Kad su momak i djevojka odlučili za ženidbu morali su pitati roditelje za dozvolu. Obično bi momak došao jedne večeri sa užom obitelji i prijateljima, obično u pratnji oca ili nekoga svog dobrog prijatelja ili bračae djevojčinoj kući. Nakon uvodnog razgovora domaćin upita momkovog oca i druge posjetitelje:
>> Poć ste došli, ča tražite?<<
Odgovor bi obično glasio:
>> Imamo sina za ženiti pa smo došli radi vaše ćeri ka se sviđa našem sinu i da li dozvoljavate njoj udaju za njega.<<
Ako bi domaćin pristal nakon toga u sobu se poziva djevojka koju otac upita:
>> Ako se tebi sviđa momak mi ti dajemo blagoslov, ali pazi, to nije za jedan dan već za čitav život, dok vas smrt ne rastavi.<<
Kad ona odgovori potvrdno, momak izlazi iz kuće na dvorište te pucanjem iz puške, pištolja ili delemitom (dinamitom), oglasuje da se ženi i da postaje oženja, odnosno da je zaručen. Potom se vraća u sobu i svojoj izabranici daje prsten a ona njemu maramicu, njegovoj majci rubac (marama) i jabuku. Nakon toga dijeli darove koji idu budućem svekru, svekrvi, diveru i zalvi, tj. zaovi. Zaručnik za uzvrat daruje zaručnicu novcem, stavljajući ga na tanjur. Na kraju se rastaju. Zaručnica sa sestrama i braćom ispraća zaručnika i njegovu pratnju i pritom zapjevaju:
>> Dosli si prosci iz daleka grada,
njima se oce nevista mlada!<<
Svake noći mladoženja bi dolazijo djevojci a domačini, najčešće buduća punica, častila bi ga za ono vrijeme boljim jelima, poput šunke, jaja i ostalog. Nakon toga bi mladenka, ako to nije napravila ranije, počela s pripremom i izradom darova za svatove. U tome su joj pomagale prijateljice i rodbina. Posla je bilo izuzetno puno, ali i potreba za financijskim sredstvima.
U sljedeću subotu odlaze zaručnici župniku na upis – napovid, pri čemu mu po običaju daruju kokoš. Svećenik za vrijeme naredne mise mora objaviti ovaj čin i da li postoji kakva zapreka za brak.
Pavenka (krunica)
Istoga popodneva dolazi mladoženja s nekoliko svojih prijatelja k mladenki na pavenku . Taj segment svadbenog običaja dobio je ime po istoimenoj zimzelenoj biljci s ljubičastim cvjetovima. nju sadi i njeguje u svom vrtu, obično u krugu oko neke voćke, svaka djevojka. Ona sa svojim prijateljima odlaze u vrt da beru pavenku. prije branja mladoženja puca iz pištolja ili baca dinamit preko srma pavenke koji se potom poškropi vinom. nato mlada spusti u pavenke jabuku koju otuda podiže muška ruka.
Mlada pjeva dok je mladoženja na berbu oglasio pucnjom.
“Oj pavenko kad te budem plela,
pazi dragi da te ne bi klela
Oj pavenko Majke Bozje cvece,
Tesko onoj ka te nosit nece.”
Trganje pavenke započenje mladoženja, u čemu sudjeluje i mlada, njene družice i mladoženjin prijatelji . Ubrana pavenka stavlja se u pripremljeno sito. Branje je dakako popraćeno pjesmom a oko pavenke povede se i kolo,što sve u dobru raspoloženju potraje duže vremena. Sito s ubranom pavenkom mladenka od nosi u kuću te se društvo potom raziđe.
Zanimljivo je spomenuti da biljku pavenku uzgajaju i Hrvati u Gradišću. U svojoj lirskoj pjesmi žalovita ugođaja s naslovom ” Naš cimitor . ” njihov je najveći pjesnik Mate Meršić Milo Radić ( 1850. – 1928. ) napisao i ove stihove:
Tamo hodim kleče molit,
Žalost gorku si utolit,
Grob objamim, nagnem glavu,
Med pavenke na zelenu travu.
