Tradicionalna Obitelj i tradicionalni obiteljski život
Obiteljski život se temeljio na starim narodnim običajima koji su se smatrali posvećenim, na etici narodne pjesme i na dubokoj vjeri da je Dobro jače od Zla, da ničija sila nije do vijeka, te da će se zakopana misao i sloboda jednom konačno izvojevati. Obiteljski odnosi bili su tako uređeni da su svi članovi kućne zajednice morali bezuvjetno slušati svoga domaćina, a mlađi su opet morali slušati starije. Svi su radili za obiteljsku zajednicu, a nitko osobno za sebe.
Djeca u obitelji i odgajanje djece u skladu s običajima i tradicijom
Djeca su u kući predstavljala pravo bogatsvo, jer ih je bilo mnogo. Odgajana su u obiteljskom ozračju i u prirodi. Roditelji djeci nisu nikada potpuno otkrivali svoju ljubav, niti su bih osjetljivi u ispunjavanju dječijih želja. Naravno, nisu se služili nikakvim odgojnim metodama, ali su bili nepopustljivi prema djeci. Strogi i pravedni. Dok bi djeca narasla da mogu samostalno izlaziti u prirodu i čuvati stoku, nisu više bili na očima roditelja. Tako su se gotovo slobodno razvijali u prirodi i u njoj nalazili svoje igre i zadovoljstva. A radili su i lakše poslove i pomagali roditeljima, pa su tako na vrijeme sticali radne navike i bili od koristi. Dok bi bili u kući, slušali su svu čeljad i vladali se kao da ih nema. Obično su sjedili na sobi pokraj lugava kuta gdje nikom ne bi smetali. Slušali su dobro što stariji govore, a nisu se smjeli uplićati u razgovor, samo su čekali da im se nešto zapovjedi. Djeca su u ocu i majci gledali najveći autoritet. Majke su imale običaj da straše djecu, kako ne smiju ništa govoriti ružno i sramotno, »jer će doći pratar i odrezat im jezik.« U kući se često ponavljala ona ‘božja zapovijed koja glasi »Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!« A majke bi rano ucjepile u dušu svoje djece vjersko poimanje života, da dobro mogu (razlikovati Dobro i Zlo, što se nikada kasnije nije dalo izbrisati iz njihove svijesti. Tako je obiteljski odgoj bio presudan za svu djecu i za njihov cijeli život.
Lijepo je rekao pjesnik:
»Koju žicu dijete ume na se, ta ga prati i pod sjede vlasi!«