Mladići i djevojke došli bi pjevajući do mjesta gdje bi se igralo kolo. Kolo bi započeli igrati nekolicina najhrabrijih i najodvažnijih, dok bi drugi promatrali iz prikrajka sa strane, te budno pratili hoće li u kolo ući ona osoba koja njih interesira. Kad bi mladić vidio daje u kolo ušla djevojka koja mu se sviđa on bi odmah krenuo za njom i to bi baš pokraj nje presjekao kolo i uhvatio se za ruku djevojke na koju mu je palo oko. To mu je bila jedinstvena prilika da uhvati za ruku djevojku koja mu se sviđa i da se kasnije s njom može prošetati u kolu. Dok igralo kolo okolo kola mlađarija bi se smijala, pjevala gangu, šalila se, prepričavala neke interesantne dogodovštine ili viceve, tada bi odjednom taj žamor razbio gromki ženski glas iz kola.
Djevojka duge crne kose podvezane šarenom maramom zvanom lanetica iz punog grla bi zapjevala:
Lipo ti je u mom kolu Del divojko, đel dušice Đelema, meni na ruku!
Gromkim muškim glasom – basom odgovorio bi odvažni momak s druge strane kola, nakrivljene kape mice na desnu stranu, misleći da je njegov cijeli svijet:
Još je lipše oko kola,
Đel divojko, đel dušice,
Đelema, meni na ruku!
Potom bi druga djevojka, visoka kudrave plave kose i velikih zelenih očiju nastavila s pjesmom:
Vid u mene lipe seke,
Đel divojko, đel dušice,
Đelema, meni na ruku!
Zatim bi drugi momak uzvratio svojim promuklim baritonom, da ga se moglo dobro čuti. Znao je pjevač dobro da se po jačini glasa cijeni kakav je momak, jer su sve oči u kolu i oko kola u njega uprte. Dugo vremena poslije Božića bi žene u selu prepričavalo o momku koji je pjevao u kolu takvim gromkim glasom da si ga mogao čuti i do drugog sela. Ako bi taj momak bio još iz malo imućnije obitelji, imao je velikih šansi kod odabira cure za ženidbu. Tada bi nastavo s pjesmom:
Vid u mene i još lipšeg,
Del divojko, đel dušice,
Đelema meni na ruku!
Djevojka koja vodi pjesmu u kolu da ne zaostane za momkom koji je pjevao prije nje podigne svoj ženski alt da su joj sve žile na vratu natekle kao muški palac, moglo se čuti na daleko, pa nastavi s pjesmom:
Vid u mene lipa lica,
Đel divojko, đel dušice,
Đelema, meni na ruku!
Mladić još gromkijim glasom odgovara:
Ja ću ti ga poljubiti,
Đel divojko, đel dušice,
Đelema meni na ruku!
Djevojka uzvraća pjesmom, ali joj glas podrhtava, pa nastavi:
Ak’ uhitiš, ti poljubi,
Đel divojko, đel dušice,
Đelema meni na ruku!
Mladić se tada približava djevojci, hoteći da je poljubi, ali mu se djevojka otima, stidi se i neda daje poljubi.
Cijelo kolo tada skupa zapjeva:
Nit’ uhiti, nit’ poljubi, đel divojko, đel dušice,
Đelema meni na ruku!
Potom se cijelo kolo razilazi, a oko kola se čuje žamor i prepričava se kako je tko pjevao, čiji je bio najbolji muški, a koji ženski glas, te koja je cura najljepša i najkršnija među svim djevojkama u kolu.
Često se pored ostalih narodnih pjesama čula i ova pjesma:
I rašeto srce ima,
Mara nam se sviđa svima.
‘Ajde, Maro biraj para,
Da vidimo da li valja?!
Opanke češ poderati,
Para nećeš izabrati,
U kolo iz kola,
‘Ajd poljubi medna usta,
Mare vragole!
Djevojka šeta unutar kola, prilazi momku koji joj se sviđa, hvata ga za ruku i nastavlja s njim šetnju.
Dok djevojka i momak šeću u kolu, ostala mladež koja igra kolo u sav glas nastavlja s pjesmom:
Sad se vidi, sad se zna,
Ko je koga odabra!
Refren se ponavlja ‘Ko je koga odabra!”
Na kraju se djevojka i mladić ljube a cijelo kolo povikuje u jedan glas: “Bravo, bravo!” i čuje se gromki aplauz. Poslije toga kolo nastavlja s drugom pjesmom i igrom.
httpv://youtube.com/watch?v=Ts2PAwwW-XQ
