje svoje rođake do devetog koljena. Na otoku Hvaru nazivaju ih mačići, u Boki maca-ruli, maciruli, koji noću lete uz dreku i pljeskanje rukama, a na glavi im gori svjećica (lutajuća, varava svjetla?).
