Kao i novorođenče, i majka je osobito tijekom prvih četrdeset dana izložena prijetnji zlih demona. Štite je uglavnom ista sredstva kao i za zaštitu djeteta, a najčešće se upotrebljavaju nož, srp, lopatica za loženje, češnjak, sol, crveni konac oko vrata ili oko ruke, kađenja, svjetlo i dr. Omatanjem kolijevke stabljikama konoplje ili majke i djeteta stabljikama bundeve, kao i polaganjem užeta oko rodiljine postelje, stvara se magični krug što zle utjecaje drži podalje, jednako kao i posipano brašno oko majke i djeteta.
Vjerovanjem u nečistoću i zlo oko rodilje objašnjava se njezina izolacija u prostornom i vremenskom smislu: tijekom četrdeset dana ona ne smije izlaziti iz kuće, a poslije zalaska sunca čak ni pod strehu, ne smije sama nikoga pozdravljati niti odvraćati pozdrave posjetitelja. Ne smije izvlačiti vodu iz bunara. Spolni odnosi su joj u to doba također zabranjeni. U mnogim krajevima, osobito hrvatskim, rodilja smije napuštati kuću već nakon osam do četrnaest dana ili nakon krštenja djeteta, prvi put s otvorenim nožem (Čakovac) koji drži ispred sebe, ali ne smije zalaziti u tuđa polja jer bi žitarice postale nečiste (Lobor). U Otoku je pri izlasku vidljivo označena vlastitim komadom nošnje, tamnom suknjom s naborima, koju smije ostaviti tek poslije blagoslova. U plemenu Kuči rodilja do djetetova krštenja ne smije prati rublje, pripremati hranu i mora jesti iz vlastite zdjele. Nakon porođaja rodilja leži na slami ili sijenu, sve dok ne iziđe placenta. Ona se naziva posteljica, loža, stelja, posljedak. Obično se zakapa na danjem svjetlu, a često se upotrebljava za magijske postupke: u dolini Lužnice komadić posteljice se stavlja djetetu pod jastučić za glavu kako bi dobro spavalo i kako ga ne bi mučile zle oči ili uroci. Često se placenta upotrebljava kao sredstvo za poticanje blagoslova djecom. U okolici Šibenika je režu i kuhaju te daju majci u jelu kako bi imala puno mlijeka.150
Cijeli niz magijskih postupaka, koji uglavnom pripadaju području čaranja analogijom, trebao bi rodilji osigurati mlijeko, a time i djetetu zdravlje i rast.
Prva žena što dolazi u posjet rodilji daje joj popiti tri gutljaja vode, a ostatak joj prolije preko grudi (Levač). Na Skopskoj Crnoj Gori rodilja mora piti vodu izmiješanu iz tri različita izvora. U svetu vodu (molitva) koju se donosi od svećenika valja ubaciti tri goruća komada ugljena (Srbija). Kad rodilja prvi put iziđe iz kuće, pogled mora usmjeriti prema rijeci ili moru, a ne prema planinama (Bar – Antivari). Mnoge gaze po tekućoj vodi, prskaju se njome i kazuju: “Ovako bilo hrane mom kao vode!”
Nakon toga rodilja mora pojesti nešto mesa patke gnjurca (Sabac). U okolici Boljevca rodilji, koja na povratku kući s crkvenog blagoslova dolazi u posjet, na kućnom pragu prolijevaju vodu na desno stopalo. Ako rodilja ostane bez mlijeka, daje joj se biljka povratič, Tanacetum vulgare, “da bi se mleko povratilo” (Srbija). Majčino mlijeko ne smije kapnuti u vatru jer će joj mlijeko presušiti (Boljevac). Dok majka doji dijete, sama ne smije ništa jesti (Srbija; Prigorje) niti piti (Samobor) jer će dijete postati pijanica.
Tijekom sedam dana dolaze rođakinje i susjede (povojničarke) u posjet (na babine) i donose jela među kojima ne smije nedostajati kolača posutog solju; donose i vina, rakije, dječje rublje i novac na dar, što se naziva povojnica. Navečer dolaze muškarci, rođaci i znanci i uz čavrljanje i pjesmu provode noć, osobito treću i sedmu (čuvaju babine). Nije sedmu noć dočuvan – kazuje se za poluluda čovjeka.
U mnogim krajevima (primjerice u Levaču i Temniču) uslijedit će poslije jedne nedjelje ili blagdana i drugi posjet zvan povojnica, kada se osim kuma pozivaju gotovo samo žene, koje opet donose poklone i žele sreću. Riječ povojnica, dakle, ima različita značenja: prvo, solju posut kolač za rodilju; drugo, svi doneseni darovi; treće, gozba prigodom posjeta rođilii. U mnogim krajevima (Leskovac, dolina Lužnfce) taj %e upriliči na dan krštenja (vidjeti dalje na str. 86),
U Hrvata se ti posjeti nazivaju male babine (u prva tri dana)i i velike teNne (jedne nedjelje ili blagdana). Osim uobičajenih darova pokraj dtje-teta polažu jedno jaje (Varoš; Otok: očito zato da postane bijelo kao ja-Za dijete kojemu se ne donesu darovi vjeruje se da se neće rnoći la.<o oženiti ili udati. Ostane li sin dugo neoženjen, majka nastoji nadoknaditi propušteno: liježe s njim u postelju i naručuje posjetiteljice, koje donose mmptim (Šumadija, Skopska Crna Gora).
Četrdeset dana nakon porođaja slijedi prvi odlazak u crkvu i blagoslov rođilje. U Srba tom prigodom svećenik čita molitvu tako da preko rvniilie položi epitrahilj (Skopska Crna Gora: golema molitva),
U Hrvata rodilja mora kleknuti s vjenčićem ruža i upaljenom svijećom u ruci pokraj crkvenih vrata; svećenik je blagoslovi i povede do Marijina oltara, gdje ona moli. Obred se naziva uvod (Otok, Prigorje, Poljica) ili opelavajne, od opeljati, “uvesti”. Termin se razlikuje: dva do tri tieđna (Lobor, Samobor, Koprivnica, štajerska Slovenija) nakon porođaja, šest tjedana (Prigorje, Poljica), ako je dječak, sedam tjedana (Ča-kovac). Ako rodilja zbog bolesti ne može otići u crkvu, tada svećenik dolazi u kuću; umre li prije blagoslova, njezin lijes nose od crkvenih vrata četiri žene (Samobor).
Prema današnjim propisima sprovod, također zvan pratnja, smije biti najranije 24 sata poslije smrti, dok se ranije pokojnika preminulog prijepodne zakapalo još istoga dana. Uz iznošenje pokojnika iz kuće vezan je čitav niz običaja koji tjeraju dušu ili joj sprječavaju povratak. Tu se ubraja iznošenje tijela s nogama prema naprijed, prolijevanje vode i razbijanje posude […] Opširnije
Svaki četvrtak od Uskrsa do Duhova (zeleni četvrtci) Srbi se pridržavaju zabrane rada kako bi se sačuvali od tuče: prestaje se s obrađivanjem zemlje, plijevljenjem, ne uprežu se volovi, ne tka se niti pere rublje. Prvoga petka poslije Uskrsa, biljani petak, “biljni petak”, prije izlaska sunca se odlazi skupljati ljekovito bilje. Mnogi se, radi zdravlja, […] Opširnije