Od rastanka malo prije spominjanog društva nije prošlo dugo, a ono se u nešto manjem broju u večer opet skupi. Naime, mladoženja s dvije sestra ili bliže rođakinje dolazi k mladenki na Krunicu, tj. pletenje vjenčića od pavenke. Mladenka stavlja sito s pavenkom na stol oko kojega uz posjetitelje posjedaju ona i njene družice. Najbliže situ Kruničarka , pletačica vjenčića, uz nju mladenka i mladoženja. Njih dvoje trebaju naći u hrpi ubranih pavenki po jedan cvijet sa četiri pera, tj. listića. Na traženje budno pazi kruničarka da netko od njih ne bi im podvalili biljčicu s manje listića. Ona usto zaziva Božju pomoć kod traženja. Za to vrijeme ostali sudionici pjevajući se vesele. Kad mladenka i mladenac konačno nađu tražene pavenke, kruničarka ih pregleda te utvrdivši da su prave, upravo njima započinje plesti krunicu, – tj.vjenčić. Te se biljčice smatraju početkom nove sreće koja treba pratiti mladi par. U pletenju djevojke biraju stapke pavenke te ih pružaju kruničarki, pod čijim vještim prstima nastaje vjenčić. kad je krunica, tj.vjenčić gotov, stavlja ga mladenka na tanjur gdje već stoji krupna rumena jabuka, koja se stavlja u krunicu, vjenčić. U nastavku kruničarke i njene pomagačice spletu od pavenke onoliki broj kitica koliko će na svadbi biti uzvanika. Kad se posao s pletenjem završi, uhvate se svi sudionici u kolo koje se povede uz svirku tambure. To veselje potraje do kasno u večer kad se svi raziđu, jer sutradan ih čeka novo, završno veselje – svadba.
Kad sam prije 7 godinam bila na Krunici i Kruničarka i Kuma bila, razmišljala sam i sjetila se teksta koji smo pjevali dok smo vjenac od pavenke pleli, taj tekst ovako glasi :
Pavenka
Oj pavenko zelena u travi,
lijepo ćeš mi stajati na glavi.
Lijepa cura vjenac plete,
od pavenke od zelenke,
i od vina crvenoga
i od smilja primorskoga.
Daruj majko svoju ćerku,
sutra će ti odlaziti, zanjom će ti žao biti
Majko ju je darovala na ćaću je red.
Daruj ćaća svoju ćerku,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Ćaća ju je darovao na sestri je red.
Daruj sestro svoju seku,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Sestra ju je darovala na brata je red.
Daruj brate svoju sestru,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Brat je sestru darovao na rodu je red.
Daruj rode svoju mladu,
sutra će vam odlaziti, za njom će vam žao biti.
Rod je mladu darovao na dragom je red
Daruj dragi svoju mladu,
sutra će ti dolaziti sa njom će ti lipo biti.
Svadba
1. dio
Svadba označuje kraj svih priprema, koje znaju biti i dugotrajne. I u jednoj i u drugoj kući spremljeno je jela i pila u izobilju, što naravno ovisi o mogućnostima kuća. Kod mladenke ima posla i više, jer je, uz drugo, trebalo pripremiti i svadbenih darova u čijoj su izradi uz ženski dio mladenkine obitelji sudjelovale najbliže rođakinje te susjede. O svemu tome, uključujući dakako i samu svadbu, kaže jedan uzrečica :
<<” Ili piruj , ili miruj !!”>>
Obaveza je mladenca da toga dana rano ustaju, tj. nipošto nije dopustivo da ustanu istodobno s izlaskom sunca ili ne daj Bože, kasnije.
Već oko 8 sati izjutra počinju se kod mladoženje skupljati svati, a počinju dolaziti i naručena svatovska kola. Skupljeni mladoženjini svati okrijepe se pićem te potom oko 11 sati posjedaju u kola i kreću k mladenki. Upregnuti konji su okićeni trobojnicama. Barjak je od rana jutra izvješen na kući da se zna da se tu piruje. Kad, dakle, stignu da mladenkine kuće, izlaze iz kola. Briga je barjaktara da svadbeni barjak usade u najbliži plot. Dok svati ulaze u mladenkinu kuću, a prvi su kum i mladoženja, domaćini ih časte vinom.
Do toga časa mladenka je već svečano obučena. Njoj je u tome pomagala kruničarka, koja joj je u kosu uplela i nekoliko stapki cvijetova pavenke, Na glavi joj je kuponi vijenac koji joj je viljuškom stavio na glavu brat i pri tome rekao :
<<” Sestro, Bog ti ga blagoslovio ! ” >>
Mladenkinu okićenu glavu, okrunjenu vijencem, autor toga opisa Nikola Šegan prispodobljuje s livadom u proljeće kad se po njoj ospe raznobojno cvijeće. Nakon toga mladenka mora popiti šalicu mlijeka i usto pojesti krišku bijelog kruha. Ovaj pomalo neobičan zahtjev tumači se time da joj budućnost neće škoditi nikakva hrana. Mladenka je obvezna pojesti sav kruh i popiti sve mlijeko.
