Blagdan Svetog Grgura slavi se 12. ožujka.
Narod broji dane do Grgura i nada se poslije njega da će bar domaće životinje moći nešto naći u prirodi, koji pup ili travčicu.
Ima izreka:
»0 Grguru tice o gnjizduru.«
To je znak da su se doselile ptice selice i da grade gnijezda, što je najbo lji znak da je proljeće blizu.
U nekadašnje vrijeme, kad je klima bila stalnija u odnosu na današnju, ljudi su se u svojim poslovima oko kuće i u polju ravnali prema blagdanima.
Ako su pogledali u kalendar točno se znali kakve klimatske promjene slijede.
Poznata je uzrečica
Na Gregura sneg do tura!
, znači da je tih dana znao biti jedan od posljednjih jačih snjegova.
Dakle, Blagdan Svetog Grgura je bio klimatska prekretnica jer je nagovještavao buđenje prirode uzrečicama
Gregur tera žabe vun!
i
Na Gregura žabe regajo!
Pretpostavljamo da su žabe nagoviještale dolazak toplijeg vremena.
Ovu klimatsku prekretnicu, odnosno mogućnost vrlo hladnih dana u ožujku, obilježavalo je pak predviđanje da kojo žabo Gregur naje vune, to zakuje, a kojo vnutre to otkuje.
Ako su se žabe glasale na Blagdan Svetog Grgura smatralo se da će ljeto biti zdravo, ali će zato mak biti pišiv. Ujedno se počinjalo sa sjetvom prediva (lana).
