Iako je Uskrs najveći katolički blagdan, ipak se u našem kraju ne slavi kao Božić i Sv. Ana.
Vrijeme poslije Božića, a prije korizme naziva se mesoija (mesojede). To je zimsko razdoblje u kojem se sklapalo najviše brakova. Posljednji dan mesojije naziva se pokladni utorak. Za vrijeme poklada organizirale su se maškare, koje se u svijetu nazivaju još i karnevali.
Poklade završavaju pokladnim utorkom. Na pokladni utorak običaj je bio da su roditelji pozovu u goste, svoje udane kćeri. Ta posjeta kćeri na pokladni utorak nazivala se dolazak u rod, a osobe koje su dolazile u rod zvali su se dive.
Roditelji bi skupa za cijelu obitelj priredili veliki i bogati ručak, a naročito je bila poznata pokladna večera. Na poklade su se pekli uštipci. Uštipci su se pravili od crnog pšeničnog brašna, koje se mijesilo s vodom. Tijesto za uštipke sličilo je tijestu od kojeg se pekao kruh, ali nešto mekše od krušnog tijesta. U tijesto bi se stavio još i kvasac. Kad bi tijesto uskislo, već se moglo peći (frigati) uštipke. Uštipci su se pekli na tavi. Tava je trebala biti što veća, kako bi se odjedanput moglo ispeći što više uštipaka. Najprije bi se stavilo na tavu maslinovo ulje, jer tada nije postojalo industrijsko ulje. Tavu s uljem stavilo bi se na vatru na kominu. Na vatru bi se najprije postavio sadžak (tronožac), koji je služio da se tava može lakše držati u ruci na plamenu.
Kad bi se ulje na tavi zagrijalo, stopanjica bi drvenom kašikom vadila tijesto iz zdjele i stavljala ga u tavu. Poslije nekoliko minuta tijesto bi se ispeklo, uštipci bi bili gotovi. Tada ih je stopanjica vadila i odlagala u veliku zdijelu da se hlade. Svaki uštipak je bio velik kao šaka. Trebalo je pokazati da se ne škrtari, jer su uštipke nosili gosti kao poslasticu svojoj obitelji.
Tome bi se najviše veselila djeca, jer bi gosti donijeli za njih neke slastice. Djeca su znala za taj blagdan, pa su unaprijed pripremala suho pruće (praljke) je rbi se sa suhim granjem bolje ispekli uštipci.