2. dio
Pucanje je za mladenku, njene ukućane i svate znak da su mladoženjini svati blizu, našto se ona povlači u pokrajnju sobicu. Ušavši u kuću, pristigli svatovi sjedaju za stol u družinskoj sobi, našto ih jedan od ovdašnjih žena upita :
” Ča vam fali, ljudi ? ”
jedna od dvojice kumova, onaj koga zovu debelim kumom, kao u nevolji, počeše se za uhom te odgovara :
<<” Ono ča je naj glavnije, bez čega ne more biti ni svatova ni pira. Oženja je ovdje, a mlade ni. Kadi ste je sakrili ? ” >>
Nato domaćini dovode pred kuma sad jednu drugu djeverušu i pitaju je li to ona radi koje su došli. On odgovara niječno, a prisutne žene s mladenkine strane varajući ga govore :
<< Sakrila se sama. Valja više nima prave volje .>>
Da bi razjasnio nastalu situaciju, debeli kum se ustaje i polazi prema pokrajnjoj sobi u čemu ga sprečavaju domaće žene. To natezanje prekida svojim pojavljivanjem sama mladenka . Nato kum usklikne :
<< Tu tražimo ! Tu nam dajte ! ” >>
Kruničarka koja drži mladu za ruku, traži od kuma za mladenku otkupninu pa govori :
<< Nis celu noć ni oka stisnula a jutros ni ručala, sve radi nje. Tek sam u zoru s nikuliko kapljic očnoga vida rastukla san, i to mi je sva okrepa. Ako je oćete imat, žrtvujte ništo ! >>
Otkupivši ju novčanim prilogom, kum zadovoljan vodi mladenku u sobu među svate. Stupivši među njih, on govori kako ga je danas poslužila sreća jer je dobio veliko blago koje im evo u liku mladenke dovodi. Debeli kum, mladenka i njen izabranik sjedaju u pročelje stola. Tada počinje pjesma praćena svirkom tamburice. U sobu ulazi i druga mladež pa se vodi kolo, a mladoženja je u igri i u pauzama stalno uz mladenku.Potom započinju objedovati pri čemu mladenka tog dana dok je još u roditeljskoj kući ne smije uzimati mesa. To stoga da u kući u koju dolazi ne bi ugibalo blago. Debeli kum imenuje dva svata kruničarima a dva prstenarima . Potom na stol dolazi čist tanjur sa četiri rupčića, od kojih uzimaju po jedan kruničar i prstenar, za što prilože neku novčanu protuvrijednost koju spremi mladenka. Ona i mladoženja skidaju prstenje s ruku te ga stavljaju u tanjur nad kojim sebi, kao u rukovanju, stisnu desnice. Tako držeće njihove ruke kum polijeva vinom koje curi na tanjur. Kad je čaša ispražnjena, mlada oslobađa svoje desnicu, uzima tanjur, prinosi ga usima i pije vino iz njega. To naizmjence radi i mladoženja. U tome ima katkad i otimanja, jer da o pijenju ovisi buduća sreće. Reklo se tako popije više vina iz tanjura, taj će u braku gospodariti. Na kraju mladenka i mladoženja uzimaju svoje prstenove te ih stavljaju sebi na ruke. Poslije toga ustaju se od stola kruničari te krunicu tj. vjenčić spleten od pavenke —- s umetnutom jabukom — iznose, često u pratnji mladoženje napolje pa ga učvrste na vrh koplja barjaka, na što k njima dolazi mladenka te ovako ukrašenom barjaku dodaje i jedan ručnik, svezavši ga o jabuku.
3. dio
U međuvremenu, oko četiri sata poslije podne, dođe čas da mladenci praćeni svim svatovima pođu u crkvu na vjenčanje. Svakom svatu, dakako i mladencima, prišiven je na gornjem dijelu odjeće spijeća i hrvatskom trobojnicom. Sudionicama svadbe kosa je okićena raznobojnim cvijećem. Izlazeći iz dosadašnjeg mladenkinog doma. mladenci kleknu na kućnom pragu gdje ih mladenkin otac blagoslovi. Izašavši iz kuće, mlada žurno ode do najbližeg plota i prodrma njime, kako bi se njene družice u selu što prije poudavale. Potom se popne na prva kola i sjedne da debeloga kuma. Tako spremne svatove za pokret mladenkina majka pospe zrnjem kukuruza i pšenice, da bi, kako se vjerovalo, usjevi dali što više roda. Mladenka se prije odlaska iz rodne kuće još pozdravi s roditeljima i drugima ukućanima što dakako neprođe bez suza. Pred prva kola, odnosno konje, stane dječak, brat ili rođak mladenkin te odlučno prozbori :
<<Ne dam sestrice bez petice ! >>
Nato se debeli kum maši za novčanik, izvadi traženu otkupninu ili i više od toga te novac spusti u dječakovu šaku. Pošto se ispozdravljala s roditeljima, rodbinom i susjedima mladenka u kolima zapjeva :
Zbogom selo, zbogom zavičaju,
sretan bio ko je dolazio !
Njenu pjesmu prate svi svatovi, a konačni rastanak s rodom kućom najavljuje sljedeća njena pjesma :
Počelo je sunce zapadati,
ja se moram s majkom rastajati.
Potom svatovi, kola po kola krenu , a nad njima se i opet zavije trobojnica s krunicom i jabukom.
Na domaku svoga novog doma potekne iz mladenkinog grla nova pjesma:
Dobro večer moja stara majko,
evo tebi dobri gosti gredu,
dobri gosti – kićeni svatovi,a med njima lipota djevojka.
