Obiteljski život odvijao se od davnina u duhu narodnih običaja i vjerovanja u kojima se najbolje zrcali naša narodna duša. Isto tako, i obiteljski odnosi bili su zasnovani na narodnim običajima.
Kuća je od starine središte obiteljskog života
Te prava pozornica svega onoga što se u njoj događalo. Početak toga života vezan je za daleku prošlost, i on obuhvaća sva ona mnogobrojna pokoljenja ikoja su se u kući, rađala, živjela i umirala. Tako vijekovima naša obitelj bijaše ne samo temelj narodnog opstanka nego i najbolje odgojilište našega narodnog rodoljublja i najvjerniji čuvar našega jezika i imena. I ne samo to. Obitelj bijaše glavno rasadište prave narodne prosvjete, čovječnosti i uljudbe. Upravo da ne bijaše toga staroga seljačkoga doma i obiteljskog života u njemu, da se u tom svetištu ne čuvahu naši običaji, narodna pjesna i uopće tradicija, naš bi narod, imajući izuzetno tešku i burnu povijest, morao davno zauvijek nestati.
Stara izreka koja se koristi generacijama, u novije vrijeme s malim izmjenama.
-Ništa ljepše od svoje kućice svoje slobodice-
